Redakciji Betona, povodom »Ideologije brloga«
Poštovana redakcijo
Nadam se da ćete – u duhu novinarstva kakvo treba da bude
a ne kakvo jeste – objaviti moje pismo kao odgovor na vaš
napis »Ideologija brloga«. U njemu se niko ne pominje po
imenu, ali se ja svejedno osećam prozvano na najgori nacin,
tj. paušalno. Čovek koji je to pisao očigledno ne zna šta
govori, ali oni koji čitaju ne znaju sta on zna. Otud moja
potreba da reagujem.
S uvaženjem, Mirjana Detelić
Ja sam Mirjana Detelić, naučni savetnik u Balkanološkom institutu SANU, član Odbora za istoriju književnosti i Odbora za narodnu književnost SANU, načelnik Odseka za jezik i književnost Centra za naučna istraživanja u Kragujevcu i član Matičnog naučnog odbora za jezik i književnost postavljen od Ministarstva za nauku Republike Srbije. Taj matični odbor je inicirao sastanak u Novom Sadu i ja sam na njemu bila, zajedno sa svim njegovim potpisnicima, na strani koja se jedino može opisati kao suprotna strani gospodina Šipke. Sasvim sam sigurna da potpisnika »Ideologije brloga« tamo nije bilo, pa pretpostavljam da je informacije o sastanku i svemu što je njemu prethodilo dobio iz druge ruke, možda i od samoga g. Šipke. Ako sam dobro razumela, ja se u tekstu g. Nemanje Mitrovića – zajedno sa Aleksandrom Lomom, Biljanom Sikimić, Slobodankom Peković, Ljiljanom Subotić i drugima – kvalifikujem kao nosilac »palanačkog duha« i »ideologije brloga«. Verovatno se kvalifikacija dalje širi i na »nerad«, »smrad« i »plagijatorstvo« u brlogu koji je »vredan samo zato što je srpski« i u kome moje kolege i ja, na zacementiranim radnim mestima, ne radimo zapravo ništa.
Ne radeći ništa već 32 godine u oblasti usmenih književnih poetika i folkloristike, ja ne mogu reći da sam ikad naišla na ikakav, makar i najskromniji, naučni rad g. Nemanje Mitrovića, ili bar na pomen takvog njegovog rada u nekoj fusnoti, ili na indeksu neke od scientometrijskih lista, recimo Tompsonove. Razlog je tome vrlo jasan: g. Mitrović se bavi poezijom i slikarstvom, a to – za sada – još nisu nauke, te se njegovi radovi logično ne mogu naći na takvim mestima. A da se kojim slučajem imenovani gospodin naukom ipak bavio, on bi i sam znao da je Tompsonova lista namenjena prirodnim, tj. egzaktnim naukama i da se tekstovi iz oblasti humaniore tamo ne mogu pojaviti jednako kao ni Mitrovićevi i sa istim razlogom – jer ne pripadaju tamo. Matični odbor i fakulteti u Novom Sadu i Beogradu od Ministarstva za nauku traže samo da u opticaj uvede još jednu, evropsku – ERIH (European Reference Index for Humanities) - listu na kojoj nema časopisa za egzaktne nauke, a ima mesta za sve što obuhvata humaniora. Ta je lista jednako vredna i teško dostupna kao i Tompsonova, samo više odgovara potrebama nauka o jeziku i književnosti. Nadam se da je ovo dosta uprošćeno objašnjenje doprlo do svesti vašeg autora i da ubuduće više nećemo morati da se dopisujemo na ovaj način.
Što se tiče evaluacije i zacementiranih radnih mesta, od 2000. godine SVI naučni radnici se finansiraju preko projekata Ministarstva za nauku i primaju platu na osnovu godišnjeg izveštaja o radu. Ako taj izveštaj ne zadovoljava merila kvantifikacije koja je propisalo Ministarstvo, dotični istraživač silazi sa platnog spiska Ministarstva. Njegove kolege mogu izdvajati deo svojih zarada da pokriju njegovu platu, ili ga mogu izbaciti iz instituta (za fakultete važi drugi sistem finansiranja), ili ga mogu »staviti na led«. Država, tj. Ministarstvo, o tome ne vodi evidenciju. Evaluaciju rezultata rada na godišnjem nivou obavlja matični odbor i zato je upravo njemu najviše stalo da ima jasna pravila i čvrste odrednice pri oceni radova svojih kolega. Kada se jednom donesu, ocene su javne i dostupne na sajtu Ministarstva. Ne znam koju još vrstu procene vrednosti bi g. Mitrović voleo da vidi u Srbiji, ali ga uveravam da ni u Engleskoj, Francuskoj, Nemačkoj i Americi nije drukčije. S tom razlikom što tamo već u startu postoje različite, odvojene i UVEK VIŠE OD JEDNE scientometrijske liste, pa je njihovim evaluatorima posao mnogo lakši nego nama.
Po pitanju ksenofobije i lenjosti na ovom mestu ne bih da se izjašnjavam. U ime svojih kolega ne mogu, a nema ni potrebe, da govorim, a o sebi ne mogu jer se to protivi dobrom ukusu. Ako bi koga ipak zanimalo koliko, šta i gde ja radim, o tome se najjednostavnije može izvestiti na guglu, a malo detaljnije na sajtu Balkanološkog instituta i preko Objedinjenog kataloga Narodne biblioteke.
Beograd, 21. februarar 2008.
Mirjana Detelić
PS
U medjuvremenu sam saznala da Nemanja Mitrović, autor »Ideologije brloga«, nije pisac i slikar Nemanja Mitrović koga sam pominjala u svom odgovoru vama. To mi je drago, jer radove tog Nemanje cenim i bilo mi je žao da ga vežem za onakav kontekst. Duboko se izvinjavam piscu i slikaru Nemanji Mitroviću i nadam se da mi ovu grešku neće uzeti za zlo.
Ispostavilo se da je vaš Nemanja – jedni kažu postdiplomac, a drugi nediplomirani student – Filološkog fakulteta u Beogradu. Ta činjenica nema uticaja na razlog sa kojeg sam vam pisala i nemam šta da menjam u tekstu osim prerogativa »pisac i slikar« koji autoru ne pripadaju. I dalje ostaje da na njegovo ime nisam naišla u kontekstu nauke o književnosti, mozda stvarno zato što ono tamo ne pripada.
Mirjana Detelić