Subota 05. april 2014.
Piše: Kenneth Koch

IZA ZATVORENIH VRATA (1)

Izbor iz poezije

 

Kenneth Koch
 
Rođen je 27. februara 1925. godine u Cinncinatiju, Ohio. Pohađao je prestižno Sveučilište u Harvardu a najveći dio života je proživio u New Yorku, gdje je na Sveučilištu Columbija više od četrdeset godina predavao engleski jezik i komparativnu književnost. Uz Franka O'Haru i Johna Ashberyja bio je jedan od znamenitih pripadnika »Njujorške pjesničke škole« koja uz pjesnike okupljene oko »Beat generacije« i one s »Black Mountain« koledža predstavlja samu srž američke poezije druge polovice dvadesetog stoljeća.
 

Pa ipak, iako je još šezdesetih godina prošlog stoljeća bio uvršten u najznačajnije antologije suvremene američke poezije, Kenneth Koch je širu popularnost i priznanja književne kritike zadobio tek 1975. godine nakon objavljivanja zbirke Umijeće ljubavi: Umijeće poezije.

 

Možda to usporeno prepoznavanje i šire priznanje kritike leži u činjenici što se Kenneth Koch bavio takvom vrstom poezije koja ga svrstava među one rijetke i dovoljno smjele pjesnike koji su cijeloga života pokušavali stvoriti vlastiti, jedinstveni ep. Naime, sve Kochove pjesničke zbirke (osim poezije za djecu) tvore svojevrsni ep koji se nastavlja iz zbirke u zbirku a koji predstavlja osobni doprinos pojedinca u povijesti čovječanstva, i kako on tu povijest vidi, doživljava i živi. Upravo zato Koch zauzima istaknuto mjesto među onima znamenitima pjesnicima koji su u hramu američke poezije najpoznatiji zbog  svojih epskih djela kojima su postali kroničari svoga vremena. Tu svakako treba spomenuti Walta Whitmana i njegove Vlati trave, Ezru Pounda i Cantose, Williama Carlosa Williamsa i Paterson, Louisa Zukofskog i poemu A, Charlesa Olsona i njegov ciklus Maximus Poems kao i Roberta Duncana i njegovu »autobiografiju osjećaja« otjelovljenu u ciklusima Passages i Strukture rime.

 

Kenneth Koch ne samo što je bio plodan pisac, već se zanimao i okušao u raznolikim književnim rodovima. Pored brojnih zbirki poezije po kojima i jest najpoznatiji, objavio je i četiri udžbenika o tome kako zainteresirati i učiti djecu poeziji, među kojima se ističe Želje, laži i snovi: kako učiti djecu da pišu poeziju. Također je objavio roman Red Robins, zbirku kratkih priča Hotel Lambosa, nekoliko antologija suvremenog pjesništva s popratnim esejima o teoriji pjesništva, i više od stotinu kazališnih komada (najčešće jednočinki  koje su izvođene u brojnim njujorškim kazalištima) za koja je dobio brojna priznanja i nagrade teatarskog Broadwayja. Dobitnik je i nekoliko nagrada za poeziju, među kojima se ističe Nagrada Bollingen za Izabrane pjesme objavljene 1994. godine, kao i ona najznačajnija – Nagrada Američke akademije i instituta za umjetnost i znanost za 1986. godinu.

 

O Kennethu Kochu kao pjesniku i njegovoj poeziji napisano je i objavljeno nekoliko opsežnih književno-kritičkih studija i knjiga. Pa ipak, poezija Kennetha Kocha opetovano privlači izazovnošću tumačenja, jednostavnošću i ljupkošću izraza, kao i prepoznatljivom svojstvenošću dugog stiha.

 

Kenneth Koch je umro šestog jula 2002. godine.

 

 

ZALJUBLJEN U TEBE

 

1.

 

O kakav samo tjelesni učinak ima na mene

Da se zauvijek zagnjurim u svijetlo, modro more

Tvojeg poznanstva. Ali, najdraži prijatelji, baš

Kao i oblici, nestali su, jer i život ima svoj početak i kraj. Ipak,

Lijepo je, nakon što listopad

Prođe, i veljača prođe,

Uvući se u izglačanu košulju, i sanjati o tvojim slatkim

Navikama! Kao da je cijeli svijet jedan taksi u kojega ulaziš, a onda

(Nikomu se izravno ne obraćajući), govoriš: »Idemo nekih pet

     ili šest blokova«.

Nije li plavo obilje koje teče kraj tebe prijevod s ruskoga?

Nisu li moje oči veće od ljubavi?

Nije li i ovo povijest, i nismo li i mi par ruina?

Je li Kartaga isto što i Pompeji? Je li jastuk isto što i krevet? Je li sunce

Ljepilo koje spaja naše glave? O ponoći! O ponoći!

Je li ljubav ono što smo,

Ili mi je sreća došla u osobnom vozilu

Koje je toliko malo pa sam oduševljen što ga uopće vidim!

 

2.

 

Šetamo parkom obasjani suncem i ti mi govoriš: »Sjene jednog

Pauka dodiruju klupu, kad jutro započne.« Volim te.

Volim te slavo volim sunce dok kiši volim vas cigarete volim te ljubavi

Volim vas bodeži volim osmijehe bodeže i simbolizam.

 

3.

 

U susretu s tvojim najumilnijim pogledom

Jedan suncokret širi svoj krov nad djecolikim krizantemama djetinjstva

I ponovno predstavlja ljeto provedeno u zabijanju noževa u porculanske

     maline dok je Kina

Još uvijek država! Oh, Kralj Edward je abdicirao godinama kasnije,

Točno tako. Da si sedamdeset tisuća godina stara, i da sam ja tableta,

Znam da bih izliječio tvoju glavobolju, kao i da bih igrao

     bejzbol u pijaćoj vodi, dok košare

Ispunjene ručnicima ljupko dodiruju tlo kupaonice! O klupe ničega i svačega

Nanovo se pojavljuje – elektricitet! Volio bih da je i meni

Onako kako je tebi, kao da je

Svijet nanovo stvoren, a pojedinci potišteni,

Što mi nismo

Kad sviće

Dok večer ne rasprostre

Svoje sive i svijetlosmeđe kukuljice…

Po vodi! Tvoj lak za nokte boje suza

Nježno me dodiruje! I skladište građevnog drva izgleda novo

I smirujuće

Nalik na bonacu na površini mora, gdje se, poput golubova

Osjećam jako promijenjen, tužan, jako bezbrižan, oživljen i

     još uvijek nenapušten

Ni najmanje kao dio kopna koji se pruža u more!

 

 

 

 

 

BRAVE

 

Ove brave su mi donijele sreću:

Bravica na vratima šivaćeg stroja u dnevnoj sobi

Male kolibe u kojoj sam živio s ludom šveljom;

Brava na benzinskoj crpki jedne noći kad sam bio pijan

I kad mi je palo na um da popijem gutljaj nafte;

Brava na vratima kaveza porodice tuljana, koji bi me, oslobođeni, ugrizli;

Brava na čamcu za spasavanje jer sam se okupao u kupaonici umjesto

     što bih se utopio;

Brava u nosu suvremenog skladatelja koji je svirao glasovir i koji bi bio

     upropastio svoj koncert kihajući, dok sam ja okretao stranice,

Brava na drugoj grbi deve jer nisam ostao bez vode u pustinji,

Brava na mrijestilištu ribe one noći kad smo se vratili s plaže

I pokušavali pronaći mjesto na kojem bismo prenoćili – bilo je puno

     pokvarene ribe,

Brava na mojoj novoj kravati dok sam hodao po jakom vjetru

Odlazeći na jedan sastanak na kojem sam morao izgledati uredno i

     jednostavno;

Brava na sireni za maglu u noći izbora za djevojku najljepše namazanih

     usana –

Da je sirena za maglu zatrubila, svi bi se rastrčali kojekuda prije no što bi se

     najljepša natjecateljka pojavila;

Brava na mom šeširu kada sam je ugledao, ona je ta koja me spasila da ga ne

     podignem u znak pozdrava,

Što se njoj ne bi svidjelo, jer ona je vjerovala da je prirodno ponašanje

     nešto najprisnije,

Brava na ulazu u grad u kojem ne bismo sreli nikoga koga smo poznavali,

Brava na avionu koji je letio bez pilota

Iznad Miami Beacha u noći u kojoj sam svoj kostur prepustio

Vjetru, i pustio da puše u mene dok se nisam počeo tresti i ježiti

Nalik na ključ u promrzloj ruci, i poskočio u noćni zrak Miamija

     poput hitnutog kamena;

Brava na sjenokoši, koja mi nije dopustila da ustanem iz kreveta

I odem na susret seoskih kosaca; brava na štaglju koja mi je priječila     

      ulaz k sijenu;

Brava na poštanskom brodiću koja ga je spasila da se ne pretvori

     u kišni ogrtač

U noći pljuskova i grmljavine; brava na jedrenjaku

Koja ga onemogućava da me odvede od tebe dok spavam kraj tebe,

I, kada ne spavam kraj tebe, brava na mom snu, koja mi pomaže da se ne

     probudim i otkrijem da te nema.

 

 

closed-door 

 

VARIJACIJE NA TEMU WILLIAMA CARLOSA WILLIAMSA

 

1.

 

Nacijepao sam brvnaru koju si čuvala da bi iduće ljeto provela u njoj.

Žao mi je, ali bilo je jutro, ja nisam imao ništa za raditi

a njezine drvene grede djelovale su jako privlačno.

 

2.

 

Zajedno smo se smijali sljezu u vrtu

a onda sam ga polio lužinom.

Oprosti mi. Ja jednostavno ne znam što činim.

 

3.

 

Darovao sam novac koji si uštedjela da bi mogla živjeti idućih deset godina.

Čovjek koji mi ga je zatražio bio je u ritama

a oštar vjetar ožujka na verandi je djelovao osvježavajuće i hladno.

 

4.

 

Sinoć smo otišli na ples i ja sam ti slomio nogu.

Oprosti mi. Bio sam nespretan, i

Poželio te ovdje na odjelu, gdje radim kao liječnik!

 

 

                                                                            Preveo: Vojo Šindolić

Tenderski filter
Drama
Esej
Poezija
Proza
Tenderska dokumentacija arhiva

2018.

2017.

2016.

2015.

2014.

2013.