Beton br.117
Utorak 15. novembar 2011.
Piše: Mirnes Sokolović

Viteškim stazama revolucije

Školski sistem i patriotski literarni konkursi

Nakon što su uspješno odgovorili na temu „Alija Izetbegović - prvi predsjednik Bosne i Hercegovine“ (što je krunisano objavljivanjem zbornika najboljih radova u izdanju Connectuma), pred učenike sarajevskih osnovnih i srednjih škola stigao je novi Javni konkurs za izbor najboljih literarnih radova na temu „Koračamo stazama slobode hrabrih vitezova naše domovine“. Konkurs je raspisalo Udruženje „1. Slavna - 111. Viteška brigada“ Sarajevo, i učenicima je već ponuđen na razmišljanje u Prvoj osnovnoj školi na Ilidži i Drugoj gimnaziji Sarajevo.

Šta bi učenik trebao napisati na zadatu temu, kakve mu vrijednosti pomenuti konkurs predlaže i kojim spoznajnim putem ga vodi, pokušaćemo razmotriti u nekoliko tačaka.

 

CLOSE READING: RIJEČ PO RIJEČ

1. Koračamo - učenik bi trebao osvijestiti svoj položaj u aktualnom društvu: počastvovan je, dakle, slobodom koju su vitezovi izborili u ratu da bi učenik uopšte mogao danas koračati (valjda ka budućnosti); ovim glagolom u prezentu trebalo bi u učeniku izazvati radost, zahvalnost, ponos i pijetet u njegovom hodu ka novim perspektivama.
2. Stazama - imenica je u množini, postoji više staza čija se razgranatost svodi u sljedećoj riječi sloboda, koja ih određuje. Znači, različiti su putevi učenički, raznolike su staze njegovog svakodnevnog interesovanja, razni su načini svakidašnjeg poštovanja slobode - no, istovremeno, svi ti putevi kojima učenici svakodnevno koračaju su ustvari staze slobode hrabrih vitezova. Time se sugerira presudna i posebna perspektiva koju učenici trebaju imati na umu prigodom svakidašnjeg koračanja, što bi trebali naglasiti u svom radu.
3. Slobode - široki i univerzalni pojam slobode kao najvažnijeg ljudskog prava u narednoj riječi u okviru teme svest će se na jednost i posebnost slobode: to je sloboda hrabrih vitezova naše domovine.
4. Hrabrih - ovom riječju sugerira se odnos koji učenik treba uspostaviti prema akterima slobode, prema učesnicima rata, uspostavljajući logičan odnos snaga: učenik danas korača stazama, to su staze slobode, za koju su se izborili vitezovi, koji su se time iskazali hrabrim.
5. Vitezova - ova riječ podrazumijeva vojnike: pitanje je da li je potrebno stavljati hrabrih - nisu li vitezovi sami po sebi hrabri? I zašto odrednica vitezovi? U čemu vojnici Armije BiH podsjećaju na vitezove? Po izgledu opreme ili po hrabrosti? Hrabrost je već jednom naglašena prethodnim pridjevom. I da li su žene učestvovale u prethodnom ratu: kako se one prepoznaju u riječi vitezovi? Kako bi se, dakle, uklopio rad o ženama u Armiji koji bi stigao na konkurs?
6. Naše - ova odrednica koja izgleda jasnom, zapravo zamućuje okvire sljedećeg pojma domovina: ko smo to mi? Čija je domovina? Šta znači našost? Mnoštvo pitanja je ukinuto logičnim odgovorom, za kojim bi se trebao povesti i učenik: domovina pripada onim ljudima koji je osjećaju svojom. Skupina tih ljudi je naprosto čini našom.
7. Domovina - domovina je dala vitezove, vitezovi su dali slobodu, koja je dala staze kojima koračamo. Cijelom temom Konkursa definisana je, dakle, i domovina: to je ono što je dalo vitezove, koji su iskazali hrabrost boreći se; tom borbom koja je cijelo vrijeme u podtekstu su, ustvari, svi postali time što jesu: domovina domovinom, vitezovi vitezovima, hrabri hrabrim, sloboda slobodom, mi koji koračamo učenicima i ljudima. To je lanac koji treba uvezati riječima u promišljanju zadate teme. To je okular koji je dat učenicima da gledaju i slobodu i borce i domovinu.

 

LAŽIRANJE RATNE STVARNOSTI

Naravno, u pitanju je patriotska perspektiva koja učeniku stavlja u zadatak iskazivanje kolektivnih emocija; staze kojima svakodnevno korača su staze slobode, ali to je sloboda hrabrih vitezova, koji pripadaju našoj domovini. Mi svakodnevno koračamo stazama našosti - naš je identitet potvrđen. Sve učeničko se tako presudno veže za hrabrost i domovinu koja ga određuje. To sve obavezuje stavljajući patriotski osjećaj odanosti i bolećivosti u zadatak.
Zadavanjem patriotizma u školskom sistemu se promiču lažne vrijednosti kao uzorne i neprijeporne: talentirani učenik se usmjerava kolektivnoj emociji i lažiranju stvarnosti. Jer, pitanje je da li je ratna stvarnost stvarno obilježena slobodom čijim stazama učenik danas korača? Da li je rat može proizvesti? Da li je ta sloboda stvarno pripadala hrabrim vitezovima (kako nam govori nezgrapna dvogenitivna sintagma: stazama slobode hrabrih vitezova)? Da li su i oni mogli uživati u njenim blagodatima? Ako nisu, ako im je sloboda ostala nedohvatljiva u ratu, ako je nisu doživjeli - zašto ih netačno i gotovo ironično vezati za slobodu čijim stazama učenik korača? I još u koloplet riječi uvoditi i riječ hrabrost: sloboda im je ostala nedohvatljiva, ali su oni hrabri? Tema zapravo cijelo vrijeme govori da ta sloboda pripada njima, vitezovima, borcima - nije li to, dakle, porugno netačno, ako imamo u vidu da im je sloboda ostala nedostižna?
Nije li zapravo bliže istini zapažanje o ratu kao globalnoj manipulaciji malim ljudima, koji su svakodnevno prisiljeni krvavo se valjati u blatu, u ime političkih elita? Nije li ta hrabrost vezana za pojedinačni ljudski čin protivljenja i borbe protiv konkretne ubilačke političke ideje, u ime univerzalnog pojma slobode koja ne pripada domovini nego čovjeku. Koncept domovine nikada ne može proizvesti slobodu - budući da stalno - kroz istoriju - svaki kolektivizam ustvari izaziva rat.

 

SAVRŠENO PROMAŠIVANJE TEME

Patriotski koncept u školskom sistemu surovo falsificira i poništava ratno iskustvo zagovarajući ideje koje su rat izazvale. Prešutkivanjem literature o patnji i borbi čovjeka u ime očuvanja života pred konkretnim političkim zlom, potcjenjuje se iskustvo stvarnih ljudi i časnih svjedoka koji su o posljednjem krvavom ratnom iskustvu ispisali vrijedne i potresno uvjerljive stranice. Teme koncipirane patriotski usmjeravaju učenike u poimanju rata kao smislenog i svetog događaja koji vode vitezovi u ime domovine; vežući ih za našost, one im razvijaju osjećaj odanosti kolektivu. Time se direktno omalovažava krvavo iskustvo pojedinca koji se nije borio u ime imaginarnog koncepta domovine, nego porad konkretnih ljudskih vrijednosti. Da li bi se moglo dogoditi da pojedinačni talentirani učenik koji nadrasta aktualni školski sistem ironično odgovori na temu, prenaglašavanjem patriotskih elemenata i krvavih posljedica? Ukazivanjem procjepa između slobode i vitezova? Jamačno, bilo bi to savršeno promašivanje teme koje bi sistem dostojno sankcionisao.

 

* Kraća verzija ovog teksta objavljena je u Školegijumu, časopisu za pravednije školovanje

Lana Čmajčanin: Predsjednica, video performans 3' 17", 2005.

Štrafta arhiva

2017.

2016.

2015.

2014.

2013.

2012.

2011.

2010.

2009.

2008.

2007.

2006.