Četvrtak 13. februar 2014.
Piše: Gregory Corso (1930 - 2001)

DAN GRADSKOG DJEČAKA

 

 

 

 

PARK

U ovom parku

      djeca govore talijanski

i ne osvrću se

      na gole kipove

kao djeca

      iz drugog parka koja govore francuski

      i šale se na račun Herakla.

Ali sva su djeca ista u svim parkovima

      – dok otvorenih usta jurcaju za loptama.

 

Ovo je park ludih!

Neki starac već satima jede svoj objed!

Pet opatica: špijunke!

 

                   Crtam stablo

                   Djeca zaviruju preko mojih leđa

                   I ne primjećuju

                          zloduha kojeg sam smjestio između lišća.

 

Prvi pijanac se pojavljuje

      i odlazi na najsunčanije mjesto.

 

                   Još tjedan dana i stiže proljeće.

      Ne izgleda mi da će više lišća pomoći ovom drveću.

                   Ali više sunca neće škoditi.

      Vjerojatno će nanovo obojiti klupe.

Tiho je u parku!

Kamo li su nestale opatice?

Starac još uvijek žvače svoj ručak.

Zaboga! neke majke su zaboravile dječja kolica.

 

Ali bio sam i u luđim parkovima.

      Central park je čisto ludilo; Prospect park još je luđi.

Ah, Washington Square park: ostarjeli igrači šaha

Tip s kornjačom za čiji je oklop ljepljivom vrpcom zalijepio lutku

Pudlice, afganistanski hrtovi, doge i sijamske mačke na uzicama

                                                           svi mokre u parku nužniku

Mnoštvo narkosa drhtavim rukama gestikulira o svemiru

Pjesnici slikari muzikanti čudaci skitnice Crnci

      svi sjede uokolo

      i gledaju u djevojke bez gaćica.

 

Onaj je napokon završio s objedom.

A ja sam završio crtati stablo.

Ali hoće li će se majke vratiti?

 

                   Bronx park, i zoološki vrt!

           Pingvini: kraljevski pingvini,

      Humboldtovi pingvini gušani,

               i varani!

 

Vjerujem da ću i ovo proljeće provesti u Parizu.

Groblja su jako slična parkovima. Čak bolja.

Naravno, parisko groblje (ono veliko)

      nije lijepo kao ono u Charlestonu,

    ni tako tiho, a nema ni toliko puno drveća.

Ali na groblju barem nećete naići na

      starce koji vječito jedu svoje ručkove

      niti na majke što zaboravljaju dječja kolica.

 

U Božjem parku nema razigrane djece.

 

 

Bronx Park Walk

                                                                                                            Bronx park

 

DAN GRADSKOG DJEČAKA

 

Dan gradskog dječaka ne počinje kukurikanjem

Prije će biti zvonjavom budilice

Štoviše kad god mu se pruži prilika pozdravlja zoru

Izlazi vani u rani jutarnji zrak

S rukama u džepovima bezbrižan i veseo

Ulica je njegova pastirska staza

A protupožarni hidrant omiljena igračka

Pločnik kojim korača vjerojatno pokriva

Ostatke tragova koji govore o davnim prašumama

Kad je bilo mnoštvo drveća baš kao i ptica i zvijeri

Kad su potoci žuborili a brijegovi bili vidljivi

Kad su Crvenokošci ponosno koračali

A Nizozemci nosili šešire i čizme na kopčanje

- Ah ova staza nije nova već stara

Drevna kao zemlja koju pokriva

I sve starija biva

 

Odrasli ne odlaze tamo gdje djeca odlaze

U osvit dana njihovi se svjetovi razdvajaju

Veoma često noć je ta koja ih spaja

Pa čak i tada dijele ih drukčiji snovi

Na praznim parkiralištima i gradilištima

Dječje društvo se okuplja

Dječaci se mogu pridružiti djevojčicama; većina to ne želi,

Ali on bi želio da ga one obožavaju i vjerno prate

Jer on je njihov heroj

On će ih povesti u svijet dječije igre i žvrljanja kredom

I neumoran sjest će s najljupkijom od svih njih

Ona će se, pogledom kraljice, zagledati nekud u daljinu

Baš kao i on, nalik Vikingu, zagledan u žvrljotine na zidu

 

Požar nije požar jer predstavlja prekrasan kamion

Sjajno zvono i uniformirane ljude koji pod zaštitnim šljemovima viču

Sa uzbuđenjem i sve to je jednostavno sjajno

Na stranu sirene i sve ostalo

 

Kasno poslijepodne spušta se poput teškog zvuka fagota

Odrasli prolaze kao uspavane sjene

Ni zvuka ni riječi

A velika dama na prozoru, tko je ona?

Ona je riđoprsta i kruhoruka!

Ovako usamljen on skače i straši mačku

 

O rijetka ulična mačko

Vječno izgrebeni mačku i vječito skotna maco

Nekoć tako odomaćeni a sad u opasnosti da izumrete

Više se ne šćućurujete ispod parkiranih automobila

Ne penjete se i ne provlačite kroz razbijene prozore

I na ogradama ne mjaučete na zvijezde

 

On trči staje šutira limenku

Skakuće na jednoj nozi preskače protupožarni hidrant

Vrijeme je da se stariji dečki okupe i zaigraju

On žuri trči poznaje put

Stiže baš na vrijeme! Biraju strane

Ali neće ga izabrati još uvijek je mali za njih,

Ponovo je usamljen

Trči staje podiže prut

I baca ga niz ulicu tu rijeku ljudi

Dok mu njegovo srce tako nalik budilici

Govori da će njegov dan uskoro završiti

 

Umoran je kao da je razapet u različitim pozama

Uz zgrade uz kola uz ljude

Dan se mijenja dan se uvijek mijenja

Što li se događa danu kad on ode kući?

I on se također mijenja

 

Ali zašto  oh zašto se osjeća još gore?

Kakav je to dobar dan ako se on ne osjeća dobro tog dana?

Ostavljen, vraćen u vrijeme,

Ne uspijeva zadržati i tamom noći obujmiti dan

Početak ostaje nepoznat

Kraj ostaje nepoznat

To je njegova velika tuga

Sve što pozna je dan

Ne Noć

 

HR2010fairfaxbear 

 

ČITAVO DRUŠTVANCE... ZAMALO

 

Uspeo sam se stepenicama na šesti kat

u svoj namješteni sobičak

otvorio prozor

i počeo izbacivati

sve ono što čovjek drži za najvažnije u životu

 

Najprije sam izbacio Istinu, propjevala je kao potkazivač:

“Nemoj, ispričat ću odvratne stvari o tebi!

“Stvarno? Nemam što kriti... VAN!”

Zatim je na red došao Bog, zapanjeno se mrgodio i cmizdrio:

“Nisam ja kriv! Nisam ja to sve započeo!” “VAN!”

Potom Ljubav, podmitljivo gučući: “Nikada nećeš saznati za       

      impotenciju!

Sve djevojke s naslovnica časopisa Vogue biti će tvoje!”

 Šutnuo sam je u njenu debelu guzicu i podviknuo:

“Uvijek svršiš loše!”

Onda sam se latio Vjere Nade Milosrđa

Sve tri su mi zajedno kazale:

“Bez nas ćeš sigurno umrijeti!”

“Sa vama pizdim! Zbogom!”

 

Potom je na red došla Ljepota... ah, Ljepota –

Kad sam je prinio do prozora

rekao sam joj: “Tebe sam najviše volio u životu

... ali ti si ubojica; Ljepota ubija!”

Ne misleći je baš pustiti da tresne

sjurio sam se niz stepenice

i stigao baš na vrijeme da je uhvatim

“Spasio si me!” uzviknula je.

Spustio sam je i kazao joj: “Produži.”

 

Uspeo sam se natrag na šesti kat

otišao do novca

ali nije bilo novca za bacanje.

Jedina preostala stvar u sobi bila je Smrt

skrivala se ispod kuhinjskog sudopera:

“Ja nisam stvarna!” vrisnula je,

“Ja sam obična glasina koju širi život...”

Smijući se izbacio sam je, i kuhinjski sudoper i sve ostalo

i odjednom shvatio

jedino je Humor još bio preostao –

Sve što sam mogao učiniti s Humorom bilo  je da kažem:

“Kroz prozor zajedno s prozorom!”

 

 

gregory-corso 

                                                                                 Gregory Corso

 

 

OSJEĆAJUĆI DA STARIM  

 

Kad sam bio mlad znao sam

          za samo jednog papu

          jednog predsjednika

          jednog cara Japana

Kad sam bio mlad nitko nije stario

          ili umro

Film koji sam vidio kad mi je bilo deset

          sada je jedan stari film

          i sve njegove zvijezde

          više nisu zvijezde

 

To se događa. . . Dok starim

slavna nepromjenjiva lica jučerašnjice

          drastično se mijenjaju

Pape i predsjednici dolaze i odlaze

          Rock zvijezde također

Idoli filmskih matineja odjednom su ostarjeli

          A nekadašnje starlete

          sada su bake starleta

I  dok sam ja još uvijek živ

          filmske zvijezde neprestano umiru

 

Kako se suprotstaviti prolaznosti?

Odustati od čitanja osmrtnica?

Odustati od samog sebe?

Da, kad sam bio mlad

          starci su uvijek izgledali stari

          kao da su se rodili stari

A istogodišnjaci Clarka Gablea Vivien Leigh

          izgledali su vječni

Da, sada kad sam stariji

          starci iz moje mladosti su mrtvi

          a mladići iz moje mladosti su stari

 

Ne tako davno

          u društvu plemića

          pjesnika i zločinaca

          godinama sam bio najmlađi

Ušao sam u zatvor najmlađi i napustio ga najmlađi

Od Ginsberga Kerouaca Burroughsa. . . najmlađi

I još uvijek sam bio mlad kad sam počeo biti najstariji

Na Harvardu 23-godišnjak među 20-godišnjacima

 

Živ, Kerouac je bio stariji od mene

Sada sam ja stariji godinu dana od njega

i 15 godina stariji od Krista

U katoličkom smislu

          15 godina sam stariji od Boga

          i još uvijek starim

 

Žene. . . žene moje mladosti!

Kad se sjetim da sam svojedobno 1950. god. želio pokloniti

          besmrtnu ljubav ljepoti i obličju

          jedne 40-godišnje dame

Sreo sam je nedavno ona je gotovo 80-godišnja starica

          u dugoj crnoj haljini

          njeno nekad veličanstveno dupe

          mlohavo i otromboljeno!

Kako je okrutna prolaznost mesnih oblika

Jadna Marilyn Monroe!

Ona nije Venera

Već smrtna božica

          obična dlakava vreća vode

- a takvi smo i svi mi

Čak i kamene božice unatoč svih njihovih amputacija

          odražavaju ljepotu svoje ruševnosti

 

I ovo je čudno također:

Kad mi je bilo 20 mojem ocu je bilo 40

Jednako se ponašao i izgledao

          kad je meni bilo 5 a njemu 25

A za dvije godine imat ću 50

          biti ću pola stoljeća star!

          a njemu će biti 70

ja a ne on

          stalno starim i izgledam stariji

Istina, starci ako žive, ostaju stari

ali mladići, mladići nikad ne ostaju mladi

. . . i oni postaju starci

 

Ne, još uvijek ne znam kako je to biti star . . . premda

Imam ženu u ranim 20-im

I sina, baš su mu dvije i pol

Za dvadeset godina biti će mi 70

Ona će biti u ranim 40-im

A on u ranim 20-im

A to će biti 2000 godina!

          i svi će slaviti

          piti i voljeti se i veseliti se

          dok ja jadan ja

          biti ću krezub

          i mršavog dupeta

          i neizbježno uflekan mokraćom

 

Pa ipak, ipak će se avioni rušiti

Pape, idoli filmskih matineja, predsjednici, ipak će i oni umrijeti

I nekako sa svom ovom starošću

Vidim sasvim jasno, Život; Spiritus eterne!

Sa svima dolazećima dolazim

I sa svima odlazećima odlazim

 

 

                                                                    (preveo: Vojo Šindolić)

Tenderski filter
Drama
Esej
Poezija
Proza
Tenderska dokumentacija arhiva

2018.

2017.

2016.

2015.

2014.

2013.