KADA TREBA DA SE ČISTI
Sve je baš onako kako izgleda.
Beograd je siv grad.
Naše ulice su prljave
Jer ih čiste jedino gradski čistači
I niko ne želi da bude kao oni.
Zato ni ne izgledamo kao oni,
Mi nosimo drugačija odijela -
Mislimo da znamo da je sve onako kako izgleda.
Ipak, često smo i mi budni kada treba da se čisti.
Tada su i bubašvabe već izmilile
I opsjedaju naše domove.
Jer cijenimo da je zajedničko čišćenje preskupo.
(Zajedničko je preskupo.)
Za to vrijeme mi opsjedamo sopstvenu savjest,
Čistimo je, umjesto da ona čisti nas,
I sve što uspijemo da osvojimo je
Nekoliko sati teškog sna
Pod lakim frotirom,
Još lakšim kapcima.
Zato se danju činimo jedni drugima
Izmučeni, izrabljivani, zarobljeni -
Sve je baš onako kako izgleda.
Srećom, lijepe su još uvijek samo dobre žene
I hrabri dječaci poznaju se po stidu.
Njima je u srcu dom
I skupo je ne čistiti ga. Često, i često zajednički.
(Zajedničkom je teže odrediti cijenu.)
Oni čvrsto spavaju
Dok ulicama sivog grada
Patroliraju čistači.