http://www.elektrobeton.net/tenderska-dokumentacija/iza-zatvorenih-vrata-1/

1.

Morati ćemo nastaviti dalje, rekle su djevojke iz cirkusa

I nikad se više nećemo vratiti. Nema dovoljno publike

U ovom malom mjestu. Čekajući pod modrim nebom

Velike cirkuske kočije odvezle su ih do ulaza u šator.

Svjetlost nad brdom ih je ispratila kad su cirkuski vagoni iščezli u daljinu.

Cirkuske djevojke su se znojile ispod svojih kostima,

Tada je plavuša veselih plavih očiju, u pripijenom narančastom trikou,

     progovorila

Bila je mlada i zgodna, i govorila otvorenih usta dok je kihala

Iza leđa drugih djevojaka koje su čekale na red

Da zaplešu na razapetom užetu ili se naglavce spuste niz uže

      izlažući se opasnosti,

Rekla je da će cirkus možda otići – a s njim i crveni plakati

Zalijepljeni na vagone, počelo je

Kišiti – rekla je da će možda otići ali da njezino srce neće nikada zaboraviti

Taj gradić ali ni bilo koje drugo mjesto u kojem su nastupali, riskirajući svoje

     živote.

I da bi svako mjesto u kojem su nastupale trebalo tu i tamo okititi plavičastim

     cvjetićima ružmarina.

Ali sve su joj se nasmijale i rekle Sentimentala

Plavojka, i ona se nasmijala, i sve cirkuske djevojke

Sjedeći jedna uz drugu dok su cirkusi vagoni napredovali kroz noć.

2.

U susjednom vagonu, onom ispred njihovog, u tom susjednom vagonu

Bili su smješteni slonovi. Sivim surlama su dodirivali pod…

3.

Patuljak Orville se gegao u hodu. Samac Paul je

Skočio preko njega. Neprestano je kišilo. Neke žene u gradovima

Kroz koje su prolazili sjedile su iza debelih kavanskih

Stakala i razgovarale o svojoj dječurliji i pile toplu čokoladu.

4.

Zečica Minnie se igrala sa strojnicom.

Vedar dan je bio prava dragocjenost.

Uperila je ogromnu borovu iglicu prema lisicama, pomislivši,

Sada više neće pozlijeđivati moj narod.

5.

Cirkuski vagoni su se odjednom usred noći zaustavili

Osamnaest minuta u malom mjestu zvanom Rosebud, Nebraska.

Dogodilo se to nakon večere, nakon što su otišli na spavanje, nakon

     osjećaja mučnine, nakon

Kola za ručavanje. Djevojke su izišle i čavrljale i šalile se

Imale su tek toliko vremena da se nadišu svježeg noćnog zraka

Prije no što je bezbožna povorka nastavila svoj put grimiznom autocestom.

6.

S kakvom je samo pompom i svečanošću cirkus stigao u narančastocrvenu

     zoru!

Bili su umorni, kola i vagoni su usporili i potom stali, nalik na

     lisicu. Zečica Minnie ispalila je mali vuneni metak u nju,

Upravo u tom trenutku dreser slonova je izišao na vrata obasjan suncem i

     ostao na njima.

7.

Pospani upravitelj cirkusa ustaje, on preuzima brigu kako će

     razmjestiti trupu.

Ubrzo postavljaju veliki šator. Ptice slijeću na šator i pjevaju.

Mažoretkinje i pantomimičarke i djevojke s trapeza

Mažu svoja ljupka mlada tijela fosforescentnom bojom.

Neke od cirkuskih djevojaka su starije žene ali svaka je lijepa.

One stoje pred ulazom u šator i svaka čeka da na nju dođe red.

Odjeven u nebeskoplavi kostim ulazi krotitelj lavova, i dreser žirafe

     odjeven u crveno.

Oni su veoma hrabri i sjetni, i gledaju u djevojke.

Neke od cirkuskih djevojaka osjećaju strastvenu i ugodnu čežnju u

     svojim tijelima.

Ali sada je vrijeme za nastup slonova!

Goleme zvijeri polako ulaze. Neke od njihovih nogu su ukrašene plavim

     papirnatim čipkama.

Jedan od slonova ima crveno obojeno oko. Dreser slonova je

     na vrhuncu sreće.

Obraća se, smušeno, svakomu od cirkuskih ljudi kraj kojih prolazi,

On i ne zna što govori, nije ga ni briga –

Njegovi slonovi nastupaju! Oni ulaze u pjeskovitu arenu…

8.

Najednom se cirkuskim šatorom razliježe snažan krik!

To je Aileen, umjetnica na trapezu, pala je na zemlju

S velike visine! Mora biti da je mrtva! Hitro donose nosila

Oni vide njezino ljupko ljudsko obličje odjeveno u crveni i bijeli i

     narančasti mrežasti triko,

Oni vide da ona više ne diše.

Cirkuski liječnik izlazi iz svoga šatora, on se žuri pobrinuti za Aileen.

On prelazi zemljište oko cirkusa i prašnjavi pod na ulazu u šator i

Prilazi joj, sada se ponovno počela pomicati, nije mrtva,

Ali liječnik joj govori da ne zna hoće li ikad više moći nastupati na trapezu,

I on vidi kako se lijepo obličje odjeveno u crveni i narančasti i bijeli

     triko trese od jecaja,

I stavlja joj ruku na čelo i upozorava je da mora ležati mirno.

9.

Cirkuske djevojke iz pogrebne pratnje stoje u redu obasjane jarkom

     svjetlošću sunca.

»Što je smrt u cirkusu? To ovisi o tome je li proljeće.

Zatim, ako su i slonovi prisutni, mon père, nismo sasvim izgubljeni.

Ah taj dobro poznati, snažni vonj zvijeri koje se smiju propadanju!

Propadanju! Propadanju! Mi nalikujemo sitnim tijelima u kaleidoskopu,

Ali kakvu samo strast osjećamo! Veću od plaže

I hrđaviju od harpuna.« Nakon što je održao govor, cirkusi liječnik je sjeo.

10.

Zečica Minnie osjetila je kako krv napušta njezino malo tijelo

Dok je ležala u snijegu, u narančastom i crvenom i bijelom kostimu

Divnog dizajna. Pas se smije, isplaženog jezika, gleda u nebo.

Gotovo je bijelo. Upravitelj dolazi. I on se smije. Podiže Zečicu Minnie

Vezuje je za borovu granu, i odlazi.

11.

Uskoro je kroz šumu doletio strasni bumbar.

Ugledao je bijelo obličje na grani. »Nalik na pupoljke ruže kad ti je

     trinaest godina«, rekao je Elmer.

Iris je primijetila da je gologlav.

»Moraš biti uljudan kad majka dođe«, rekla je.

Nebo je počelo sivjeti, zatim je pao snijeg.

Dvoje mališana se stisnulo jedno uz drugo. Elmer je otvorio svoja usta i

     pustio da mu snijeg pada u njih. Iris se osjećala toplo i sretno.

12.

Tras! Zamahnuo je plastičnom mrežastom lopaticom za ubijanje muha.

     Gosp. Watkins, cirkuski upravitelj, osvrtao se po sobi.

»Vražjih li muha!« rekao je. Gosp. Loftus, cirkuski blagajnik, zurio

     je u zgnječenu muhu.

Cirkuski liječnik stajao je kraj jezera. U ruci je držao crnu liječničku torbu.

Vjetar je mreškao površinu jezera i blago ljuljao čamce.

Crvene i zelene ribe plivale su pod površinom vode.

Liječnik je ušao u kola za ručavanje i sjeo. Ne, rekao je, baš ništa mu se

     ne jede.

Nježni ljetni vjetar je puhao među svijetlozelenim drvećem.

Sjećam se kada sam pisao Cirkus

Živio sam u Parizu, zapravo, mi smo živjeli u Parizu

Janice, Frank je bio živ, Muzej Whitney

Tada se nalazio na Osmoj ulici, ili je tamo bilo nešto drugo?

Fernand Léger je živio u našoj zgradi

Točnije rečeno, to nije bila naša zgrada, bila je to zgrada u kojoj smo živjeli

U blizini družine Grand Guignol koja je stvarala veliku galamu

Pa sam jednog dana, kroz rupu u zidu našega stana,

Premda mi nije jasno zašto se tamo nalazila rupa, viknuo,

Tišina! Uzvratio mi je netko ali ja

Nisam razumio što je značilo. Čini mi se da sam jednom vidio Légera kako

     izlazi iz zgrade.

Stanley Kunitz je došao na večeru. Napisao sam Cirkus

Iz dva pokušaja, u prvom sam zapisao većinu prvog dijela;

Te jeseni sam također napisao libreto za operu koja se zvala Louisa ili Matilda.

Jean-Claude je došao na večeru. Rekao je (za »koktel umak«)

Da bi pasao uz nešto drugo ali ne i uz njih (ostrige).

Mislim da sam do tog vremena već bio napisao Cirkus.

Dio inspiracije pojavio se dok sam jedne večeri išao prema pošti.

Veliki dio Cirkusa napisao sam

Čim sam se vratio kući, zlovoljan što sam morao tamo otići

Zaboravio sam zbog čega

Mislim da si ti već bila u stanu toj rupetini koja nam se zapravo sviđala

Pamtim tvoju kosu i tvoje tekstove i tave

Motala si se po kuhinji galameći a ja sam napisao Cirkus

Bila je ljetna noć, ne, bila je to jesen jednog ljeta

Kojeg se sjećam ali zapravo ne jeseni već mraka koji se spuštao dok sam išao

     prema pošti

Tada sam napisao i mnoge druge pjesme ali Cirkus mi je bio najdraži

Možda nije bio najbolji jer tu su i pjesme Geography

I The Airplane Betty (nadahnuta tobom) ali Cirkus mi je bio najdraži.

Katkada osjećam da ja doista jesam osoba

Koja je uradila ovo, koja je napisala ovo, uključujući i pjesmu Cirkus

Ali ponekad se i ne osjećam tako.

Strašno je puno raznih stvari koje privlače našu pažnju!

Svakog trena tu su sreća drugih, zdravlje onih koje poznajemo i naše vlastito!

Kao i milijuni ljudi koje ne poznajemo i njihovo blagostanje o kojem

     razmišljamo

Zato mi se čini čudnim što sam uspio pronaći vremena i napisati Cirkus

Čak sam proveo dvije večeri pišući tu pjesmu, još je čudnovatije što

     imam vremena

Sjetiti se da sam je napisao, kao i sjetiti se nas dvoje iz tog vremena, i

     napisati ovu pjesmu o tome.

Na početku pjesme Cirkus

Cirkuske djevojke putuju kroz noć

U cirkuskim vagonima a tulipani i drugo cvijeće će biti ubrano

Jer odsada ubuduće ova se pjesma želi otisnuti vlastitim putem

Poput slike koja ne prikazuje nastanak pjesme Cirkus.

Noel Lee je tada  živio u Parizu ali uglavnom je odlazio

U Njemačku ili Dansku gdje je priređivao koncerte

Kao dio beskrajne aktivnosti

Koja je predstavljala njegovu karijeru ili njegovu sreću ili mješavinu

     i jednoga i drugoga, ili možda ništa od toga

Sjećam se njegovih tamnih promatrajućih očiju

Moja prisutnost ga je činila nervoznim, možda zbog naših dana na Harvardu.

Dovoljno je shvatljivo da čovjek može biti nervozan u prisutnosti bilo koga!

Koliko se lako i opušteno osjeća čovjek kad je sam

Upravo tako osjeća prijateljsku ljubav ako dominira sindromom vremena i

     prostora

Ako je to prava riječ, u što sumnjam, ali kad je u nečijoj prisutnosti zašto je

     tako nervozan?

Čovjek nije uvijek isti, nekad je onakav kakav sam ja nekoć bio i kakav sam

     sada dok pokušavm nešto stvoriti

Ako je to prava riječ, stvoriti

Iz ove mješavine iskustvenosti i osamljenosti

I tko si ti koja mi govoriš što jest a što nije pjesma (što za tebe nije pjesma?)

     Vrati se zajedno sa mnom

Onim noćima kad sam pisao Cirkus.

Sviđa li ti se ta pjesma? Jesi li je pričitala? U mojoj je knjizi koja se zove

Thank You, nakladnička kuća Grove Press upravo ju je ponovno tiskala.

     Pitam se koliko ću još živjeti

I kakav li će ostatak biti, hoću reći, ostatak mojega života.

John Cage me je pred neku večer upitao Koliko ti je godina? a ja sam mu

     odgovorio četrdeset i šest

(Otada sam navršio četrdeset i sedam) a on je, sjećam se, dodao,

Oh, to su sjajne godine.

John Cage mi je jednom zgodom rekao da nije mnogo naplaćivao za svoj

     tečaj prepoznavanja gljiva (u Novoj školi)

Jer nije želio profitirati na račun prirode.

Bio je ispred svog vremena, ja sam bio iza svog vremena, obojica smo

     postojali u vremenu

Sjajan predavač, govorio mi je: »vrijeme je rijeka«

Mene ne podsjeća na rijeku više mi sliči na neostvaren plan

Dani prolaze i još uvijek ni o čemu nisi donio odluku

Sve dok ne shvatiš da se nikad neće ostvariti i onda govoriš »vrijeme«

Ali o tome zbilja više ne brineš

Vrijeme znači nešto kad veći dio života još uvijek imaš pred sobom

Kao kad sam boravio u Aix-en-Provanci a to je bilo tri godine prije no što

     sam napisao Cirkus

Te godine sam napisao pjesme Bricks i The Great Atlantic Rainway

Osjećao sam da me vrijeme okružuje poput velikog i nježnog pokrivača

Mogao sam otići na spavanje i probuditi se i još uvijek biti u njemu

Ali ja sam potajno čuvao jedan dio sebe koji se izrazito mijenjao

Kao i Noela Leeja i mene je zanimala karijera

I još uvijek me zanima ali sada me to prije podsjeća na grad kojeg ne

     želim napustiti

Nego na toranj na koji se uspinjem suprotstavljajući se žestokim

     neprijateljima.

Nikada nisam spomenuo prijatelje u svojim pjesmama u vrijeme kada sam

     pisao Cirkus

Iako su mi značili mnogo više od bilo čega drugog

Ali već neko vrijeme osjećam slabljenje tih osjećaja

Zato ih sada spominjem možda će mi ih ovo vratiti

Možda ne njih ali ono što sam osjećao za njih

John Ashbery Jane Freilicher Larry Rivers Frank O'Hara

Sama njihova imena tjeraju mi suze na oči

Baš kao i susret s Polly sinoć.

Pariz je lijep u svako doba godine ali paradoks je otići iz njega

Da bi ga ponovno osjetili kad se vratite, sunce je već zašlo

I ljudi su veseliji ili su već svi otišli svojim kućama

A ti si osamljen s tom svojom sigurnošću koju podnosiš poput sunca

Dok ga imaš ali kad ga nemaš noć je crna i ledena.

     Vratio sam se kući

I napisao Cirkus te noći, Janice. Nisam došao i razgovarao s tobom

I privukao te u naručje i upitao da li bi se željela prošetati

Ili otići u cirkus Medrano premda je to ono o čemu pišem pjesme

Kao što i sada o tome pišem, ali sada sam sasvim sam

I ovo nije dobra pjesma koliko Cirkus

I pitam se hoće li išta dobro ispasti od svih njih jer sve su iste.

                                                                          preveo: Vojo Šindolić