Nedelja 24. septembar 2017.
Piše: Sam Hamill

SVJETLOST ZA PROZOROM

Izbor iz poezije


PUTNA ISPRAVA

 


Sam Hamill

Suvremeni američki pjesnik i prevoditelj Sam Hamill rođen je 5. rujna 1943. Njegov otac, lutajući i nepismeni vetaran iz Drugog svjetskog rata,  napustio ga je još u najranijem djetinjstvu i predao Domu za zbrinjavanje maloljetne djece bez roditelja sa željom da ga posvoji obitelj koja će ga naučiti čitati i pisati.

Nakon što ga je dobrohotna obitelj farmera u saveznoj državi Utah prihvatila i pružila mu osnovno obrazovanje i odgoj, napustio je školu i potkraj pedesetih godina i u vrijeme procvata Beat generacije potucao se od jednog do drugog kalifornijskog grada pokušavajući živjeti bohemskim životom. Tijekom rata u Vijetnamu u mornaričkom pješaštvu služio je četiri godine od čega je najveći dio vremena proveo u službi u Japanu. Školovao se u Los Angelesu, a potom i na Sveučilištu u Kaliforniji u Santa Barbari.

Punih četrnaest godina radio je kao odgojitelj i nastavnik u američkim zatvorima i kaznionicama, a jednako tako je godinama dragovoljno pomagao u ustanovama za pomoć zlostavljanim ženama i djeci.

Godine 1972. osnovao je značajnu nakladničku kuću Copper Canyon Press u kojoj je djelovao kao glavni urednik sve do 2004.

Sam Hamill je objavio dvadesetak pjesničkih zbirki, tri knjige eseja kao i više od tridesetak knjiga prijevoda s klasičnog kineskog, japanskog, grčkog, latinskog, itd. Godine 2014. objavljene su Hamillove sabrane pjesme u knjizi Habitation.

Kada je Laura Bush, Prva dama u Bijeloj kući pozvala Hamilla da 2003. sudjeluje u Bijeloj kući na simpoziju o pjesnicima Langstonu Hughesu, Emily Dickinson i Waltu Whitmanu, on je to odbio, prosvjedujući na taj način zbog umiješanosti Sjedinjenih Država u ratu u Iraku. Umjesto toga, Hamill je u veljači 2003. godine osnovao pokret pod nazivom “Pjesnici protiv rata” i ne web stranicama s istim nazivom sakupio više od dvadeset tisuća pjesama kojima su pjesnici diljem svijeta izražavali prosvjed protiv rata u Iraku. Potom je Hamill uredio antologiju Poets Against the War u kojoj su objavljene najzanimljivije pjesme koje su se pojavile na istoimenim protestnim web stranicama.

Malo se koji suvremeni američki pjesnik može pohvaliti mnogobrojnim pozitivnim kritikama koje su o njegovu pjesničkom djelu izrekli ili napisali drugi veliki pjesnici poput W. S. Merwina, Hayden Carruth, Denise Levertov, Garyja Snydera, Roberta Creeleyja, itd. Tako je W. S. Merwin u eseju o pjesničkom djelu Sama Hamilla napisao: “Sam Hamill je naučio, vjerojatno uz pomoć mnogih azijskih pjesnika koje voli i obilato prevodi, prividnu jednostavnost, suzdržan pristup, sigurnost pogleda bez obzira je li ono o čemu  pjeva bor ili osjećaj starenja i osamljenosti. Ustrajno i pozorno promatrajući naučio je kako posve približiti svijet i učiniti ga vidljivim i jasnim, i sve to izraziti riječima koje je zadovoljstvo čitati i pamtiti.”

U jednom od ključnih tekstova o suvremenoj poeziji i tome kako valja pisati, Ezra Pound je zapisao: “Ritam je dokaz pjesnikove iskrenosti”, dok u eseju “O funkcionalnosti stiha” pjesnikinja Denise Levertov piše kako je suvremena poezija “istraživačka” u tom smislu što “utjelovljuje i otkriva proces pjesnikove osjećajnosti i razmišljanja, radije nego da se usredotočuje na učinak.”

U zabilješkama o vlastitim pjesmama Sam Hamill piše: “Još je Konfucije zapisao kako svaka stvar ima svoje korijenje i grane. Spoznati svoje korijenje i imati ispravan pristup svakoj stvari gotovo je jednako značajno koliko i imati glavu i noge. Konfucije nas jednako savjetuje da proučavamo poeziju kako bismo naučili imena biljaka i životinja, ali, isto tako i prakticirali valjan ritual i tako pročistili i razjasnili naše emocije. Snaga poezije leži u kvaliteti onoga što nam otkriva.”

Kada stigneš ondje, biti će to isti život

o kojem si sanjao u mladosti:

visok, usak i neopran prozor

u dnu zagušljive sobe;

maleni stol sa otvorenom knjigom

i stolica, baš kao nekoć.


Vani, na ulicama prosjaci i boleštine,

trgovci prodaju ribe i čudne tkanine dopremljene

iz morskih luka.

Ulice trepere na vrućini.

Vino je crveno, jako

i gusto u kasno poslijepodne.


Izlaziš u predvečerje,

prolaziš pokraj groblja na brdu,

potom se okrećeš i vraćaš u svoju sobu

i pališ večernju svijeću.


ELEGIJA


 

Svijet koji izmišljamo ili gradimo oko nas

uvijek obavija tama. Ali, jednako tako, tu se uvijek nađu

vrata ili prozor, a iza njih, svjetlost.


Ne možemo znati što se ondje vani

noću kreće – pas, konj, neka životinja

kojoj ne znamo ime.


Posvuda oko nas sjene su sve dublje

i mi se prepuštamo

sve većoj zabrinutosti.


Sve što vidimo mi tumačimo i doživljavamo

kao produžetak nas samih

i zbog toga sumnjamo


u namjere svega što diše.

Hladnoća postaje sve veća u mraku.

Dok sati prolaze, mi pokušavamo


ali ne uspijevamo dodirnuti životinje

koje se kreću brže od naših potreba.

I tako se događa


da možemo jedino promatrati tamne oblike

koji su sve tamniji unatoč svjetlosti,

njihove širom otvorene i nezbunjene oči


plamte vatrom i hladnoćom.


“Pravo prosvjetljenje jest navika”


 

Savršeni polumjesec sjaji

u izmaglici visoko iznad

mladog bambusa.


Prljavo prozorsko staklo

kroz koje ga promatram

tvori savršeni kolut


oko njega, kao da je

Mjesec pun. Ispod njega,

stabla su mnogo tamnija


jer nema ni najslabijeg daška vjetra od kojeg bi

lišće zatreperilo – ništa se ne pomjera

osim onoga što stremi


u san. Ti odlaziš

u drugu sobu,

u svijet snova,


tvoja bujna kosa

nježno se obavija

oko tvog lica.


Noć je

mirna i tiha

pa mogu čuti svaki tvoj dah


uz otkucaje mojega srca.

Vatra se

odavno ugasila.


Osamljen pokraj svjetiljke,

čitam Rexrothovu pjesmu

Trag svih stvari


 

i još jednom,

poput hitre ptice

što uzlijeće iz svog pepela


stari duh se diže

iz ruševina

ovog svijeta


da bi dodirnuo moju

polovičnu svjesnost o životu.

Poezija, govori Tu Fu,


koja će trajati

tisućama generacija

javlja se jedino kad


prihvatimo život

koji ne cijenimo.

Odlažem knjigu


i trljam svoje umorne oči

baš kao što je Po Chu-i činio

čitajući stihove Yuan Chena


na svom čamcu, uz svjetlost svijeće

prije tisuću godina.

Sjedim i mirujem


u nepokretnoj noći

dok se magla

zgušnjava


i cijelu kuću

prožima sve veća hladnoća,

ja osluškujem dah tvoga disanja


i uspoređujem ga

s ovim sporim, upornim odjecima

naših tijela.


maxresdefault

Sam Hamill


ZMAJ U OBLACIMA


 

Solsticij je –

vruć i suh zrak

odveć je težak za bilo kakvu aktivnost,

planine obavijene plavičastom izmaglicom.


Pečem se na suncu

s Euripidovom pričom o Heleni.


Iznenada i jedva primjetno

zeba je doletjela s cedra

i sletjela na prozorski prag.


Shvaćam

da je znatiželjna,

promatra sve oko sebe


i oprezno se približava.


Ljepota tragedije,

tragedija ljepote


za koju ona ne zna ili je ne pamti.


Ona zna dvije stvari:

svijet je ravan,

kao i da ona živi


s ove strane

jedine rijeke

preko koje ne može preletjeti.


Ona gleda u smaragde

u travi i vidi

jedino obično sjemenje.


Sada se je još više

približila, blago nakrivljene male glave

i proučava moje nago tijelo.


Oči su joj krupne

i umorne od znanja,


nalik na Kawabatine oči

koje su znale

jedino za tugu i ljepotu.


Sporo zatvaram knjigu,

glavu oslanjam o svoje ruke

i gledam je u oči:


ona je postala moja ljubav

i moja učiteljica života.


Morris Graves kaže da ptice

nastanjuju svijet u kojem nema karme.


NA UPIT O UMIROVLJENJU


 

Pretpostavljam da većini bijelaca Amerikanaca mojih godina

uopće ne bi bila gnjavaža

voziti sat vremena do trgovačkog centra

kako bi ondje kupili novu ljetnju odjeću.


Iz godine u godinu, redovito si kupim traperice

i nekoliko košulja na rasprodaji

i time obilježim početak ljeta.

Ali, odjednom se dogodilo da me plaćaju


za ono što sam cijeloga života čino –

darivao poeziju. Priznajem, ta nagla pripadnost

srednjoj građanskoj klasi, i to u mojim godinama,

čini me nervoznim. Pa ipak,


veoma mi se sviđaju košulje marke Van Heusen

i traperice Arrow. Nikada nisam posjedovao

kravatu ili odijelo, i to me ni sada

uopće ne zanima.


Znam da bih odjenuvši odijelo izgledao

lažno koliko i osmijeh na licu Predsjednika.

Iste stare traperice uljepšavaju mi dan. Kao urednik

nisam spreman za bilo kakav oblik udvaranja.


Jednoga dana kupit ću si zubalo

i ljupku haljinu svojoj zgodnoj ženi

i nazdraviti sakeom i jelom od slatkovodne japanske jegulje

i to je glavna promjena u mojem životu.


Znam da zvuči malo čudno

kada to kažem na ovaj način, ali ja sam tek djelatnik

u službi poezije. Imam posao.

I ne bojim se da ću ostati bez posla.


Izbor, prevod i beleška: Vojo Šindolić 
Tenderski filter
Drama
Esej
Poezija
Proza
Tenderska dokumentacija arhiva

2017.

2016.

2015.

2014.

2013.