Sreda 24. avgust 2016.
Piše: Chia Tao (779.-843.)

dobra narav vode

Izbor iz poezije


Jutarnje putovanje


Tipične pjesme Chia Taoa (779.-843.) mogu se lako povezati s prizorima krajolikâ u čijim se pozadinama nalaze planine i poneki lik koji se odmara ili putuje, pa se većina njegovih pjesama može sagledati kao niz slika koje, poput usporenog filma, postupno otkrivaju svete planinske vrhove, snijegom opkoljene redovničke špilje i hramove, učitelje Ch'an budizma i monahe, taoističke besmrtnike u meditaciji pod borovima, beskrajne oblake, samotnjake u šumskim kolibama pokraj slapova ili potoka, hodočasnike u malenim čamcima na dalekim morima ili riječnim kanalima, prognanike na prašnjavim cestama, itd. Chia Taov nauk o poeziji pokazao se iznimno utjecajnim. Ne samo što je odredio stil kasnog razdoblja dinastije T'ang u poeziji, nego je bio i dominantni  model u kineskoj poeziji rijeka i planina više od stotinu i pedeset godina nakon Chia Taove smrti.

Ustavši prije zore

kako bih krenuo na put,

iz obližnjeg kokošinjca

ne čuje se ni najslabiji zvuk.


Ispod svjetiljke

oprostio sam se od krčmara,

na cesti, moj mršavi konj

napreduje kroz mrak.


Prolazeći skliskim terenom

po kojem se tek uhvatila poledica,

krivudajući kroz šumarke

plašimo usnule ptice.


Nakon što zvono odjekne

daleko u planinama,

boje svitanja

postupno se javljaju.


 

Provevši noć u planinskom samostanu


Brojni vrhunci probijaju

hladne boje neba,

ovdje se staza spaja

s puteljkom koji vodi do hrama.


Zvijezde padalice vide se

između ogoljenih grana drveća,

mjesec putuje na jednu stranu

oblaci na drugu.


Nekoliko ljudi došlo je živjeti

na ovaj planinski vrh

na kojem se ni ždralovi ne gnijezde

u krošnjama visokih borova.


Budistički redovnik

osamdeset godina star,

nikad nije čuo

za poslovne ljude.


JiaDao2

Chia Tao


Kasno poslijepodne, gledajući s riječnog vidikovca


Sežući sve do obzora, voda

zaklanja dna oblaka,

planinska izmaglica

priječi pogled prema dalekom selu.


Vraćajući se svojim gnijezdima

ptice ostavljaju tragove u pijesku,

prolazeći rijekom

čamac ne ostavlja trag među valovima.


Zurim u vodu

i prepoznajem njenu dobru narav,

promatram planine

dok ne osjetim umor.


Premda ne želim

prestati sa sanjarenjem –

suton pada

i ja se vraćam na konju.


Upućeno redovniku na planini Hua


Još izdaleka

prepoznajem tvoju špilju u bijeloj stijeni

skrivenoj u izmaglici

između zimzelenog drveća.


Kad mjesec počne blijedjeti

svijest se budi

a oblaci razilaze

u tvojim sklopljenim očima.


Malo prije zore, zvona iz okolnih hramova

odjekuju s obližnjih vrhova,

slapovi se obrušavaju stotinama metara

nad prazninom.


Mahovina i lišaji

prekrivaju lica stijena,

uska, teško uočljiva staza

vodi do tebe.


12764729_c09abd31e8_o


Oplakujući smrt Ch'an učitelja Po-yena


Svježa mahovina prekriva

kameni krevet,

koliko li je proljeća

na njemu spavao učitelj?


Crtež njegovog profila u meditaciji

pohranjen je u samostanskoj knjižnici

ali tijelo meditirajućeg

je spaljeno.


Snijeg je napadao po krošnjama borova

i u dvorištu oko pagode,

prašina se taloži na bravi

knjižnice svetih tekstova.


Predbacujem si

zbog ove dvije suze –

očito sam čovjek koji još uvijek nije shvatio

praznu prirodu svih stvari.

 


 

U mjestu Shang-ku, otprativši gosta koji odlazi na putovanje rijekama i jezerima


Ne tuguj

što će nas velika udaljenost dijeliti,


sve i da je udaljenost manja

jednako bi nas dijelila.


Noću, stigavši

u grad na rijeci, popet ćeš se


na toranj Nan-t'ai

i ugledat ćeš mjesec kao i nekoć.


when-i-find-you-again-it-will-be-in-mountains-9780861716975_lg


Ustavši bolestan


Još uvijek se ne osjećam dobro

da bih se vratio na planinu Sung,

besmisleno je da si predbacujem

zbog otezanja.


Zar baš sve u životu

uvijek teče glatko?

Divlje orhideje

već cvjetaju.


Bolujući, nadahnuo sam se

za nekoliko novih pjesama,

kiša sprečava stare prijatelje

da me posjete.


Samotna svjetiljka

osvjetljava djela Chuang-tzua

i šalicu vina

kojima odagnavam tugu.


U samostanu Ch'ung-sheng, u Pin-kungovoj kolibi


U posljednje vrijeme

jedeš tek jednom dnevno,

među drvećem

vrata tvoje kolibe su zatvorena.


Sa suncem što zalazi

hladno kameno zvono odzvanja planinom,

nosiš redovničku haljinu

otrcanu od starosti.


Oko tvojih sljepoočnica

sve više je sijedih,

svijetloplavi oblaci

vraćaju se iz daleka.


Još uvijek govoriš

o putu na svetu planinu Nan-yueh

i kako meditiranje za vrijeme pješačenja

poništava zaokupljenost samim sobom.


Izbor iz poezije, beleška o pesniku i prevod s kineskog jezika: Vojo Šindolić

Tenderski filter
Drama
Esej
Poezija
Proza
Tenderska dokumentacija arhiva

2018.

2017.

2016.

2015.

2014.

2013.