Beton br.88
Utorak 26. januar 2010.
Piše: Amir Kamber

Manifest novog pokreta

To znači mene kači. Mene to kači, znači. To mene znači, kači.
Meni ste dali da prebrojim mrtve sa ove i one strane granice. Ja sam ta generacija koja jednog dana iz vremenske distance valjda treba da kaže šta se stvarno desilo. Od mene se dakle očekuje da konstatujem da je prošlost prošla, da su grobovi pod zemljom a zvijezde na nebu. Da su gore i dole svi na broju. Ja treba da poredam, pohranim, ocijenim, utvrdim, sahranim, zaboravim, da postavim činjenice, riječi i leševe na svoje mjesto. Juče je bilo juče. Danas je danas. Sutra će biti sutra. Zrno po zrno pogača. Kamen po kamen palača. Riječ po riječ činjenica. Činjenica po činjenica masovna grobnica.

Dame i gospodo, drugovi i drugarice, prijatelji, protivnici, kolege, koljači, sveci i svetice. Heroji, vojnici, građani, seljaci, radnici. Uposleni, nezaposleni, besposleni - i svi vi na čekanju. Cijenjeni političari, lokalni, republički i državni. Poštovani predsjednici, poslanici, kraljevi i kraljice. Štovani poduzetnici, oduzetnici, milijarderi, hazarderi, bankroteri, šefovi, menadžeri, brokeri, kelneri, apotekari, sekretari, doktori, rudari i šoferi. Svi vi muškog i ženskog roda. Pušači i nepušači ove ili one nacije, boje kože ili krvne grupe.
Djeco, policijo i zatvorenici. Dragi novinari, televizijski voditelji i ostali medijski moćnici i pomoćnici. Koristim ovu priliku da se obratim isključivo vama jedinim preostalim vizionarima, pjesnicima, piscima, kritičarima, profesorima, kolumnašima, zavisnim i nezavisnim inetelektualcima, produhovljenim skepticima, svima vama koji ste uvijek bili za ili protiv ovog ili onog sistema. Dozvolite da i ja iznesem jednu, dvije, tri, četiri, pet činjenica, da vam u ime mlade generacije pružim ruku, opalim šamar, i još jednom, možda će to biti i posljednji put, prozovem i probudim taj nužno potisnuti rat, prije nego naravno skupa s vama, i samo uz vašu pomoć, mudrost i iskustvo starijih, iznad crnih kratera prošlosti izgradimo i nanovo razapnemo nove mostove ka jednoj i jedinoj svijetloj budućnosti. Vjerovatno ćete se složiti ako primijetim da su nam u ovom teškom istorijskom trenutku svima prvenstveno najpotrebnije radikalne promjene. Reforme, nove ideje i pokreti. Krajnje je vrijeme, rugam vam se otvoreno, da krenemo od nule i zajedničkim snagama svi skupa ponovimo sve do sada napravljene greške.
To znači mene kači. Mene to kači, znači. To mene znači, kači.
Nota bene: Manifest novog pokreta oslobođen je od partikularno individualnog interesa i nacionalnih obećanja. Ovaj tekst ne zastupa ništa i nikoga, osim sebe i onoga o čemu jezik ne može govoriti. Dole nabrojani zahtjevi, postulati, vizije i revizije jesu čežnja za izrazom. Potreba za drugačijom maštom i istinom.

Mene to kači, znači. To znači mene kači.
Od mene tražite da se uspnem na vaša leđa, na krov istorije, na binu vašeg svijeta, da pogledam na dole, pružim prst i kažem nešto pametno. Nama dakle palite reflektore, nudite vaše znanje, vaše argumente, vaš jezik, od nas kanite napraviti junake nove preglednosti. Od nas se očekuje da vas jednog dana zamijenimo, sahranimo, postavimo na svoje mjesto. Jednom za svagda. Koga niste uspjeli ubiti i zaboraviti vi, možda ćemo jednoga dana u tome uspjeti mi, vaša djeca. Juče je bilo juče. Danas je danas. Sutra će biti sutra. Zrno po zrno pogača. Kamen po kamen palača. Riječ po riječ činjenica. Činjenica po činjenica masovna grobnica.

 

I. Brojevi
Fakt broj 1: Količina vode u ljudskom mozgu - 84 %. Fakt broj 2: Količina vode u prosječnom balkanskom krompiru - 80 %. Fakt broj 3: Broj djece koja tamo negdje svaki dan umru od gladi 9000. Fakt broj 4: Prosječan broj snova tokom jedne ljudske noći - 4. Fakt broj 5: Prosječan broj noćnih mora tokom jedne ljudske noći - najmanje jedna. Fakt broj 6: Na zemaljskoj kugli trenutno živi 800 milijardera i 2,6 milijarde siromašnih. Fakt broj 7: Površina posječene prašume u roku 17, 5 minuta - 612 fudbalskih terena. Fakt broj 8: Broj silovanih žena u Kongu u godini 2008 - 100 000. Fakt broj 9: Broj silovanih žena u Bosni i Hercegovini u prošlom i budućem ratu: još se nismo dogovorili. Fakt broj 10: Prosječna količina ljudskih suza u prosječnom životu - 70 litara.

To znači mene kači. Znači, mene to kači. Mene to kači, znači.
Ja sam znači taj koji treba da bude hladan kao broj. Mene ste rodili da vas izbroji, iskopa i pokopa. Nama ostavljate da budemo robovi vaših statistika. Od nas tražite da budemo trezveni, tačni, pouzdani, vaši legitimni nasljednici, do nas je da provjerimo, ovjerimo i zaboravimo prošlost. Da krenem u budućnost. Da zapišemo, opišemo, izbrišemo, izbrojimo, ukucamo i zakucamo. Mi smo dakle ta generacija koja dolazi. Juče je bilo juče. Danas je danas. Sutra će biti sutra. Zrno po zrno pogača. Kamen po kamen palača. Riječ po riječ činjenica. Činjenica po činjenica masovna grobnica.

 

II. Napomena u obliku uspomene u cilju opomene
Na koje brojeve da svedemo mrtve, kako dakle da zaokružimo svijet, uz pomoć kojih činjenica da sasječemo stvarnost, u koju statistiku da uvrstimo mrtvo tijelo Latifa Benića, gimnazijskog profesora fizike iz Prijedora, logoraša ubijenog 1992. godine u Omarskoj, prepolovljenog na dva dijela, pronađenog na dva mjesta. Pola tijela u grobnici u Kevljanima, druga polovica u više kilometara udaljenoj masovnoj raki u Kamičanima? Čijoj statistici i grobnici pripada Latif Benić. Mojoj, tvojoj, našoj, njihovoj. Pola ovoj, pola onoj. Pola vama, pola nama?

 

III. Zahtjev plus postulat na kvadrat
Vjerujmo u sumnju! Statistike ne vide istinu. Istina vidi nas. Oko istine je mračna šupljina u lobanji prijedorskog mrtvaca iskopanog tog i tog dana u toliko i toliko sati. Uzdajmo se u rječnik sopstvenog iskustva. U se i u svoje kljuse. Uzdajmo se u činjenice potrebne za bijeg: Kofer. Mama, tata, brat. Najbolja košulja, potkošulja, majica, farmerke, debela jakna, tanka jakna, cipele od brušene kože tzv. antilopke kupljene za proslavu mature koju nisam dočekao jer sam bio protjeran. Tu su i tetka Asima i njeni sinovi Azmir i Adnan u fluorescentnim jaknama usred noći na brdu na kojem nas gledaju kroz snajper i pljačkaju, čarape, gaće, slučaj, sudbina, sreća, nesreća i mali džep zašiven u unutrašnjost hlača, u njima sakrivenih 100 maraka za život nakon smrti i djetinjstva, tu je i stari čiča sa šeširom koji tvrdi da je gluh i slijep da ga vodimo sa nama kroz noć i zločin a jeste malo sutra slijep kad počnu padati granate samo da vidiš kako čiča prvi zaliježe, ustvari kofer ti i ne treba ionako ćeš ga baciti kad ti prislone pušku na grkljan, grlo ti treba, iz njega ćeš jecati i plakati i stvarno će te zbog toga pustiti za razliku od drugih koje će ubiti, nebo ne smiješ zaboraviti zvijezde puno njih, zemlju pod tvojim nogama, mama tata brat sendvič, pasoš i ja sa slikom koja liči na tebe kad si imao 15 godina.

To znači mene kači. Mene to kači, znači. To mene znači, kači.
Mi smo ti kažete koji treba da vas sruše, da izađu iz vaše sjenke. Da krenu naprijed. Mi smo ta generacija koja dolazi, nasmijani džokeri budućnosti u ofucanom rukavu prljave prošlosti, na dnu vještačkog jezera Rudnika željezne rude Ljubija kraj Prijedora, mlada nada u truloj košulji ubijenog logoraša, zakopanog u vašim sjećanjima, ormarima, starim uniformama, sakrivenom oružju, neispucanim mecima. Mi smo ta generacija za koju ima nade. Naša zadaća je da budemo uspješniji od vas. Ne hvala. Juče je bilo juče. Danas je danas. Sutra će biti sutra. Zrno po zrno pogača. Kamen po kamen palača. Riječ po riječ činjenica. Činjenica po činjenica masovna grobnica. Mene to kači, znači. To mene znači, kači.

 

IV. Deklaracija
Manifest novog pokreta je manifest preživjelih i protjeranih. Mi ne idemo naprijed. Niti nazad. Mi napadamo iznenada i jedrimo drugačije. Mi smo putujući mlinari, mornari, sanjari na valovima kolektivnog zaborava. Mi ne jezdimo jednosmjernom ulicom istorije. Mi smo mašta, more, vjetar, vatra, duh, dah, ljubav, ožiljak, kamen, voda i sloboda. Mi smo mlade iskre prošlosti koje traže svoje bure baruta. Izbjeglice u malim gumenim čamcima nadomak osmog, devetog i desetog kontinenta. Naše deklaracije nisu dekoracije starog u obliku novog. Mi ne brkamo činjenice sa vrijednostima. Mi znamo šta je bilo i imamo hrabrosti da kažemo: Ne, mi nismo isti kao Vi.

 

V. Zaključak i apel: Potrebni su nam drugačiji i bolji manifesti od priloženog.

betonbr88_strafta

Štrafta arhiva

2018.

2017.

2016.

2015.

2014.

2013.

2012.

2011.

2010.

2009.

2008.

2007.

2006.