Subota 16. januar 2016.
Pišu: Igor Đorđević & Tomica Ćirić

KONTRA

Izbor iz poezije


OBUKA


I


Organizujem reči

Treniram ih u kampu

Obučavam reči anarhiste

Odlučne

Oštre

Spremne na žrtvu

Autodestruktivne napadače

Rušitelje ustaljenog poretka


Treniram reči samoubice

                      Diverzante

                      Gerilce

                      Asasine

                      Snajperiste

                      Nindže

                      Fataliste

                      Kamikaze

                      Očajnike

                      Ludake

Za

Zadatke

Promene

             Reda i poretka

              Stvari

                Odnosa i stvarnosti


Okupio sam sukobljive reči

Problematične i netrpeljive

Regrutovao sam suvišne

Besne reči

Postrojio ih

Održao im zapaljiv govor o potrebi

Da se izvrši akcija

Da se deluje

Ponudio sam im uzbuđenje

U zamenu za njihove obične živote

Ponudio sam im nadu


II


Nakon obuke

U kojoj nije bilo milosti

I sve se radilo bojevom municijom

Sa žrtvama i krvlju

Leševi poginulih reči

Zakopani su na nepoznatom mestu

U zaboravu

Preživele reči dobile su čin odabranih

Postrojene su i uređene po mom standardu

I poslate u akciju


 

Izvršiti zadatak

Ispuniti misiju

Uzvikuju dok izlaze kroz kapije kampa za obuku

Čujem ih sve dok ne zamaknu za prvi ugao

Tad se okrenem i posmatram novu grupu dovedenu na obuku

                 Rade vežbe koje sam zadao

                 Hropću

                 Mršte se

                 Psuju

Tek su na početku

Obuke za

Reči anarhiste

Reči rušitelje

Reči buntovnike


III


Reči

        Anarhisti

Poslate na zadatak

Vrše dogovoreni napad

Branitelji su bili spremni

I odlučni u svojoj nameri da odbrane pozicije

Odgovaraju na dobro koordinisani napad

Žrtava ima na obe strane

Niko ne pokopava mrtve

Satruleće lešine na ledenom suncu

U tmini medijskog pakla

Odbrana će biti žestoka

Napad će biti do poslednjeg kamikaze reči


Poslaću novu istreniranu grupu kada za to dođe vreme

I nove reči budu spremne za akciju


(Igor Đorđević)


SCENA


Neki su koturi počeli da se okreću

Nepodmazani, uz skok zupčanika i ciliktanje opruge

Nekome je otpala ruka od kalema, drugome istrčalo koleno

Reflektori su iz mraka probudili gipsanu figuru

Pomičući zastore, daske su zaškripale od trzaja marionete

Zavesa teška od plesni konačno je razmaknula nabore


Tek toliko da se promoli Lice, živčani igrokaz bez šminke


I saopšti prisutnima da prošla su vremena lakrdije

Vremena apstinencijalnih kriza romansijera

Vremena dušegupki zadihanih poetesa


Ostale su sada ove reči


Reči testere

Reči sečiva

Reči drobilice


Ostali smo sada samo mi zbunjeno rastrzanih pogleda po plafonu

O koji visi na zateznom konopcu ruka demijurga lično –


Rapsod je razmotao smotuljak hartije i počeo da čita

Ponajpre stidljivo, a onda glasno, sve glasnije


Počeo da urla i zapomaže ujedajući tišinu ritmičkim ugrizima

Počeo da udara i bije prazninu ušuškanu po rašljama stare dvorane


Zidovi su počeli da se rone iznutra

Pod je očas propao pod teretom njegovog daha

Ostao je sam na čistini dileme među ruševinama zdanja


Čitati ili propasti?


Znao je da je odgovor već davno ispisan


Na dlanovima pesnika koji mu je u praznoj sali aplaudirao


(Tomica Ćirić)


Foto: Vera Vujošević Foto: Vera Vujošević

ULICE


1.


Koračam ulicama Pirota


Izgubio sam osmeh u jednom davnom danu


Kada sam propustio priliku da odem

Tada sam se predao

Demonu nemoći

Divljem sisaču krvi i snage


Pokušavam se spasti pamćenjem


Proklet sam nezaboravljanjem

Mali čovek dostojan prezira

Suvišan

A prepotentan


2.


Posmatram skotove što žure ulicama

Ulickani koriste svaku priliku da se dokažu

Moraš pokazati i potvrditi da pripadaš ovome svetu

Gnjio si na isti način kao i oni pored tebe i tada si sa njima

Bez tih potvrda bićeš odbačen

Nameniće ti tišinu i mrak

Svako ko ne prihvata nepisane zakone prošlosti i krvi

Nije dobrodošao


Brišem znoj sa čela i skramu sa očiju

Vreo dan se pretvorio u snežnu noć

Ne mogu prihvatiti tu promenu

Jer znam da toga nema tamo gde snovima ne daju da žive

I pišem besomučno

Pesme koje niko neće čitati

I pišem kao da živim smak sveta

Kao da želim beleg ostaviti na ovoj zloj istosti


Ulice Pirota nemaju svoj miris

Njihova lica su slepa

I ja hodam bez cilja i smera u tih nekoliko kvadrata

Okružen zombijima i neprijateljima


3.


Reći će nedobronamerni

Idi da se lečiš

Jer u svima vidiš neprijatelje

Odgovaram im osmehom

Lažnim

Gorkim

To ih nervira više nego da sam rekao bilo šta

Ja sam skot koji je spreman da istrpi sve

Jer sam presudio sebi

I isto je da li dišem ili me nema

Volim da ćutim a govorim

I sada dok ovo pišem vidim da sam preterao

Ne treba se boriti protiv svih

Moraš naći prijatelja

Još kojeg prokletog

Kog besomučno progone


(Igor Đorđević)


ILUMINACIJE


 

Šta si video u letnji dan, sine moj?


Raspojasane gomile čankoliza

Kako se migolje nad podaničkim koritom


Grokću od zadovoljstva dok srču med iz saća

Ne, to nisu svinje, svinje su odlični plivači


To su ljudske stonoge s guzicama preko tuđih usta

Ustima preko tuđih rašivenih guzica


Najbolje umove svoje generacije

Dok plešu na užetu sa štapom preko septičke jame


Ekvlibriraju u zanosu smradnog kala


Hvataju bidermajere ispred kamenih lavova

Nadgornjavaju sa profuknjačama na štulahopkama

Prosipaju rakijske čokanje za mrtve, ponosni držači sveća


(Kao da se mrtvi za života nisu treznili

 Kao da mrtvi nemaju meru

 Kao da mrtva usta piju)


Kako posle sahrane preskaču pružne rampe


Kako krštavaju svoju decu po stranačkim odborima


Kako se žvalave pored spomenika palih boraca


Kako se smeju plakatima narkomanskih vršnjaka


Kako oplakuju gologuzne televizijske programe


Kako genocidno zveraju nacijama kroz humke


Kako im kose mirišu na kokosovo ulje


Kako sriču dok čitaju pesme nedarovitih pesnika


Kako krišom prde u pozorišnim dvoranama


Kako podriguju na lukac načelnici srezova


Kako slave svoje godišnjice i vanbračne jubileje


Kako vozdižu na funkcije svoje ljubavnice i bastarde


Kako puze sluzavim tragovima ejakulirane sujete


...

Vidim

Barikade koje su odavno pale

Kontejnere oblepljene predizbornim plakatima


Krda razularenih bizona

Koji se zaleću u samoposluge kapitalističkih brendova


Mekdonaldsove klovnove sa kalašnjikovima

Kako pucaju na masu u prolazu


Ovce dok ubrizgavaju steroide u runo


Stevana Sinđelića dok pripaljuje barutanu

Tompusom iz okreta


Kapetana Ahaba u provincijskoj zabiti


Sebe u napuklom ogledalu


Sebe


Kako se grohotom smejem dvojniku u očajanju


Sebe kako urličem u sebi


Sebe kako ćutim u gomili


Sebe kako pevam posle stiha


Večnost je potrošna roba!


(Tomica Ćirić)


Izbor iz koautorske knjige poezije Igora Đorđevića i Tomice Ćirića Kontra, koja uskoro treba da se pojavi iz štampe
Tenderski filter
Drama
Esej
Poezija
Proza
Tenderska dokumentacija arhiva

2020.

2018.

2017.

2016.

2015.

2014.

2013.