SVIJET SAŽET NA PREPOZNATLJIVU SLIKU (2)
vidio sam vlastiti komad
Mnoge ljubavi
prvi put na sceni
prisjećam se
raznih pojedinosti
i mojih stvarnih
razgovora s
pacijentima, posebno
ženama, ja
koji sam isptivao
razgolitio sam se pred
svima njima
u komadu ali tko će se
potruditi
i ocijeniti
ozbiljnu stranu
ovog slučaja? Jedan
od glumaca
koji je tekst
naučio napamet
došao je do mene
ushićenog lica otvorenih usta
svjetlucavih očiju
Ništa više
SLIKE PO BRUEGHELU
I. Autoportret
U crvenom zimskom šeširu plave
oči se osmjehuju
samo glava i ramena
zbijeni na platnu
ruke sklopljene
veliko uho zdesna se vidi
lice blago zategnuto
teški vuneni ogrtač
širokim dugmadima
zakopčan do vrata ističe
baburast nos
a oči obrubljene crvenilom
naprezanja mora biti da ih je
pretjerano zamarao
no nježna zapešća
pokazuju da je bio
nenaviknut na
tjelesni rad neobrijan
zarastao u svijetlu bradu
nije imao vremena ni za što
osim za svoje slikanje
II. Krajolik s Ikarovim padom
Po Brueghelu
kad je Ikar pao
bilo je proljeće
seljak je orao
svoju njivu
sva raskoš
godišnjeg doba se
razbudila šumeći
uz
obalu mora
obuzet
sobom
znojeći se na suncu
što je istopilo
vosak na krilima
neprimjetno
na pučini
nešto je
bućnulo posve neopaženo
to se
Ikar utopio
III. Lovci u snijegu
Najvećim dijelom slike dominira zima
ledene planine
u pozadini
povratak iz lova
bliži se večer
slijeva se vide stasiti lovci
za kojima trčkara čopor pasa
sa slomljene karike nad ulazom u krčmu visi znak
na kojem je naslikan jelen
raspelo mu među rogovima
hladno dvorište je pusto
samo ogromna vatra
plamti na vjetru
potiču je žene okupljene
oko nje
udesno ispod brda vide se klizači
slikar Brueghel
brinući o svakom detalju izabrao je
zimom zahvaćen grm za
prednji plan
da upotpuni sliku
IV. Poklonstvo kraljeva
Iz rođenja Isusova
koje sam već hvalio
dijete u Majčinu naručju
tri mudraca u vjerno dočaranom
sjaju
i Josip i vojnici
u njihovoj pratnji
sumnjičavih lica
tvore prizor koji ponajviše oponaša
talijanske majstore
ali s razlikom
majstorstva
slikanja
i duh domišljatosti duh
koji je upravljao cjelinom
oprezni duh nezadovoljan
onim što je od njega traženo
a što ne može postići
prihvatio je priču i naslikao
je blještavim
bojama kroničara
oboreni pogled Djevice
kao djelo umjetnosti
dubokog obožavanja
V. Seljačka svadba
Nalij vino mladoženjo
pokraj tebe
sjedi nevjesta njezina kosa
pada po sljepoočnicama
klasje zrele pšenice
na zidu iza nje
gosti sjede za dugim stolovima
gajdaši su spremni
lovački pas je ispod stola
i bradati seoski knez
je prisutan žene
u uštirkanim kapicama
brbljaju svašta a nevjesta
ruku sklopljenih u
krilu bespomoćno je tiha
jednostavna jela se služe
kiselo mlijeko i štošta drugo
s postolja koje su od
skinutih vrata štaglja napravili dva
pomoćnika jedan u crvenom kaputu
a žlica mu zataknuta za vrpcu šešira
VI. Košnja
Životnost kao svojstvo
ljudskog duha
ističe se
i njene skrovite izričitosti
za umjetnost, umjetnost, umjetnost!
slikarstvo
koje je renesansa
pokušala preobraziti
ali
ono je ostalo polje pšenice
preko kojeg se
poigrava vjetar
dok kosci kòsama prevrću
pšenicu u
snopove
njihovi marljivi pomagači
to je bio njegov dodatak –
svrake
strpljivi konji nitko
mu to ne bi mogao
oduzeti
VII. Žetva
Ljeto!
slika je organizirana
oko mladog
žeteoca koji uživa
u podnevnom odmoru
sasvim
opušten
od jutarnjeg rada
ispružen
zapravo spava
otkopčane košulje
na leđima
seljanke su mu
donijele objed
možda
kapljicu vina
okupljaju se čavrljajući
pod stablom
za čiji hlad
on ne mari
ne koristeći
odmoru namijenjeno
središte
njihovog svakidašnjeg svijeta
VIII. Svadbeni ples na otvorenom
Prema zamisli umjetnika
plešu
uokolo
u prazničnoj nošnji
bučno veselo dovikivanje
seljaka i njihovih
širokoguzih cura
ispunja
tržnicu
na kojoj se vide žene
s uštirkanim
bijelim kapicama
šepire se ili bez okolišanja
odlaze prema rubu
šume
plešu uokolo u
teškim cipelama i
seljačkim hlačama
otvorenih usta
Opa!
udarajući petama
IX. Parabola o slijepcu
Ova strašna ali izvanredna slika
parabola o slijepcu
bez crvene je boje
kompozicija prikazuje grupu
prosjaka koji vode
jedan drugoga dijagonalno nadolje
preko platna
istim smjerom
da napokon upadnu u kaljužu
gdje se slika
i kompozicija završava
na njoj nema nikoga tko vidi
neobrijane
spodobe
bijednika s nekoliko
bezvrijednih stvari
još se vide korito za umivanje
jedna seoska koliba i crkveni toranj
lica su uzdignuta
kao prema svjetlosti
nema pojedinosti nevažne
za kompoziciju jedan
drugoga prati sa štapom u
ruci pobjedonosno u propast
X. Dječje igre
1.
Vidi se školsko dvorište
puno
djece
svih uzrasta u blizini sela
i mali krivudavi
potok
u kojemu neki dječaci
plivaju
gologuzi
ili se penju na prolistalo stablo
sve
je u pokretu
starije žene motre
na najmanju
dječicu
koja se igraju oponašajući
vjenčanje ili krštenje
sprijeda se jedno dijete naginje
vičući
u
praznu bačvu
2.
Male djevojčice se
vrte
dok im se suknje ne podignu
u košuljama i s kotačima
trče u vjetar
ili se zabavljaju
i komadom špage
guraju zvrk ili se igraju
slijepog miša prate
vođu na štulama
igraju se klisa
kugle im na koljenima
dube na glavi
trče kroz šibe
desetak ih leži na leđima
i zajedno udaraju nogama
kuda dječak mora proći
tjeraju obruč ili
prave nešto
od opeka koje je
ostavio neki zidar
3.
Opasne dječje
igračke
njihova je
maštovitost jednaka
i kamenje
koje se može
naći
posvuda
i igre u kojima
netko zavarava nekoga
zavezanih očiju
koristeći
zaljuljani
teret
koji
slučajno
može nekoga
udariti
u glavu
Brueghel je sve to sagledao
i svojim mračnim
humorom
vjerno
zabilježio
na tankom kraju jedne bolesti
nalazila se slika
možda japanska
zaokupila je moj pogled
glupava slika
osim što sam ja na njoj sve prepoznao
za mene je zid živio u toj slici
zalijepio sam se za nju kao muha
Izbor i prevod: Vojo Šindolić