Beton br.240
Ponedeljak 28. mart 2022.
Piše: Goran Đorđević

Sećanja na jednog Mondrijana

Da li je kopija abstraktne slike takođe abstraktna slika? (Walter Benjamin, 1986)

Tema jedne serije na kojoj sam nedavno radio je slika Pita Mondrijana Kompozicija II iz kolekcije Narodnog muzeja u Beogradu, nastale u Parizu 1929. a čiju sam kopiju javno slikao 1983. godine u istom muzeju. Iako se radi o delu jednog od najznačajnijih umetnika 20. veka, sama priča nema mnogo veze sa Mondrijanom ili istorijom umetnosti, i umetnošću kao takvom (Sl. 1). Tu se pre svega radi o refleksiji na temu sećanja vezanih za sopstvenu prošlost i načinima na koja se sećanja mogu proizvesti i aktuelizovati kroz priču formiranu oko ove slike i njenih kopija. Istovremeno je ovo i primer kako nešto što je nekada napravljeno kao umetničko delo (original) i njena kopija mogu promeniti svoja značenja i uloge i postati nešto drugo, u zavisnosti od priče u kojoj se pojavljuju, u ovom slučaju kao novi suveniri mojih sećanja na jedan događaj iz 1983. godine.

Goran Đorđević, „Kako kopirati Mondrijana“, Narodni muzej, Beograd 1983
Sl. 1: Goran Đorđević, „Kako kopirati Mondrijana“, Narodni muzej, Beograd 1983
Sl. 2: „Kako kopirati Glasnike apokalipse“, video, SKC Beograd 1981
Sl. 2: „Kako kopirati Glasnike apokalipse“, video, SKC Beograd 1981

Kada sam 1980. počeo da kopiram Glasnike apokalipse, to je pre svega bilo zato što sam smatrao da je kopiranje ove bezvredne slike u suštini jedan besmislen čin (Sl. 2). Međutim, nakon izvesnog vremena, počeo sam da shvatam da kopiranje Glasnika nije toliko apsurdno kao što na prvi pogled izgleda, da kopija nije uvek trivijalna slika i manje značajna od originala. Naprotiv, postao sam svestan da je kopija, iako formalno ista kao original, proizvod neke druge ideje i samim tim ima drugačije značenje (Sl. 3). U stvari, kopija ima najmanje dva sloja značenja, dok original ima samo jedno. Dakle, ako je original Glasnika bezvredna slika, ne znači da su to i njene kopije. Zanimljivo je da su, nekakvim čudnim zaokretom, kopije implicitno dale važnost originalu, pa je tako i bezvredni original sada počeo da dobija dodatna značenja.

Sl. 3: „Kako kopirati Mondrijana“, original i kopija, Narodni muzej, 1983
Sl. 3: „Kako kopirati Mondrijana“, original i kopija, Narodni muzej, 1983
Sl. 4: „Kako kopirati Mondrijana“, Narodni muzej, Beograd 1983
Sl. 4: „Kako kopirati Mondrijana“, Narodni muzej, Beograd 1983

Međutim, kada sam tri godine kasnije napravio javnu demonstraciju „kako kopirati Mondrijana“, u Narodnom muzeju u Beogradu, nisam ni pomislio da će moja kopija Mondrijana ikada biti važnija od originala (Sl. 4). Čak i kada se kopija ove iste slike, potpisana Mondrijanovim inicijalima, ali datirana dugo nakon njegove smrti, pojavila na Benjaminovim predavanjima i raznim izložbama, uključujući i “Slučaj Kompozicije II” u Narodnom muzeju 2010. godine, kada je kopija bila izložena zajedno sa originalom.

Sl. 5: „Sećanaja na jednog Mondrijana“, privatni stan, Beograd  2021
Sl. 5: „Sećanja na jednog Mondrijana“, privatni stan, Beograd 2021
Sl. 6: „Kako kopirati Mondrijana“, obnovljeno sećanje, privatni stan, Beograd 2021
Sl. 6: „Kako kopirati Mondrijana“, obnovljeno sećanje, privatni stan, Beograd 2021
Sl. 7: „Kako kopirati Mondrijana“, obnovljeno sećanje, napuštena  fabrika, Zemun 2021
Sl. 7: „Kako kopirati Mondrijana“, obnovljeno sećanje, napuštena fabrika, Zemun 2021

Danas, posle toliko godina, počinjem da menjam mišljenje. Slično onome što sam radio sa Glasnicima pre četrdeset godina, nedavno sam počeo da pravim kopije ove Mondrijanove slike. Razlika je u tome što se izrađuju na različitim površinama ali su uvek istih dimenzija/proporcija kao original. Ako površina nije dovoljno velika, onda bi se slika delimično reprodukovala (Sl. 5). Ne samo da su ove kopije složenije celine od originala, već daju dodatni značaj ovoj konkretnoj Mondrijanovoj slici. Sadašnjim kopiranjem ova slika nije zamrznuta u svom vremenu, već postaje sećanje koje se aktuelizuje svaki put kada se pravi nova kopija. Osim ovakvih kopija Kompozicije II, u svojoj sobi sam ponovio “instalaciju” izvedenu 1983. godine u Narodnom muzeju, samo što su sada na zidu sve tri slike kopije, uključujući i Mondrijana (Sl. 6). Kada sam ubrzo nakon toga u Zemunu prošao pored napuštene fabrike ključeva, pomislio sam kako bi možda imalo smisla da se ista instalacija privremeno prenese i izloži u ovom prostoru (Sl. 7).

Sl. 8: „Sećanja na jednog Mondrijana“, napuštena fabrika,  Zemun 2021
Sl. 8: „Sećanja na jednog Mondrijana“, napuštena fabrika, Zemun 2021

Pravljenjem kopije mi pamtimo original. Svaka nova kopija je kao obnovljeno sećanje i može da igra ne samo jednu ulogu (kao, na primer, original u Istoriji umetnosti), već različite uloge u različitim pričama, kako fizički (na izložbi) tako i simbolički (u narativu).

Goran Đorđević,

8. mart 2022, Beograd

Štrafta arhiva

2022.

2021.

2020.

2019.

2018.

2017.

2016.

2015.

2014.

2013.

2012.

2011.

2010.

2009.

2008.

2007.

2006.