Previše smo odmarali

došlo je vrijeme

da se ponovo iznabadamo

nije bilo dovoljno rata

ubistava

silovanih žena

nije bilo dovoljno mrtvih

zakopanih

sa ove distance

gomile izgledaju maleno

rake pusto

čini se da može efikasnije

da nam treba precizniji plan

radikalnija politika

da nam nedostaje

toplina logora

miris eksplozija

i zapaljene djece

izgleda da smo se uželjeli

bivše zemlje

njenog lijepog raspada

prilike da kolješ

odereš komšiji majku

udaviš mu kravu

čini se da je premalo muke

etničkih čišćenja

premalo maženja žicom

serviranja utrobe za dezert

odavno se nije pričalo

čija je granica veća

čije porijeklo je čistije

čija vjera je poštenija

odavno se nismo voljeli po rovovima

ginuli za slobodu nacije

naroda

koji je oduvijek bio

ispred svega što postoji

ispred boga i kosmosa

koji je mučen

i bačen da trune

sa tuđom istorijom na grbači

koji je izgubio sve

ostao bez doma

jezika

bez odraza u ogledalu

odavno se nije ukazala prilika

da se borimo za slobodu

da utvrdimo jednom

i zauvijek

čija djeca se ovdje igraju

čije žene ovdje rađaju

čiji muškarci njive obrađuju

kome pripada ovo

gdje niko ne može da živi

gdje zaklani kolju

silovani siluju

ubijeni ubijaju

čija je to zemlja

u kojoj se mrtvi svete

živi sahranjuju

čija je to prošlost

čija sadašnjost

čija budućnost

previše se odmaralo ljudi

došlo je vrijeme

da se ponovo iznabadamo

ali ovoga puta nema stajanja

da se izgura do kraja

do posljednje kapi

do posljednjeg vriska

do posljednjeg plača

do posljednjeg čovjeka.