Beton br.141
Sreda 20. novembar 2013.
Piše: Haris Imamović

NJEGOŠ JE NAJSKUPLJA BEĆKOVIĆEVA RIJEČ

 

 

Nakon što je, početkom ove godine, na Svetosavskom balu u Stanišićima, novinarka RTRS-a prekinula govor akademika Matije Bećkovića u trenuku njegove kulminacije (''Krst kojim se krstimo...''), zahvalivši mu se i objasnivši da, sukladno programskoj shemi, nema više vremena za govor uvaženog akademika, moglo se pomisliti da je vrijeme konačno preteklo Bećkovića. Akademik je tada ostao bez riječi. Zapanjen. Ali i smiješan.

 

beckovic

 

Da Bećković više nije toliki autoritet među Srbima moglo se vidjeti i nakon Pesničke liturgije za Petra II Njegoša koja je, povodom 200. godina od Njegoševog rođenja, održana 10. oktobra u Narodnom pozorištu u Banjoj Luci. Na toj manifestaciji je, osim Bećkovića, učestvovalo i još jedanaest pjesnika: Rajko Petrov Nogo, Gojko Đogo, Ranko Risojević, Branko Brđanin, između ostalih. (''12 pesnika kao 12 Njegoševih apostola'', kazao je Dragan Stanić, predsjednik Matice srpske, kad su imali nastup u Beogradu, uspjevši tako ne pohvaliti i sebe samoga, jer je na liturgiji nastupio pod drugim imenom - Ivan Negrišorac.) Pjesnici su u Banjoj Luci čitali svoje pjesme o Njegošu, a u interpretaciji Njegoša pomogao im je i g. Boško Vujačić, guslar.

To da su Bećkovića ozbiljni Srbi prestali ozbiljno uvažavati, nije se dalo primijetiti tokom same liturgije (koja je, uzgred budi rečeno, trajala tokom Festivala pozorišta za djecu i kao da je bila u sklopu takmičarskog programa). Već nakon nje, kada su organizatori (Matica srpska, SANU i ANURS) ko zna koji put obznanili medijima kako se vlast (Vlada Srbije, Vlada RS-a i patrijarh Irinej) oglušila na apel da se novčano pomogne organizaciji Liturgije, ali i naučnog skupa o Njegošu koji je trebalo da bude održan od 6. do 8. novembra u Beogradu, Novom Sadu i Banjoj Luci. Organizatori su dobili verbalnu podršku od njegove svetosti patrijarha, od uvaženih predsjednika i ministara kulture Srbije i Republike Srpske. Ali od finansijske pomoći su – kako je s najvećom žalošću kazao akademik Miro Vuksanović – dobili samo pare dovoljne da se urami jedan Njegošev poster u hodniku Ministarstva kulture.

 

Očigledno je da svekolike srpske vlasti, srbijanske i republičkosrpske, trenutno vode računa o datumu za pristupne pregovore, o provođenju Briselskog sporazuma i o dobrim odnosima s Crnom Gorom. O tome, naime, govori i izjava predstavnika Matice, SANU-a i ANURS-a da su tražili od vlasti 10 miliona dinara za naučni skup Njegoš u svom i našem dobu, na kojem se – kako su prenijele Večernje novosti – ne bi govorilo o Njegošu kao književniku, koliko o Njegošu kao vladiki, piscu i vladaru. O Njegošu kao Crnogorcu, tj. o Njegošu kao Srbinu, a ne Crnogorcu. O Njegošu kao čuvaru kosovskog mita i Njegošu kao protivniku Milovog mita. O Njegošu kao članu Društva srpske slovesnosti koje je preteča SANU-a, tj. o Njegošu koji bi na briselske pregovore, tj. u kancelariju Ketrin Ešton, ušao na tenku. Tj. o Njegošu kao o Matiji Bećkoviću. Drugim riječima, Vlada Srbije izgleda shvatila da bi, pomažući ovakav politički (a ne književni ili književnonaučni) skup, zapravo bacila ideološki bumerang koji bi je, vrativši se natrag, možda i nokautirao. To bi takođe moglo da znači da Vlada Srbije više voli da srpsku ekonomiju u idućim desetljećima unište gospoda Stros-Kanovi, nego da je za nekoliko mjeseci uništi političko-ekonomski autizam kakav propovijedaju ufrakljeni Njegoševi apostoli.

 

Na vapaj letećeg cirkusa Pesničke liturgije – koji obilazi sve srpske prijestolnice: Beograd, Novi Sad, Banjaluku i Podgoricu – odazvala se samo jedna privatna firma i ponudila – 150 hiljada dinara. Potrebno je, dakle, još 9 miliona i 850 hiljada dinara da se napravi skup ''u kojem neće toliko biti riječi o Njegošu književniku, koliko o Njegošu kao vladaru, vladiki i Srbinu''. 10 miliona dinara – izgleda da bi Njegoš mogao preteći Kosovo u utrci za najskuplju srpsku riječ! – dati za jedan takav predizborni skup Dveri ili Vojislava Koštunice, bilo bi uistinu nelogično. I Vlada zasad svojim ćutanjem signalizira da neće dati pare za takav maskenbal SANU-a na kojem će biti napadane njezine politike. Sve je to logično. Ali u analizama ovakvih predmeta ne treba previše pratiti ni logiku, jer nas je historija naučila da su čudni putevi gospodnji i da je još čudnija logika Radikala i SPS-a.

 

KOSTUNICA, AMFILOHIJE I BECKOVIC

                                             Čekajući Njegoša u probranom društvu (letnja varijanta)

 

''Sveti Petar Drugi Petrović Njegoš očigledno se nije najbolje snalazio posle smrti. Teško je pobrojati grehove koje je počinio uplićući se u aktuelne događaje. Danas su možda najsporniji njegovi stavovi o Kosovu i Briselskom sporazumu od kojih on ne odustaje uprkos realnosti u kojoj živimo'', kazao je tada za Večernje novosti Matija Bećković. ''Politika nas je uhvatila i za usta, i za nos, i za ruku, kao da nam ona sve određuje'', dodao je akademik Vuksanović. ''Vlast okreće glavu od Njegoša, od očuvanja nacionalnog identiteta, odriče se svog kulturnog nasleđa, hoće u Evropu!'', zaključio je akademik Miloslav Tešić, tj. Jovan Delić, tj. Matija Bećković, tj. Miloslav Tešić. Dobro, Beograd je propao, hoće u EU, ne ratuje na Kosovu, hrli u propast, ne sluša SANU, nema ništa od njega. Ali šta je sa drugim svetim srpskim zemljama? Zašto one ne stižu Njegoševim apostolima upomoć kad je već započet novi Kosovski boj u narodnim teatrima Beograda i Banjaluke?

 

"Njegoš je upleten u aktuelne događaje i svi misle da je učesnik poslednjih ratova, da je igrao ulogu u Drugom svetskom ratu, da je uvek bio na gubitničkoj strani. A on nema nikakve veze sa aktuelnim parnicama (sic!) i besmislicama. Obračun sa njim je obračun sa njegovim narodom i kulturom. Nema aktuelnije reči od Njegoševe, živa je svaka njegova reč", rekao je za Večernje novosti povodom novonastale situacije Matija Bećković, mudra glava. Njegoš (koji je pisao o parnicama, ovdašnjim, nacionalnim) nema veze s parnicama, našim ovdašnjim, ali svaka je njegova riječ živa (pa i ona o našim parnicama)! ''Volio bih da se vrelo ove mudrosti malo razbistri, inače se na njemu mogu napojiti samo magarci'', kazao bi Šekspir. Bećković kaže da Njegoš nema veze s besmislicama, a već u sljedećim rečenicama ga je povezao s jednom besmislicom velikom, ne kao Lovćen već kao Mont Everest. I onda se njegovo prevosveštenstvo akademik Galimatijas pita zašto mu niko ne da 10 miliona dinara da kaže koju pametnu o Njegošu!

 

Ako je ona novinarka RTRS-a s početka dala razloge za radost svima onima koji ne vole lik i zlodjelo akademika Šerloka Ćerača (kako ga zove pjesnik Miloš Živanović), onda je novinarka koja je za Dnevnik 3 RTRS-a pravila prilog s Pesničke liturgije u Banjoj Luci dala razlog za suprotne emocije. Ova druga je, naime, zaključujući prilog – u kojem je Bećković iskatapultirao još jedan nonsens, tj. da je Njegoš najveći duh u srpskoj književnosti do danas – kazala da je ''Njegoš pisao više o budućnosti nego o svojoj sadašnjosti, a naš narod nažalost ne vidi svoju budućnost'' (tj. ne gleda njegoševski, o budućnosti). Ne znam koliko je dotična novinarka svjesna šta je rekla tom svojom frazom o Njegošu kao proroku, tj. o njegovoj vezi sa silnim događajima koji su došli nakon što je umro, ali taj je njezin prilog, emitovan na javnom servisu, svakako dokaz da je ideologija koju predstavlja 12 samoproglašenih Njegoševih apostola itekoliko živa.

 

Preveliko je, naime, to nasljeđe da bi ga trenutačni proces integracija u EU i NATO mogao zbrisati s lica zemlje i treba imati oči otvorene za mogućnost – ne neminovnost, već mogućnost! – da će doći ekonomske krize kakve ni MMF ni EU neće moći liječiti, ili neće imati interes da liječe, kao što danas rade. Prošlost nas je previše puta naučila da nas ničemu ne može naučiti, ali ne treba zaboraviti da je 1847. godine, kad Njegoš objavljuje svoj Vijenac, u Crnoj Gori bila ogromna glad, da je osmanski feudalizam htio da napreduje na njegov račun, da Njegoš tada nije imao ni rusku pomoć ni evro-atlantske integracije i da mu je jedino sredstvo da očuva vlast bila nacionalistička ideologija. Bećković je čovjek takvih situacija. Opsadnih stanja, pa makar i kolektivno umišljenih. Bećković to priželjkuje, nada se tome, nevolju pretvara u vrlinu. On se nada da će Tada, s 279 navršenih godina, reći: ''Pogledajte ovu stravu! Zar nisam bio u pravu!'' Onda će Dobričica dotrčati sa svojih 346 godina kazati: ''Hej, pa i ja sam! Hajde da se opet igramo!'' Normalni ljudi se mogu nadati samo da će ta njegova nada ispasti smiješna. Ali mogu se i samo nadati da njihova nada neće ispasti smiješna. Ideološka pobjeda ne može biti garant, jer nema konačne ideološke pobjede nad nacionalizmom. To bi značilo da se treba i dalje boriti protiv njega? Da, ali ideološke borbe neće umnogomne utjecati na razvoj događaja, jer je Bećkovićeva ideologija bila hiljadu puta likvidirana u knjigama, u novinama, u tekstovima, prije nego što se on i rodio. Tekstovi mogu samo tumačiti stvari, ali oni sami neće usmjeriti povijest. U pitanju su mnogo složenije stvari.

 

Rasa-Gott-liebt-die-Serben

                                                                   Raša Todosijević: "Gott liebt die Serben"

 

Post scriptum

 

Tekst je napisan posle Pesničke liturgije za Petra II Njegoša. Naučni skup o Njegošu o kojem je riječ u tekstu održan je 1. i 2. novembra u Kosovskoj Mitrovici, a ne, kako su to u Odboru za obilježavanje planirali, od 6. do 8. novembra u Beogradu, Novom Sadu i Banjoj Luci. Dekan Filozofskog fakulteta prof. dr Branko Jovanović u Kosovskoj Mitrovici kazao je da je Filozofski fakultet za ovaj skup imao podršku Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja i Kancelarije za Kosovo i Metohiju. „Sa skupa šaljemo jasnu poruku da Kosovska Mitrovica i Kosovo i Metohija u celini jesu srpski tako kako ga mi razumemo, uvažavajući sve okolnosti u kojima se nalazimo. Mi se nikada nećemo odreći ni Njegoša, ni Kosova i Metohije, ni utemeljenja i baštine koju stvara na ovim prostorima“, rekao je Jovanović a prenio Tanjug.

 

Potpredsednik Odbora za obilježavanje jubileja Dragan Stanić rekao je da su se obraćali svim nivoima vlasti i da su samo dobijali verbalnu podršku za skupove u Beogradu, Novom Sadu i Banjoj Luci. "Nikakva transakcija pritom nije regulisana. U ponedeljak na poslednjem sastanku sa novim ministrom kulture dobili smo decidirani odgovor da ni u 2013. ni u 2014. ova manifestacija ne može da bude finansirana", rekao je Stanić (RTS je to prenio 7. novembra). U Ministarstvu kulture kažu da je njihov stav da ne komentarišu šta nije urađeno, već samo ono šta jeste (prenio takođe RTS).

 

Da podvučemo crtu – skup je bio, ali nije, jer je bio u Mitrovici a ne u Beogradu, Banjoj Luci i u Novom Sadu. Organizatori nisu dobili pare koje su htjeli i skup nije imao očekivanu medijsku promociju.

Tako je to kad se sretnu najskuplja srpska riječ Kosovo (sada poznata pod imenom severna Kosovska Mitrovica) i najskuplja Bećkovićeva jubilarna riječ – Njegoš.

Štrafta arhiva

2017.

2016.

2015.

2014.

2013.

2012.

2011.

2010.

2009.

2008.

2007.

2006.