---

  31. maj 2013, 15:11

---

Proljeće je preskočilo Pariz. Nije došlo. Samo je puštilo lišće. Svi smo se iznenadili, ali niko nije reagovao. Samo začuđeno slijeganje ramenima i ono:

---

- Protiv prirode se ne može.

---

Da.

---

A prirodu nije briga izgleda što ja sa šalom i dva džempera i helankama i dvoje čarapa džudžim po sred sobe i još mi jorgan pokriva noge...

---

Priroda. I njeni hirovi.

---

Prije neku noć sam izlazila sa Pascalom.

---

To je čovjek sa kojim se viđam dvije posljednje godine.

---

Bili smo na Clichyju. Volim taj dio Pariza. Svaki put kad prolazim pored Moulen Rouge srce mi zaigra kao da će da iskoči.

---

I neizostavno zamišljam sve one igračice u ujednačenom koraku kan-kana. Njihove raskošne crvene suknje i brzo njihanje kukova i podizanje nogu.

---

Zanesena čujem Pascalov glas dok prolazimo pored Hippoppotamusa:

---

- Jesi li ikada bila ovđe?

---

- Da. Jesam.

---

Odgovaram, nesvjesna da se usne uopšte pokreću!

---

Dešava mi se to, ponekad, kad govorim Francuski jezik, da se usne pokreću u nešto skoro nerazumljivo i da iz njih izlazi neka ljepljiva bezoblična masa koja ni na šta ne liči. I nema nikakvo značenje.

---

Ma to ja samo zamišljam. To je rađanje stranih riječi.

---

A Pascal ne razumije da ja nijesam uvijek spremna na priču. Posebno da bih se izrazila njegovim jezikom.

---

Ne naročito.

---

Treba mi moja riječ da kažem da je to meso koje sam jela u tom restoranu bilo poluživo, žilavo i teško za izvaditi između zuba.

---

Kad se zaglavi kao da se zabetoniralo. Ne znam kako sam uspjevala da izbjegnem te zamke, mora da sam gutala, nema druge, bez žvakanja.

---

Prepala sam se da Pascal 'oće da večeramo tamo. Pristajem da ostanem gladna samo da to iskustvo ne ponavljam.

---

Ipak, odlučujemo da odemo u jedan klub.

---

Na ulazu stoji par i kao da se raspravlja sa momkom na vratima. On im objašnjava da nijesu propisno obučeni, žena je u sandalama a muškarac u patikama. Mladić ne prihvata to objašnjenje, ali se ipak na kraju, kad mu je portir obećao da će ga puštiti ako dođe u cipelama, njih dvoje udaljavaju.

---

Nas je puštio ne pogledavši nam u stopala.

---

Ništa nijesam razumjela, naizgled. Onaj par prije nas su bili Indusi ili Srilankezi, a Pascal i ja imamo bijelu kožu.

---

Opet nijesam ni to razumjela, ali sad stvarno, jer je momak koji radi na vratima crn kao noć.

---

Ko se ovđe s kim igra rasizma. I zašto ja ako imam bijelu kožu imam prolaz, uprkos Pascalovim patikama? Ili zato što su i one crne?

---

Dobro, ušli smo u klub koji je bio pun parova zamotanih sve u iste marame kao da je maskenbal. Opuštena atmosfera, puno TV-a na kojima silikoni igraju glavne uloge. Porno filmovi.

---

U ćošku tanjiri puni hrane naizgled nabačane, nagomilane i pored u čašama kašike i viljuške okrenute prema gore. Povraćalo mi se.

---

Onda je on uzeo rukama neko meso i pitao me vidiš li ti ovo bez naočara i što je uopšte ovo. Rekla sam ne! Po mirisu bih rekla da je kokoška. I bila je. Jeo je jeo i jeo onda smo tražili mjesto đe se mogu oprati ruke. Nijesmo u tom lavirintu od kluba uspjeli da ga nađemo. I dalje smo nailazili samo na parove koji su ili vrištali ili se glasno smijali. Ili vodili ljubav ne mareći za prolaznike.

---

Postajalo je neprijatno. Još malo smo se promuvali i otišli. Čak nijesmo ni popili piće. Dao nam je onaj crni mladić, ljubazan sa bijelcima, da ponesemo dva seven up-a.

---

Izašli smo napolje, padala je sitna jesenja kiša u sred proljeća koje nije došlo.

---

Sljedeći put nećemo ići u ovaj klub već u onaj na Saint Germain, rekao je Pascal.

---

Zaboravila sam reći da je Pascal toliko lijep da pri pogledu na njega, pa i slučajnom, zastaje dah.

---

Prišao nam je jedan pripiti polu-gospodin. Tako nazivam prosjake koji nijesu klošari.

---

I obratio se Pascalu:

---

- Jeste li vi Hulio Iglesias?

---

- Ne, nijesam.

---

- A jeste jeste znate i vi onu pjesmu, tren...ta tres...?

---

Nije mogao da govori od preplitanja jezika.

---

Ja sam se grlato nasmijala što je Pascala naćeralo da ustukne.

---

A mene da nastavim da se gušim od smijeha.

---

Nastavili smo našu šetnju i ulazili smo u sex shop-ove. Ulazili smo unutra kao da nešto određeno tražimo. A bili smo samo posmatrači tog zgusnutog kao magla pariškog noćnog života.

---

- 'Oćeš li da idemo u bioskop?

---

- 'Oću.

---

Sišli smo u neki podrum. Tamo je na sred velike prostorije bio bijeli kožni trosjed. Ogroman ekran na kojem nabildovani par vodi ljubav. Ona je vrištala, a on se skoro nije ni pomjerao. Samo bi je s vremena na vrijeme navukao malo jače.

---

Podigla sam glavu i viđela oko nas barem desetak ljudi otvorenih šliceva, koji su gledali u mene.

---

Njihovi su pogledi ličili na poglede zvijeri iz zooloških vrtova. Samo sam Pascala stisla za ruku malo jače.

---

- Je li te strah?

---

- Ne, samo mi se gade. Toliko kurčeva nikada nijesam viđela na jednom mjestu.

---

A oči su im sijale u onom mraku.

---

Otišli smo...

---

U kolima mi je zavukao ruku između nogu i rekao:

---

- Vlažna si, ajde da vodimo ljubav.

---

- Idemo li kod tebe ili kod mene?

---

- Najjednostavnije je u kolima.

---

Skinula sam bundu i opuštila se na njegovom skutu. Njihali smo se tako sa vjetrom koji je napolju sve jače zavijao.

---

Baš kao da nije proljeće.