ČOVJEK PROMATRAN KROZ KUHINJSKI PROZOR
Uvod u portret
ponedjeljak je jutro.
on pere
posuđe od doručka.
ovo je ležeran dan:
jaja su meko kuhana
pa ne mora prati
tavu, a postolja
za jaja i žličice
lako je oprati ako ih
ne zaboraviš
politi toplom vodom
odmah nakon jela.
još preostaju noževi
upotrebljeni za razmazivanje
pekmeza i krem-sira
i čaše od soka.
ovo je ležeran dan.
ponekad djeca
piju iz papirnih čaša
što bi trebalo olakšati stvar
ali ona nikad
ne popiju sok do kraja
što znači da čaše treba
prenijeti do sudopera, isprazniti ih,
a potom odnijeti
i baciti u smeće.
kao i obično, slikar realist
promatra sve ovo kroz svoj
kuhinjski prozor. ponekad je
zadubljen. razmišlja kako bi trebao napraviti
mnoštvo malih crteža koji će mu
jednog dana poslužiti za sliku.
ovog ponedjeljka
vrijeme je vedro i toplo.
utoliko bolje. možda će
danas obaviti nešto posla.
ako ništa drugo, tu su i pisma
na koja treba odgovoriti.
ponedjeljci koji su hladni i sivi
odgađaju izvršenje svih obveza za tjedan dana.
štoviše, ovog ponedjeljka
ne progone ga erotske misli,
maštarije ili snovi koji bi ga
ometali ili uznemiravali.
on se svjesno uzdržava,
jedino je povremeno ljutit,
ali ovaj svijet ga još uvijek
nije uspio dokrajčiti. zato
dovršava prati suđe,
briše sudoper, zaboravlja
obrisati stol i psuje
kad se toga sjeti.
tako počinju problemi.
briše stol
pokušavajući pokupiti sve mrvice.
polovica ih pada na pod.
ne obazire se na njih
i odlazi u dječju sobu
gdje s podmetača
uzima vrč, nosi ga
do sudopera, izliva i
ispira, i ponovno
vraća na mjesto. sad je spreman
za rad. u crijevima mu
krulji. opet izlazi
iz kuhinje, prozor je
sada prazan
osim posuđa koje se suši
i uobičajenih sitnica.
slikar realist prestaje promatrati
i okreće glavu prema unutrašnjosti kuhinje
oživljavajući u svojoj mašti
prozor, posuđe, sitnice
i čovjeka koji se vidi kroz kuhinjski prozor.
Pazikuća
povremeno i on gleda
kroz prozor dok
pere posuđe. pogled mu
privuče neki
pokret, ili začuje
buku. tada se glavom okrene prema
onom u što gleda vani.
on gotovo nikad ne gleda
ravno preko dvorišta
u susjedovu kuhinju
osim slučajno, budući da
on ni u čemu nije sličan
svom prijatelju slikaru realisti
koji često zna provesti sate,
promatrajući, katkada praveći skice,
a katkada samo razmišljajući.
on vani gleda samo kad ga
nešto privuče, pobudi njegovo zanimanje.
nekad je to grupa
žena iz predgrađa
koje su došle razgledati
kulturne spomenike, a on zna
da je njihov autobus parkiran
ispred susjedne zgrade
premda ga ne može vidjeti.
on vidi kipara kojeg poznaje
i zna da on radi kao njihov vodič
dok razgovara s njima i gestikulira.
zna li uopće itko kako se treba ponašati
prema ovim ženama gladnim umjetnosti?
ali taj posao donosi mu
nešto novca, a gospođe bi se
mogle odlučiti kupiti sliku
u jednom od atelijera
koje posjećuju – ili čak
kakvu žvrljotinu
od samog vodiča! dakle,
moglo bi se reći da
on to radi zbog novca, pa zašto
onda pjesnik pere suđe?
nekoć, dok je još bio
u braku, zatekao se
u dizalu, jednom rukom gurao je kolica
puna rublja za pranje,
a drugom bebu u natkrivenim
dječjim kolicima. žena
iz zgrade podrugljivo ga je
pogledala i rekla mu
nešto zajedljivo. kad se dizalo
zaustavilo, on joj se
pri izlasku osmjehnuo
i objasnio da sve to čini samo zato
da bi njegova žena spavala s njim.
vrata dizala sporo su se
ali nepopustljivo zatvorila na način
na koji se vrata svih dizala zatvaraju
a on se nastavio osmjehivati
putem sve do kuće.
svejedno, zašto baš on
pere suđe? zbog
novca? je li svjestan toga
da pozira
slikaru realistu
za prozorom? on to ne zna
premda često osjeća
da zbog ovog ili onog
razloga nekomu pozira,
dok strpljivo stoji
osamljen za sudoperom.
kadikad se djeca koja se igraju vani
trude privući njegovu pozornost
dok se ne okrene i pogleda u njih.
ne samo njegova
već sva djeca
iz zgrade, kad se tuku
ili glasno i žarko
viču. njegova reakcija je
gotovo istodobna ali nije im
od pomoći, jer on samo
mirno promatra. teško je znati
kako postupiti pet metara iznad tla
i isto toliko udaljen od događaja, odijeljen
jedino prozorskim staklom.
uvijek se trgne
na mogućnost da bi se
voda mogla izliti preko sudopera.
osim toga, prozor je
prljav, nije opran
šest ili sedam godina,
stoga mu ne pričinja
osobito zadovoljstvo
gledati kroza nj. ali još uvijek se
ne osjeća spremnim izići
i oprati ga, a cijena
profesionalca koji se time bavi
odveć je visoka. zato je
prozor i dalje prljav
a život izvana
jedva se nazire iza njega.
ipak, on ne vjeruje da bi mogao
provesti život
iza prljavog prozora.
pruža mu se prilika
da to napokon otkrije.
Pranje zuba
poslije jela, kojeg je pojeo
za sudoperom, sjedeći na visokom
kuhinjskom stolcu bez naslona,
nakon salame s raženim
kruhom premazanim senfom i
čokoladnog pudinga koji mu je ostao
od sinoćnje večere, poslije svih jela
koja je pojeo na raznim radnim mjestima,
poslovnih ručaka, obroka
pojedenih za pisaćim stolom, on
razmišlja, danas ću pojesti
krušku. ali krušaka
više nema. nisu
u smočnici
u koju je ih osobno spremio,
a tu je bila i jedna jabuka.
najmlađe dijete mu je tražilo
jednu sinoć, ali on mu je
nije htio dati. netko je
uzeo posljednju krušku.
to ga je porazilo. to je
gotovo poza slikareva modela.
slikar realist za prozorom
upravo izviruje.
ali njemu nije dopušten pristup
ovom obilju paranoje.
mrvice raženog kruha
i zaostali okus
čokoladnog pudinga
vraćaju ga u stvarnost
i on se okreće prema sudoperu,
otvara slavinu
i vadi svoja dva zubala
da ih opere.
gornje i donje zubalo
podsjećaju ga na njegove godine,
na sav viski koji je pocugao
gubeći zube, na šale
o čistim i urednim starcima, i
podsvjesno, možda,
na bezubu vaginu.
strpljivo, on pere
svoja dva zubala i usnu šupljinu.
slikar realist nalazi taj prizor
zanimljivim za hitar crtež.
pita se ne bi li od toga
mogao napraviti sliku?
pita se koga bi mogla zanimati
kupnja takve odvratne slike?
Pripremanje blagdanskog doručka
ovoga novogodišnjeg jutra
on nije osamljen.
priprema doručak u ugodnom
društvu. trogodišnji dječak
sjedi na stolcu bez naslona
i brblja, i jede
slatki kruh s grožđicama
dok on priprema doručak
i donosi posrebreni pribor za jelo,
džem i krem-sir
i tost, i stavlja ih na stol.
dok dječak brblja
on je zauzet slaninom
i pripremanjem omleta.
dodaje komadiće švicarskog sira
i ribani parmezan
dok miješa jaja. on se trudi
spojiti godinu s godinom.
sada osmogodišnjak ulazi
da mu pomogne miješati jaja.
on nije osamljen u novoj
godini, on je spaja u cjelinu.
kavu koja je ostala od sinoć
odlučio je podgrijati, ima je još
za dvije šalice.
sada donosi vrhnje,
šećer i svoju šalicu.
slikar realist još se nije
probudio, njegov prozor je prazan.
nitko iznutra ne gleda prema vani, niti
u ovaj divni blagdanski doručak.
na zabavi na kojoj je bio
prethodne noći vidio je
krevet postavljen u kupaoni.
dok ga je gledao pomislio je
koliko je lijepo
što postoji još veći
osobenjak od njega,
ali sada, ovoga jutra, nije
u to posve siguran.
na toj zabavi
svi su sjedili i čekali,
čekali da veselje i
zabava započnu, čekali
da proslava počne.
mislili su da je to
početak nečega novog.
minutu prije ponoći
morao ih je podsjetiti
da je to doček nove godine.
poljupci bijahu jalovi,
u obraz ili u čelo.
nitko nije pokazao niti malo strasti.
nitko nije plesao. on je
pristojno sjedio i
srkao soda-vodu, ali nije
preskočio popiti piće, čak je
pomislio kako bi se iduće godine
mogao potruditi i prestati pušiti cigare.
ali, je li to rješenje problema?
nije to mogao unaprijed znati.
popušio je jedan joint
koji mu je stvorio blagi osjećaj veselosti
i uglavnom ga držao budnim.
nekako je uspio spojiti staru s
novom godinom, ući u novo vrijeme.
iza praznog prozora, s druge strane dvorišta
slikar realist je spavao. u snu je
promatrao ljude kako slave novu godinu.
imali su mnoštvo bijelih balona koje je on probušio.
vraćajući se kući sa zabave,
budan i živahan
od popušene trave, čudio se
blagoj noći i
iznenada se sjetio dočeka
nove godine od prije 12 godina.
vjetar je puhao
olujnom jačinom,
temperatura se spustila na
dvadeset ispod ništice, morali su
pješačiti četiri bloka i
jedva su se uspjeli probiti. nije se
mogao sjetiti kakva je
bila ta godina.
svi su sjeli jesti.
svi su tihi dok se time bave.
slikar realist još se nije bio pojavio
za svojim prozorom i nije ih promatrao.
svejedno, godina je počela.
blagoslovljena bila hrana koju jedemo
na početku svakog početka.
prevod: Vojo Šindolić