revolucionarna pisma
Izbor iz poezije
REVOLUCIONARNO PISMO br. 12.
vrtlog stvaranja vrtlog je uništenja
vrtlog umjetničkog stvaranja vrtlog je samouništenja
vrtlog političkog djelovanja vrtlog je ljudskog uništenja
meso gori, puši se i jezivo cvrči
salo gori, topi se i šišti
kosti gore u plamenu
pucketaju dojmljivo
nježnim proročkim znamenjem
ugljen se žari pucketajući
vonja izgorjela kosa
jer svaki revolucionar mora na kraju poželjeti vlastito uništenje
duboko ukorijenjen u prošlost koju teži uništiti
REVOLUCIONARNO PISMO br. 16.
Proždiremo ovaj planet, New York Times
za svako nedjeljno izdanje poždere jednu cijelu šumu,
Los Angeles crpi vodu iz doline Sacramento,
a rijeke Britanske Kolumbije
daju se u zakup na 99 godina
svaka velika tvornica predstavlja zloupotrebu
bogom nam danog prava na svjetlost i zrak
na čiste i bistre rijeke pune ribe
na samu mogućnost života
za djecu naše djece, morat ćemo
duboko i pozorno razmisliti, na primjer
je li nam doista potrebna
električna energija i koliko nas koštaju prirodni resursi
ljudski resursi
jesu li nam potrebni automobili kad nafta
izvađena duboko iz zemlje zagađuje prirodu i okoliš
stotinu godina, a ispušni plinovi iz vozila
zagađuju gradove koji su ionako u sve većim problemima,
ili razmislite o ovom statističkom podatku:
5% građana Sjedinjenih Država upotrebljava
preko 50% svjetskih dobara, a naše smeće
od životne je važnosti za preživljavanje nebrojenih
“nerazvijenih” naroda
REVOLUCIONARNO PISMO br. 19.
ako ono što želite jest
posao za svakoga, i dalje ste neprijatelj,
još uvijek niste dovoljno dobro i jasno shvatili
što to znači
ako ono što želite jesu dom za svaku obitelj,
razvijena industrija
(električna centrala General Electric na tlu Navaho
rezervata)
auto za svakoga, garaža, hladnjak,
TV aparat, još više vodovodnih cijevi, znanstveno
opravdane autoceste, i dalje ste
neprijatelj, jer odlučili ste
žrtvovati planet zbog nekoliko godina
znanstveno-fantastične utopije, ako ono što
još uvijek želite, ili možda priželjkujete, jesu škole
u kojima su naša djeca izložena jednoumlju, gdje ih uče
da je bolje biti “Amerikanac” nego crnac
ili Indijanac, ili Japanac, ili Portorikanac, gdje su Dick
i Jane postali i doista jesu Američki san, a ako još i izgledate
kao Dickov otac, ne mislite li da je vašem djetetu doista
drago što tako izgledate
ako ono što želite jesu
klinike na kojima vas Udruga američkih proizvođača lijekova
kljuka tabletama koje povećavaju osjećaj slabosti, ili izazivaju sterilitet
ubijajući zametke vaše djece, dok se Mercke & Co.
još više bogati
ako želite
besplatnu psihijatrijsku pomoć za svakoga
tako da psihoanalitičari budu
svodnici ovom propadanju, zagovarajući
onostrani život, ako želite
ako još uvijek želite dio, barem
maleni dio predgrađa, zeleni travnjak
površine jednog koraka
kolor TV aparat čije zračenje
ubija moždane stanice, čije primamljive reklame
privlače vašu djecu, zavladavši
čak i vašim snovima
akademske titule nisu ništa vrednije
od zvanja vlasnika javne kuće, u moralnim kaljužama
laži, jer tako možete napredovati
i lagati drugima na nekom zelenom sveučilišnom kampusu
ONDA STE I DALJE
NEPRIJATELJ, jeftino prodajete
sami sebe, upamtite
da možete imati ono što zatražite, tražite
sve
REVOLUCIONARNO PISMO br. 21.
Možete li
posjedovati zemlju, možete li
posjedovati zgradu, možete li posjedovati pravo
na tuđi rad (burze ili tvornice
ili novac, pozajmljen s kamatama)
što je s
prihodima takvih osoba, usjevima, automobilima
zrakoplovima koji ispuštaju bombe, možete li
posjedovati nekretnine, i to tako što vam za njih
drugi plaćaju stanarinu? komu
pripada voda, komu će pripasti zrak,
s obzirom da je sve rjeđi?
američki Indijanci govore da čovjek ne treba
posjedovati više od onoga što može ponijeti
na svom konju.
REVOLUCIONARNO PISMO br. 22.
zbog čega želite
da vaša djeca budu obrazovana, je li vam uistinu stalo da
znaju izračunati koeficijent iskoristivosti, kemijske formule, teoriju
brojeva, jednadžbe, filozofiju, semantiku
simboličku logiku, latinski, tzv. povijest, jer to je uglavnom
povijest zapadnjačkog načina razmišljanja, najmanje zanimljiva
među bezbrojnim postignućima na ovom planetu?
je li vam uopće stalo
da se vaše dijete nauči prehraniti u šumama, namjestiti
slomljenu ruku, pokrpati
svoju odjeću, skuhati jednostavnu hranu, poroditi
tele ili bebu? ako već postoje vozila, znači li to
da ne treba nastaviti trčati?
kako će naučiti ove stvari, hoće li ih naučiti
u betonskoj učionici, unutar
još veće betonske zgrade zvane “škola”, mučeći se s papirima
od jutra do noći, ne kopajući ilovaču, ne miješajući žbuku, ne tucajući
pigment u mužaru, ne zasađujući presadnice u crnu zemlju
s dolaskom proljeća, kako će znati
postaviti zamku zecu, načiniti splav,
orijentirati se po zvijezdama, ili na otvorenom pronaći siguran zaklon
za prespavati? i čime se uopće bavi tijekom obrazovanja u školi,
kao da planet nije ništa drugo do prijevozno sredstvo
kojim naše plastične tvorevine prevozimo oko sunca
REVOLUCIONARNO PISMO br. 23.
Nedostatak pouzdanja jednostavno je nedostatak hrabrosti
jer onaj koji kaže “volio bih da mogu povjerovati u to”
zapravo je kukavica, drago mu je
što je tek puki promatrač, na ovoj sceni na kojoj nema promatrača
i gdje sve ruke koje doista nisu zaposlene zapravo rade suprotno
dok odmaraju besposlene, prekrižene na prsima, ili drže novine
pune laži, ili čvrsto drže upravljač
odlazeći na još jedan ugodan izlet
REVOLUCIONARNO PISMO br. 24.
Jeste li razmišljali o američkim starosjediocima
koji će naseliti
ovaj kontinent? O špiljskim prastanovnicima, domorocima sa šatorima,
urođenicima koji su živjeli na stablima,
hoće li vaši praunuci biti među njima? Hoće li prodavati
rukotvorine – školjke, kožu ili vunu – imućnim
visokociviliziranim Afrikancima
koji će ovdje dolaziti ljeti, i hoće li oni imati na sebi
odjeću od jelenje kože, ili pamučne tkanine oko bokova,
hoće li loviti jelene, golim rukama hvatati ribu, graditi wigwame,
kolibe od pruća i blata,
hoće li znati kako se upotrebljava kotač, kako se piše, govori,
ili jednostavno sjedi, bubnja i puši lula,
osmjehujući se,
hoće li vaši praunuci biti među njima?
REVOLUCIONARNO PISMO br. 32.
ne zapadnjačka civilizacija nego civilizacija sama po sebi
bolest je koja nas izjeda
ne samo zadnjih pet tisuća godina nego posljednjih dvadeset tisuća godina
rak su koji nas razjeda
ne samo moderni gradovi nego svaki grad,
ne samo kapitalizam nego svaki “izam”, umjetnost, religija
jednom kad se razdvoje može ih se gledati i imenovati
oni su imena u umjetnosti, imena u religiji, tada više nisu
obični svakodnevni životni događaji koji se zovu kiša, kruh, ozdravljenje
stado koje pase, djeca koja se rađaju
jednostavna djela pjesme, djela moći, još odavno su izgubljena
za sve nas, to što nećemo ubiti nekoliko bijelaca
vratit će snagu, to što nećemo ubiti sve bijelce, nego
bijelca u svakome od nas, to što ćemo ubiti želju
za brokatom, za zlatom, za pjenušcem i konjakom, i za svime što
udaljava ljude od sunca, i još više od njihovih života
proizvodeći artikle za naše zadovoljstvo, kakvo pravo imamo
upravljati tuđim vremenom, tuđom
krvlju života, pokažite mi
grad koji ne troši zrak i vodu
kilometrima oko sebe, grad mohenjo-daro* predstavljao je mrlju
u seoskoj kulturi Indijaca, drevni gradovi Egipta
uzeli su milijune života, pokažite mi
gradske rukotvorine koje imaju moć
kao što ljudsko tijelo ima moć, kao što čovjekova duhovnost
ima moć
REVOLUCIONARNO PISMO br. 33.
koliko smo uistinu voljni
oduprijeti se? čini se da je to
osnovno pitanje. što više puta odustanemo
to ćemo više biti blagoslovljeni. što više puta
odustanemo, to više nazadujemo, možemo li
opet uspjeti pod ovim nebom, u seobama plemena
koja mijenjaju obitavališta, grade, ponovno se sele i iznova grade
posjedujući jedino ono što mogu ponijeti sa sobom, je li nam uopće potrebno
selo, raspodjela posla, prijateljska gozba
nekoliko puta godišnje, ili to mora biti
jedino “kibernetska civilizacija”
koja može ili možda i ne može spasiti vodu, ali nam neće
pokazati naše korijenje, ili naše izvorno lice, kao što nas neće
vratiti izvoru
(svako napredovanje je nazadovanje) i koliko smo voljni napredovati
poslije svega?
REVOLUCIONARNO PISMO br. 38.
NE NARODNI TRG
VEĆ NARODNI PLANET, MOGU LI
TO OGRADITI, IZROVATI BULDOŽERIMA
U ČETIRI UJUTRO?
* Mohenjo Daro (izg: Mohendžo Daro) povijesni je grad na donjem toku Inda u današnjem Pakistanu, koji je u razdoblju od 2600. pr. Kr. do 1800. pr. Kr. bio dio indske kulture. Pretpostavlja se da je Mohenjo Daro bio središte Harappske ili Indske kulture, jedne od tri visoko razvijene kulture čovječanstva u 3. tisućljeću pr. Kr.