Rominjaju mravi mesožderi i druge sitnice
*
sad ću ti pokazati kako olovom i crnilom
smrskati staklo hrapavo
od potpune tišine moga svetišta
sna koji se odmara u prašini
koju se nikad nismo usudili pretrčati bosi
jer u venama bi se zgusnula krv
budi mi odjekom, eto što hoću
a ne monolog ili zanos
*
taj nakovanj ulijeva veliki strah
kad željezo oslobodi svoj plamen
kovač je ponekad u opasnosti da plane
zato bolje pripaziti s maljem
i napuniti sobu oprezom
a onda ljutnju ostaviti ispred vrata
na leđima žohara u trku
strpljivo te čeka smrt
prevod sa italijanskog: Goran Filipi
*
Mrtav je moj bog.
Al ne boj se! on zna,
a znam to i ja, da će još uskrsnuti
i jači nego prije svaki put
kad misliš da je umro.
Mrtav je moj bog,
dobro ste pročitali,
no tijelo mu je prisutno
i krepko još, usprkos svemu.
Sačuvao sam njegovu suštinu
– kao da se ništa, kažem: ništa
dogodilo nije –
među proizvodima što čuvam ih
spremljene kraj konzerva od tune,
svinjske paštete,
usirenog mlijeka
i feferona.
A prolaze dani,
u vrtlogu brojki,
nedjeljnih derbija i kalendara,
svako toliko umre neki papa,
isteknu putovnice
i promijene se atlasi dok
sabirem godine
koje na leđima nosim
i više ni ne brojim nedaće
dok se hladnjak prazni
i puni,
kao uvijek, uostalom.
Više ne bilježim
snove, dosadilo mi je
i to.
Ništa: jednog običnog dana
potražim pivo umjesto hrane
i zadršćem
dok šepam hoteći
oćutjeti ledenu limenku
u stisnutoj šaci.
Posramljena lica,
kao zastarjeli bog
– rashlađen na prijevaru –
kad ugledam u hladnjaku tek nju:
… svjetlost.
prevod sa italijanskog: Roman Karlović