UVOD U SAN
Materija
Ne gubi vrijeme
Emocije su neizbježne
Pusti me da ubijem boga u sebi
Da osjetiš koliko mogu biti nježne
Ruke oslobođene od grijeha
Pusti me da poludim
Da čuješ koliko je svijet postao tih
Da plačemo od smijeha
Kada te probudim
Iz mrtvih.
Duh
Suvišno je govoriti
Pušaču o štetnosti cigarete
Jer on poznaje
I njene blagodeti
Čovjek je dijete
Krvavih koljena
Ponovo će trčati
Makar to značilo
I umrijeti.
Oneirologija
U noć umotane, iscrpljene greške
Beskorisne leže u nivou glave
Sujetne, i suviše teške
Da se ne nastave
Rađati iz bola
Ni mir žute svijeće
S obližnjeg stola
Ne obasjava ništa do vidljivo
Čovjek spava i sanjari stidljivo
Neku drugu, udobniju prošlost.