Četvrtak 13. mart 2014.
Piše: Lêdo Ivo

ČOVJEK KOJI SANJA SVE JE ONO ŠTO NIJE (1)

Izbor iz poezije

 

 

 

 

PRVA LEKCIJA

 

U osnovnoj školi

Lêdo Ivo (1924 - 2012) **
 

Lêdo Ivo predstavlja jednog od najplodnijih i najkontroverznijih brazilskih književnika dvadesetog stoljeća. Svoju prvu zbirku poezije objavio je 1944., kao dvadesetogodišnjak. Rodio se 1924. godine u luci Maceió, glavnom gradu pokrajine Alagoas, na sjeveroistoku Brazila. Grad Maceió razvio se na tropskom poluotoku pa se u Ivovoj poeziji često spominje bujno raslinje, velike plime i oseke, rakovi i drugi člankonošci i vodozemci, pjeskovite dine, prevlake, nasukani i napušteni brodovi. Nakon što je diplomirao na pravnom fakultetu počeo se baviti novinarskim poslom. Kasnije, kada se trajno opredijelio za književni život preselio se u šumovito predgrađe Rio de Janeira gdje živi i dan-danas.

 

Ubrzo nakon objavljivanja prve zbirke, Ivo je postao jedan od najistaknutijih i najrječitijih zagovaratelja revizionističke književne estetike, budući da je pripadao. pjesničkoj grupi “Generacija 1945”, koja nije prihvaćala tada prevladavajuće modernističke nazore u poeziji. Ipak, Ivo se istodobno uspio oduprijeti pretjeranom formalizmu svoje generacije a ni kasnije nije želio prihvatiti razne pjesničke pravce koje je predlagao drugi veliki brazilski pjesnik, João Cabral de Melo Neto. Isto tako, Ivo nije podlegao ni konkretizmu pjesničkog kruga iz Sao Paola, tj. pjesnicima koji su se divili djelima Ezre Pounda i u njima vidjeli svoj uzor. Naprotiv, Ivo je kasnije za svoj temeljni pjesnički izričaj prihvatio kratki stih Williama Carlosa Williamsa.

 

Uopćeno govoreći, Ivovu poeziju obilježavaju svojstva raznolikih, često sasvim suprotnih pjesničkih pristupa. S jedne strane, Ivov opsežni pjesnički  opus tvore duge ode i elegije izražene slikovitim stilom koji predstavlja svjestan unos tropskog regionalizma (iz njegova djetinjstva). Drugu stranu Ivove pjesničke raznolikosti predstavljaju kratke, jezgrovite pjesme (često pisane u obliku soneta ali bez rime), u kojima se bavi običnim, svakodnevnim stvarima i događajima, s naglašenim olfaktornim svojstvima.

 

Tajna Ivovog pjesničkog uspjeha leži, prije svega, u jednostavnosti njegovih stihova. Jer, Lêdo Ivo svjesno i otvoreno izbjegava suvišnu knjiškost i nepotrebni intelektualizam. Najlakše uočavamo njegovu privrženost zemlji, životinjama i biljkama, konkretnom svijetu osjetila, onome što Ivo definira kao “mrava koji vođen zviježđima udiše miomiris zemlje i mora”. Raznolika bića  i biljke zapravo utjelovljuju očitu jednostavnost u srži pjesnikove vizije i glasa. Još od mladosti, nesklon prema bilo kakvom obliku apstrakcije, Ivo se otvoreno zalaže za “riječi koje su pobjegle iz rječnika i izišle na noćni zrak ispunjen mirisom jasmina i svježeg, fermentirajućeg gnojiva”.

 

Kao pjesnik, Lêdo Ivo objavio je tridesetak zbirki a raznoliki izbori njegove poezije tiskani su u prijevodima diljem svijeta. Kao prozaist, Ivo je objavio pet  romana, pet zbirki kratkih priča i dvanaest svezaka književnih i polemičkih eseja, tri knjige za djecu, tri autobiografske knjige i još tri knjige u kojima su sabrani Ivovi novinski tekstovi. Ivova dugotrajna zaokupljenost  sjevernoameričkom i europskom literaturom, rezultirala je njegovim brojnim prijevodima, među ostalima i djela Jane Austen, Guy de Maupassanta, Arthura Rimbauda, Dostojevskog, itd. Također, zanimanje za književnike kao što su Herman Melville i Nathaniel Hawthorne, kao i za pisce kriminalističkih romana poput Dashiella Hammetta i Raymonda Chandlera, ponajbolje se odražava u Ivovom romanu “Zmijsko gnijezdo” (“Ninho de Cobras”) za koji je 1973. dobio prestižnu brazilsku književnu nagradu Walmap.

 

Ovaj izbor predstavlja presjek iz brojnih Ivovih pjesničkih zbirki, od onih najranijih do najnovijih.


* * Lêdo je ime a Ivo prezime!

 

Ivo je ugledao sjemenku

i naučio čitati.

 

Kao mladi lučki radnik

Ivo je ugledao Evu

i naučio ljubiti.

 

Probijajući se kroz život

odrastajući, jedan čovjek, Ivo,

nije ni trepnuo.

 

Jednog dana

Ivo je na zidu ugledao

napisane riječi proletera.

 

Tako je naučio gledati.

Je li Ivo vidio pticu?

Je li Ivo vidio pčelu?

 

U svojoj sljedećoj pjesmi

Ivo je pisao o tome kako je izbio štrajk

Ivo je pisao o običnim ljudima.

 

 

 

KUTIJA ZA RUČAK

 

U svojoj kutiji za ručak

radnik

ne nosi ni mrvicu metafizike.

On u njoj nosi

prženu ribu, rižu i grah.

U kutiji za ručak

svaka stvar ima svoje mjesto.

Sve je ograničeno

i ništa nije neizmjerno.

Plastična čaša

dovoljna je jedino

za njegovu žeđ.

U kutiju za ručak

može stati točno onoliko

koliko je dovoljno

da utaži glad.

Štoviše,

kad završi

s objedom

komadom kruha

pokupi sve mrvice

i masnoću

i znoji se usred rada.

Sve što zaradi

radnik stavlja,

poput uloženog kapitala,

u svoju kutiju za ručak.

A ono što ne zaradi

kad radi

druga je vrsta kapitala

kojeg također investira:

riječi koje izgovara

u sindikalnoj dvorani,

slogan ispisan

po tvorničkom zidu,

vizija budućnosti

rođena u njegovim očima

ispunjenim jedino suzama

zbog dima iz dimnjakâ.

U svojoj kutiji za ručak

radnik ne nosi

kavijar, ali isto tako

ni mrvicu metafizike.

Budući da je

pravi radnik,

sve oko njega je tjelesno

i materijalno,

ima svoje ime i oblik

svoju težinu i obujam,

može se dotaknuti.

Njegova ljubav nosi suknju,

ima lijepu kosu i sluznicu.

Plodna, ona rađa

nove radnike.

Stvari se mjere

prema njihovoj velični:

počinak, stol, krovna greda.

U vlaku ili u autobusu

nijedan se radnik

ne može protegnuti

a da se za to ne potrudi.

Baš kao i za sve ostalo na ovom svijetu:

čovjek se mora gurati.

Ispunjen

fizičkim i tjelesnim,

njegov život je stvaran,

baš kao i njegova kutija za ručak.

Čitav njegov život

savršeno je primjeren.

Smrt nije primjerena

jer ona ne postoji,

nju se ne može obrađivati

niti ju se može rezati na dijelove i dodadvati

(To je neopipljiva vrsta materijala,

bez željeza, bez čelika,

svatko je može imati

ne upotrijebivši ukrasnu vrpcu

ili papir za uvijanje.)

Subjektivan i industrijaliziran

radnik živi

od onoga što zna i čime se bavi

i, budući da je živ,

udiše ono što vidi.

Vrijeme ga prlja

naftom i smogom,

ali ga i umiva,

vrijeme stvoreno od vode

koja za njega teče tek poslijepodne,

a ne prema uredskim urama.

I kutija za ručak

također je oprana.

A kad se radnik vrati kući

zajedno s praznom kutijom za ručak,

metal miriše

više na njega

no na hranu.

 

 

 

ivo

 

 

BEZ NASLOVA

 

Dok pišem,

stvarnost slijeće na moj stol

poput leptira.

 

 

 

 

ZA SLUŽBENIKE OSIGURAVAJUĆIH ZAVODA

 

Za službenike osiguravajućih zavoda

svaki radni dan strašno je naporan

voze automobile koje moraju parkirati

čak i po magli.

 

Čitava je Amerika osigurana

protiv smrti, požara i nesreća.

Za pretrpljene štete isplaćuje se

ček, uz osmijeh i snažan stisak ruke.

 

Zaštićen životnim osiguranjem,

vidim mjesec bolesnog izgleda

između rafinerija, tv antena i raskošnih rokoko zvonika.

Doseljenici i puritanci piju Coca-Colu.

 

Amerika je osigurala moj život.

Ali tko će me zaštititi od vječnosti?

Ne želim biti besmrtan

niti da moja kremirana duša ode k anđelima.

 

 

 

 

PLAN RAZVOJA

 

Galeb

leti

iznad svjetionika.

 

Ne čuje se zapljuskivanje vode.

A ni morske trave se ne njišu.

 

Jedino iz kanalizacijskih odvoda

u struje oceana otječe

tajna života.

 

 

Lêdo Ivo_05_07_2013

 

 

GROBLJA

 

»Kakvo je ovo groblje?«

»Ovo je groblje automobila.«

Ovdje počiva moj Chevrolet. Ovdje trune moj Buick.

Vjetar nagriza sjaj Amerike.

 

»Kakvo je ovo groblje?«

»Groblje kao svako drugo.«

Pod travom i cvrčcima što cvrče, moj otac leži,

i sanja laž. Stare uspomene o dolarima.

 

»Kakvo je ovo groblje?«

»To je groblje za naše poginule u ratu.«

Vojnici slušaju smijeh djece

ali više nemaju usta ili zube za osmijeh.

 

»Kakvo je ovo groblje?«

»To je groblje za bijelce.«

»To je groblje za crnce.«

»To je groblje za Židove.«

 

»Kakvo je ovo groblje?«

»Kako objašnjavaš to što smo živi?«

Pet tisuća ljudi umre svakog dana u Americi,

a mi, turisti, uvijek tražimo iste stare stvari.

 

 

                                                        (prevod i uvodna beleška: Vojo Šindolić)

Tenderski filter
Drama
Esej
Poezija
Proza
Tenderska dokumentacija arhiva

2018.

2017.

2016.

2015.

2014.

2013.