vremenske prilike se

premještaju

s jedne strane kontinenta

na drugu

u parku

jedna opuštena ruka

nježno prebačena

preko ramena prijateljice

pokret

i dodir

i kako međusobno djeluju

sve što znam

tijelo

i pjesma

volio bih

da postoje pravila

kojima bih te mogao poučiti

nekoć su postojala

moj me je otac

njima učio premda

nisu bila djelotvorna

poučavao me je

iz dana u dan

kako se ponašati

čemu se nadati

što odijevati

što ne činiti

ali ta su pravila

zastarjela i sada su zaboravljena

i ja više

ništa ne znam

ipak ću morati

pronaći nešto

kako bih ti omogućio

da noću mirno spavaš

težak je to put

trebat će ti

barem neka pravila da se održiš

i ja bih volio

da mogu reći

volim te

na neki drugi način

a ne samo riječima

ali morati ćeš se

zadovoljiti riječima

s obzirom da se više

ne možemo šaliti i maziti

na isti način

kao kad si bila mala

jer sada si odrasla

ali ja te svejedno

mazim

ovim riječima

osim toga

večera će te

dočekati na stolu

kad se noćas

nakon

prvog

radnog dana

                   vratiš kući

“govori se,

kad ostaneš

bez zubi

kraj je sigurno blizu”

zabilježio je

han yu,

“ali čini mi se

da i sâm život ima svoj kraj

jer čovjek umire u određenom

trenutku, bez obzira

imao on zube ili ne”

također je zapisao

“ovo je pjesma

koju sam napisao i pjevao je

kako bih upozorio svoju djecu”

za sve vrijeme

dok sam ga čitao

nedovršena pjesma

ležala je na mom stolu

“dojke

mlade žene

iz st. louisa

njišu se pred njim

a njezine bradavice

čvrste su pod njegovom rukom

dok se

njezine noge

šire

drhteći od uzbuđenja”

napisao sam

“stariji je

dvadeset godina

od mlade žene

iz st. louisa

odrastao je

u yonkersu,

a sada je

gotovo

posve krezub”

oh, han yu

mi se ne mijenjamo

ne ljudi poput nas

mi smo nemogući

žene nam

neprestano govore

mi smo nepopravljivi

mi smo spremni na sve

izlazim vani

jer želim kupiti

kantu za smeće

ručnu mutilicu

parno glačalo

duboku zdjelu s ručicama

dvostruki lonac

škare

a potom

novo odijelo

i gumene čizme

započinjem živjeti

novi život

između toga

zaustavljam se

kako bih te nazvao

ti si ljuta

a ja ne znam zbog čega

tvoja ljutnja izbija

iz telefonske slušalice

nakon što sam kupio

čizme i odijelo

ponovno ti telefoniram

tvoj bijes je popustio

ali i dalje si

veoma ljuta

nastavljam ti govoriti

o svom novom životu

obećao sam ga

samome sebi

bez obzira želiš li ti biti

dio njega

zapravo, mislim

da se ti bojiš

ovoga novog života,

postati dio njega

i zbog toga si

ljuta

proći će tjedni

prije no što to priznaš

ali sada to još ne znam

i mogu jedino nagađati

jednoga drugog dana

doznajem da šalješ

nekoga drugog

da umjesto tebe

obavi sitne poslove

i ja sada ovisim

o slučajnosti

kako bih te sreo

i suočio se s tvojom ljutnjom

ako izbije iz tebe

dok stojimo licem u lice

poslavši tu

drugu osobu

posve je jasno

da mi imaš malo toga

za reći

e pa dobro

ja volim zaprljati

svoje gumene čizme

i svakoga dana

iznova ih laštim

i nastavljam

planirati

kako i kada bih

mogao nabasati na tebe

ne znam je li smrt

admiral u svečanoj odori

ili je kurva u suknji

s prorezima sve do bokova

ili je jedna od kraljica

ne znam ništa više

doli kako izgleda majka život

znam jedino da smrt i život

jednako postoje i

da je čovjek živ ili mrtav

plesačica je neka druga priča

a ukočeni pogled usred studeni

također je neka druga priča

oni su pojave

o kojima bih volio znati više

kako bih ih mogao prepoznati

i kleknuti ispred njih ili pobjeći

stekao sam naviku

kupovati cvijeće

naslijedio sam

tri vaze

           uspomene

iz djetinjstva

jedna je vitka i od mjedi je,

druga je kineska

i prilično je dojmljiva,

a treća je iz četrdesetih godina

i grozna je

ukrašena providnim staklenim

cvijetnim pupoljcima

svakog ih tjedna ispunim

cvijećem vrijednim nekoliko dolara

osim toga, počeo sam

zapažati

                  irisi

kao da su stvoreni za slikanje vodenim bojama

ili su vodene boje idealne za njihovo slikanje,

raskošni božuri

ispunjaju sobu

svojim velikim cvjetovima

tratinčice dugo traju

william carlos

imao je mnoštvo

varijacija na tu temu

             mene

cvijeće zbunjuje

stoji nepokretno,

tulipani se povijaju

jorgovani odveć brzo venu

ovo su zaključci onoga

koji je odrastao u velegradu

ali to su zaključci

nastali u jednom novom svijetu

u kojem nikad nije bilo cvijeća

jedna žaba

u susjedovoj bari

gatalinke povremeno krekeću

svoje ljubavne pjesme

ljubičasta svjetlost

na cesti

ubija još jednog kukca

negdje klima uređaj

počinje raditi

dvije crne mačke

tiho

prelaze ulicu

           prije dvije noći

           u tri ujutro

           čuo sam neke ptice

           kako mahnito pjevaju

           dugo i glasno

           u tami

           sada su tihe

sjedim na klupi

i osluškujem

unutra, u kući,

moja ljubav leži i spava

ja povremeno pjevam

svoje ljubavne pjesme

vjetar počinje puhati

gatalinke

ne prestaju kreketati

ovog jutra

rosa vlaži

vrhove mojih cipela

a zrak grize

najednom me jesen

čitavog prožima

lišće je

požutilo i otpada

primijetio sam

tu promjenu

prije nekoliko tjedana

                         ozlojedilo me

što se to dogodilo toliko brzo

sad je promjena

još brža

od nekoć divnih cvjetova

maćuhice i potočarke

koji rastu pokraj ceste

na putu prema poštanskom uredu

sada su preostale jedino stabljike

ništa od boje

prolazim pokraj njih

vrhovi mojih cipela

vlažni su od jutarnje rose

pod nogama požutjelo i otpalo lišće

i uvele stabljike

zabijam ruke

dublje u džepove

svoje tanke jakne

i pitam se kamo li sam

spremio deblji kaput

dok koračam dim drveta

izvija se iz dimnjakâ

ovog hladnog jutra

jesen je stigla

umirući sporom smrću

umirući malim smrtima

umirući dio po dio

što li ćemo reći

dio po dio

mi koji se prilagođavamo

mi koji smo u pokretu

mi koji se sklanjamo

sa sunčanoga mjesta

kad nam je vruće

mi koji odlazimo

na sunčano mjesto

kad nam je hladno

mi koji dovoljno

znamo da uđemo

i sklonimo se od kiše

mi koji se prilagođavamo i

nastavljamo živjeti

i osjećamo se malima

i beznačajnima upravo zbog toga

oh, mi koji smo

sve to napravili

zato što dajemo

malo i nevoljko

i nastavljamo

živjeti.     mi koji smo živi.