Ponedeljak 02. jun 2014.
Piše: Boris Marić

globalizacija

Neosporno

Neosporna činjenica

Moja je snaga

Nesreća koju svijet u sebi nosi

Temelj je pisanog traga

O potrebi za zlom

U ljudima

Ali moj zanos

Još vjeruje tvom

Zreli smo za ludnicu

U crnoj hronici

Na prvim stranama

Mi ližemo slike

Ljudi sa ranama.  

Oneirologija

U noć umotane, iscrpljene greške

Beskorisne leže u razini glave

Sujetne, i suviše teške

Da se ne nastave

Rađati iz bola

Ni mir žute svijeće

S obližnjeg stola

Ne obasjava ništa do vidljivo

Čovjek spava, i sanjari stidljivo

Neku drugu, udobniju prošlost.



Pravda

Kada je prostor

U kome se čovjek vrti

Kao u ružnom snu

Odlučio da na samrti

Pogubi tjeskobu

I u testament unese smisao

Na njegovom čitanju

Nitko od prisutnih

Nije disao.



Globalizacija

Tišina dubokog trenutka

Usmjerena u prostor i vrijeme

Preko poplavljenih krugova u žitu

I minskih polja, za gluhe i nijeme

S tugom, na svom uzvišenom licu

Dostavlja hranu, u masovnu grobnicu.

   
Tenderski filter
Drama
Esej
Poezija
Proza
Tenderska dokumentacija arhiva

2020.

2018.

2017.

2016.

2015.

2014.

2013.