Petak 13. jul 2018.
Piše: Diane di Prima

revolucionarna pisma

Izbor iz poezije


REVOLUCIONARNO PISMO br. 12.


 

Diane di Prima
Američka pjesnikinja i umjetnica Diane di Prima rođena je 6. kolovoza 1934. godine u Brooklynu u obitelji talijanskih doseljenika i djetinjstvo je provela u gradu New Yorku. Nakon nekoliko godina koje je provela studirajući na njujorškom Swarthmore koledžu živjela je bohemskim životom u četvrti Greenwich Village, družeći se s brojnim pjesnicima, glazbenicima i umjetnicima. U svojim autobiografskim zabilješkama zapisala je da “pripada drugoj generaciji Amerikanaca talijanskog podrijetla, kao i da je njezin djed po maminoj strani, Domenico Mallozzi, bio aktivni anarhist i prijatelj Carla Tresce i Emme Goldman.” Počela je pisati još kao srednjoškolka, a kao devetnaestogodišnja djevojka dopisivala se s Ezrom Poundom i Kennethom Patchenom. Svojim književnim djelima ali i kulturnom djelatnošću predstavlja jednu od ključnih umjetnica u stvaranju kulture otpora američkoj političkoj i kapitalističkoj supremaciji šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Zajedno s pjesnikom LeRoi Jonesom (koji se kasnije prozvao Amiri Baraka) i njegovom suprugom Hettie Jones potkraj pedesetih godina sudjelovala je u osnutku kratkotrajne ali iznimno značajne nakladničke kuće Totem Press, a desetak godina bila je i urednica jednog od najvažnijih avangardnih književnih časopisa s početka šezedesetih The Floating Bear.      Sredinom šezdesetih godina prošloga stoljeća, u vrijeme političkih previranja u Sjedinjenim Državama, rata u Vijetnamu i mnogobrojnih mirovnih pokreta i antiratnih prosvjeda, preselila se u San Francisco gdje i danas živi. Nakon što se doselila u Kaliforniju posvetila se proučavanju budizma, sanskrita, gnosticizma i alkemije. Od 1974. do 1997. predavala je teoriju pjesništva na Naropa Institutu u Boulderu, savzna država Colorado, sveučilištu kojeg su osnovali pjesnik Allen Ginsberg i pjesnikinja Anne Waldman. Kao pjesnikinja, Diane di Prima izravno se nadahnjuje na vlastitoj prošlosti upotrebljavajući autobiografski materijal radije nego nesigurne fiktivne konstrukcije. Za posljedicu imamo njezinu neskrivenu otvorenost: suzdržanost nije ono što bi je kao pjesnikinju zanimalo. Ali ona je daleko od toga da bude naivni realist – ono što njezino pjesničko djelo čini toliko uzbuđujućim, način je na koji uspijeva izraziti kako intenzivnu liričnost tako i preobražavajuću viziju kojom jasno uočava mitske i arhetipske značajke svakodnevnih životnih događaja. Ona svjedoči, ona protestira, ona upozorava – i o svemu tome pjeva, uz izvanrednu lirsku intimnost kojom još više naglašava svoju sažetu neposrednost i prijezir za sve jednostrano i nasilno. Objavila je dvadesetak pjesničkih zbirki, uspomene iz vremena druženja s književnicima i pjesnicima Beat generacije u knjizi Memoirs of a Beatnik kao i opsežnu autobiografiju Recollections of My Life as a Woman. Premda je najveći dio njezine poezije usmjeren na društveno-političku nepravdu i rasnu nejednakost, u ostalim djelima pretežno se bavi umjetničkim odnosima s prijateljima kao i događajima iz vlastitog života. Njezina najpoznatija zbirka pjesama Revolucionarna pisma objavljena 1971. u međuvremenu je doživjela dvadesetak izdanja (koja pjesnikinja svako nekoliko godina nadopunja novim pjesmama), a prevedena je i na brojne svjetske jezike. Zajedno s pjesnicima Lawrenceom Ferlinghettijem i Michaelom McClureom govorila je svoju poeziju na oproštajnom koncertu rock grupe The Band u San Franciscu 25. studenoga 1976., a prema kojemu je filmski redatelj Martin Scorsese napravio čuveni cjelovečernji dokumentarni film pod nazivom “Posljednji valcer”. U svojoj osamdeset i četvrtoj godini života Diane Di Prima jedna je od najznačajnjih američkih živućih pjesnikinja, a nedavno je, i k tomu još za njezina života, jedna ulica u San Franciscu imenovana njezinim imenom.

vrtlog stvaranja vrtlog je uništenja

vrtlog umjetničkog stvaranja vrtlog je samouništenja

vrtlog političkog djelovanja vrtlog je ljudskog uništenja

     meso gori, puši se i jezivo cvrči

     salo gori, topi se i šišti

     kosti gore u plamenu

           pucketaju dojmljivo

           nježnim proročkim znamenjem

     ugljen se žari pucketajući

     vonja izgorjela kosa

jer svaki revolucionar mora na kraju poželjeti vlastito uništenje

duboko ukorijenjen u prošlost koju teži uništiti


REVOLUCIONARNO PISMO br. 16.


 

Proždiremo ovaj planet, New York Times

za svako nedjeljno izdanje poždere jednu cijelu šumu,

Los Angeles crpi vodu iz doline Sacramento,

a rijeke Britanske Kolumbije

daju se u zakup na 99 godina


svaka velika tvornica predstavlja zloupotrebu

bogom nam danog prava na svjetlost i zrak

na čiste i bistre rijeke pune ribe

na samu mogućnost života

za djecu naše djece, morat ćemo

duboko i pozorno razmisliti, na primjer

je li nam doista potrebna

električna energija i koliko nas koštaju prirodni resursi

ljudski resursi

jesu li nam potrebni automobili kad nafta

izvađena duboko iz zemlje zagađuje prirodu i okoliš

stotinu godina, a ispušni plinovi iz vozila

zagađuju gradove koji su ionako u sve većim problemima,

ili razmislite o ovom statističkom podatku:

5% građana Sjedinjenih Država upotrebljava

preko 50% svjetskih dobara, a naše smeće

od životne je važnosti za preživljavanje nebrojenih

“nerazvijenih” naroda 

 


 

REVOLUCIONARNO PISMO br. 19.


 

ako ono što želite jest

posao za svakoga, i dalje ste neprijatelj,

još uvijek niste dovoljno dobro i jasno shvatili

što to znači


ako ono što želite jesu dom za svaku obitelj,

razvijena industrija

               (električna centrala General Electric na tlu Navaho

               rezervata)

auto za svakoga, garaža, hladnjak,

TV aparat, još više vodovodnih cijevi, znanstveno

opravdane autoceste, i dalje ste

neprijatelj, jer odlučili ste

žrtvovati planet zbog nekoliko godina

znanstveno-fantastične utopije, ako ono što


još uvijek želite, ili možda priželjkujete, jesu škole

u kojima su naša djeca izložena jednoumlju, gdje ih uče

da je bolje biti “Amerikanac” nego crnac

ili Indijanac, ili Japanac, ili Portorikanac, gdje su Dick

i Jane postali i doista jesu Američki san, a ako još i izgledate

kao Dickov otac, ne mislite li da je vašem djetetu doista

drago što tako izgledate


ako ono što želite jesu

klinike na kojima vas Udruga američkih proizvođača lijekova

kljuka tabletama koje povećavaju osjećaj slabosti, ili izazivaju sterilitet

ubijajući zametke vaše djece, dok se Mercke & Co.

još više bogati


ako želite

besplatnu psihijatrijsku pomoć za svakoga

tako da psihoanalitičari budu

svodnici ovom propadanju, zagovarajući

onostrani život, ako želite

ako još uvijek želite dio, barem

maleni dio predgrađa, zeleni travnjak

površine jednog koraka

kolor TV aparat čije zračenje

ubija moždane stanice, čije primamljive reklame

privlače vašu djecu, zavladavši

čak i vašim snovima


akademske titule nisu ništa vrednije

od zvanja vlasnika javne kuće, u moralnim kaljužama

laži, jer tako možete napredovati

i lagati drugima na nekom zelenom sveučilišnom kampusu


ONDA STE I DALJE

NEPRIJATELJ, jeftino prodajete

sami sebe, upamtite

da možete imati ono što zatražite, tražite

sve


61s6Tm6OP0L._AC_UL320_SR250,320_


REVOLUCIONARNO PISMO br. 21.


Možete li

posjedovati zemlju, možete li

posjedovati zgradu, možete li posjedovati pravo

na tuđi rad (burze ili tvornice

ili novac, pozajmljen s kamatama)

što je s

prihodima takvih osoba, usjevima, automobilima

zrakoplovima koji ispuštaju bombe, možete li

posjedovati nekretnine, i to tako što vam za njih

drugi plaćaju stanarinu? komu

pripada voda, komu će pripasti zrak,

s obzirom da je sve rjeđi?

američki Indijanci govore da čovjek ne treba

posjedovati više od onoga što može ponijeti

na svom konju.


 

REVOLUCIONARNO PISMO br. 22.


zbog čega želite

da vaša djeca budu obrazovana, je li vam uistinu stalo da

znaju izračunati koeficijent iskoristivosti, kemijske formule, teoriju

brojeva, jednadžbe, filozofiju, semantiku

simboličku logiku, latinski, tzv. povijest, jer to je uglavnom

povijest zapadnjačkog načina razmišljanja, najmanje zanimljiva

među bezbrojnim postignućima na ovom planetu?


je li vam uopće stalo

da se vaše dijete nauči prehraniti u šumama, namjestiti

slomljenu ruku, pokrpati

svoju odjeću, skuhati jednostavnu hranu, poroditi

tele ili bebu? ako već postoje vozila, znači li to

da ne treba nastaviti trčati?

kako će naučiti ove stvari, hoće li ih naučiti

u betonskoj učionici, unutar

još veće betonske zgrade zvane “škola”, mučeći se s papirima

od jutra do noći, ne kopajući ilovaču, ne miješajući žbuku, ne tucajući

pigment u mužaru, ne zasađujući presadnice u crnu zemlju

s dolaskom proljeća, kako će znati

postaviti zamku zecu, načiniti splav,

orijentirati se po zvijezdama, ili na otvorenom pronaći siguran zaklon

za prespavati? i čime se uopće bavi tijekom obrazovanja u školi,

kao da planet nije ništa drugo do prijevozno sredstvo

kojim naše plastične tvorevine prevozimo oko sunca

 


 

REVOLUCIONARNO PISMO br. 23.


 

Nedostatak pouzdanja jednostavno je nedostatak hrabrosti

jer onaj koji kaže “volio bih da mogu povjerovati u to”

zapravo je kukavica, drago mu je

što je tek puki promatrač, na ovoj sceni na kojoj nema promatrača

i gdje sve ruke koje doista nisu zaposlene zapravo rade suprotno

dok odmaraju besposlene, prekrižene na prsima, ili drže novine

pune laži, ili čvrsto drže upravljač

odlazeći na još jedan ugodan izlet


 

 

REVOLUCIONARNO PISMO br. 24.


Jeste li razmišljali o američkim starosjediocima

koji će naseliti

ovaj kontinent? O špiljskim prastanovnicima, domorocima sa šatorima,

     urođenicima koji su živjeli na stablima,

hoće li vaši praunuci biti među njima? Hoće li prodavati

rukotvorine – školjke, kožu ili vunu – imućnim

visokociviliziranim Afrikancima

koji će ovdje dolaziti ljeti, i hoće li oni imati na sebi

odjeću od jelenje kože, ili pamučne tkanine oko bokova,

hoće li loviti jelene, golim rukama hvatati ribu, graditi wigwame,

     kolibe od pruća i blata,

hoće li znati kako se upotrebljava kotač, kako se piše, govori,

     ili jednostavno sjedi, bubnja i puši lula,

     osmjehujući se,

hoće li vaši praunuci biti među njima?


9556583fb7b684f117b61661fe0be83c


 

 

REVOLUCIONARNO PISMO br. 32.


 

ne zapadnjačka civilizacija nego civilizacija sama po sebi

bolest je koja nas izjeda

ne samo zadnjih pet tisuća godina nego posljednjih dvadeset tisuća godina

rak su koji nas razjeda

ne samo moderni gradovi nego svaki grad,

ne samo kapitalizam nego svaki “izam”, umjetnost, religija

jednom kad se razdvoje može ih se gledati i imenovati

oni su imena u umjetnosti, imena u religiji, tada više nisu

obični svakodnevni životni događaji koji se zovu kiša, kruh, ozdravljenje

stado koje pase, djeca koja se rađaju

jednostavna djela pjesme, djela moći, još odavno su izgubljena

za sve nas, to što nećemo ubiti nekoliko bijelaca

vratit će snagu, to što nećemo ubiti sve bijelce, nego

bijelca u svakome od nas, to što ćemo ubiti želju

za brokatom, za zlatom, za pjenušcem i konjakom, i za svime što

udaljava ljude od sunca, i još više od njihovih života

proizvodeći artikle za naše zadovoljstvo, kakvo pravo imamo

upravljati tuđim vremenom, tuđom

krvlju života, pokažite mi

grad koji ne troši zrak i vodu

kilometrima oko sebe, grad mohenjo-daro* predstavljao je mrlju

u seoskoj kulturi Indijaca, drevni gradovi Egipta

uzeli su milijune života, pokažite mi

gradske rukotvorine koje imaju moć

kao što ljudsko tijelo ima moć, kao što čovjekova duhovnost

ima moć

 


 

REVOLUCIONARNO PISMO br. 33.


koliko smo uistinu voljni

oduprijeti se? čini se da je to

osnovno pitanje. što više puta odustanemo

to ćemo više biti blagoslovljeni. što više puta

odustanemo, to više nazadujemo, možemo li

opet uspjeti pod ovim nebom, u seobama plemena

koja mijenjaju obitavališta, grade, ponovno se sele i iznova grade

posjedujući jedino ono što mogu ponijeti sa sobom, je li nam uopće potrebno

selo, raspodjela posla, prijateljska gozba

nekoliko puta godišnje, ili to mora biti

jedino “kibernetska civilizacija”

koja može ili možda i ne može spasiti vodu, ali nam neće

pokazati naše korijenje, ili naše izvorno lice, kao što nas neće

vratiti izvoru

(svako napredovanje je nazadovanje) i koliko smo voljni napredovati

poslije svega?


REVOLUCIONARNO PISMO br. 38.


 

NE NARODNI TRG

VEĆ NARODNI PLANET, MOGU LI

TO OGRADITI, IZROVATI BULDOŽERIMA

U ČETIRI UJUTRO?


* Mohenjo Daro (izg: Mohendžo Daro) povijesni je grad na donjem toku Inda u današnjem Pakistanu, koji je u razdoblju od 2600. pr. Kr. do 1800. pr. Kr. bio dio indske kulture. Pretpostavlja se da je Mohenjo Daro bio središte Harappske ili Indske kulture, jedne od tri visoko razvijene kulture čovječanstva u 3. tisućljeću pr. Kr.


Izbor i prevod: VOJO ŠINDOLIĆ
Tenderski filter
Drama
Esej
Poezija
Proza
Tenderska dokumentacija arhiva

2020.

2018.

2017.

2016.

2015.

2014.

2013.