Beton br.52
Utorak 19. avgust 2008.
Piše: Nemanja Mitrović

Thompsonov povijesni nauk

Sud koji je osudio Dinka Šakića osudio je Hrvatsku
i hrvatski narod. Ako je Dinko i učinio nešto što nije
bilo u skladu sa božjim zakonom, sigurni smo da mu je
Bog sve oprostio

 

pater Vjekoslav Lasić

 

LEŽERNI TRETMAN

Po dolasku u Makarsku, krajem jula 2008, u novinama sam zatekao zanimljivu polemiku oko lika i dela Marka Perkovića Thompsona, koja je trajala tokom čitavog mog boravka u Hrvatskoj, a njen neposredan uzrok bila je zabrana pevačevog koncerta koji je trebalo da se održi 25. jula u Umagu. Na jednoj strani našli su se oni koji Thompsonovu „domoljubivu glazbu“ smatraju zaštitnim znakom hrvatskog nacionalnog bića. Po njima, Thompsonovo izraženo domoljublje i ljubav prema crkvi predstavljaju neoprostiv greh za zagovornike kvazinacionalnih vrednosti i jedini su razlog zabrane njegovog koncerta.

Cenovnik ratno-radne
koncertne opreme
 
Karta za
koncert....................................80 kuna
Thompson
majica.....................................50 kuna
Lančići....................................20 kuna
Majice (crne i bele)
sa likom Gotovine.................50 kuna
Zastavice
sa likom Gotovine.................15 kuna
Šalovi.......................................50 kuna
Thompson kapa
 (crna)......................................50 kuna
Thompson DVD..................100 kuna
Thompson MP3
diskografija............................50 kuna

Slaven Letica zastupa jedno čudno stanovište. On ne vidi nikakav problem u Thompsonovim nastupima i smatra „da se koncert Thompsona treba tretirati ležerno, jer on živi od pjevanja te ima publiku koja će mu doći na koncert i platiti kartu. Zato mislim da je svaki oblik depolitizacije ovog događaja zapravo u interesu grada Makarske. Jer vraćanje u povijest, u Drugi svjetski rat, što u poslednje vreme rade Damir Kajin ili Stjepan Mesić, po mom je mišljenju iracionalno. Zbog svega toga ne vidim smisla dodatnoj politizaciji Marka Perković a Thompsona i njegovog dolaska u Makarsku“ (Makarska hronika, 5.8.).
Na suprotnoj strani nalaze se Boris Miletić (IDS), gradonačelnik Pule, koji je na zahtev Thompsona da krajem avgusta zapeva u Areni kratko odgovorio: „Thompson nema što tražiti u Puli“, kao i Denis Martinčić, predsednik Gradskog vijeća i šef SDP-a Pule: „Thompson koristi politiku u svojim pjesmama, s poznatom pozadinom koja širi mržnju“ (Jutarnji list, 1.8). Trenutno najžešći borac protiv Thompsonovog pojavljivanja u Istri je svakako Damir Kajin, saborski zastupnik i potpredsednik IDS-a, koji je i najoštrije reagovao: „Onaj koji je dočekao Bušića nema što tražiti u Istri. Neka se prvo u Čavoglavama ogradi od ustaštva, pa neka onda dođe u Istru.“ (Jutarnji list, 1.8.)
Negde na sredini nalazi se Ivo Banac, predsednik Hrvatskog helsinškog odbora, koji tvrdi kako potez grada Umaga predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava Marka Perkovića i dodaje: „Ovakvim nesmotrenim intervencijama, od Thompsona se, na neki način, pravi mučenik. Daje mu se prostor koji mu ne bi smeo pripadati i stvara se mogućnost da ga se prikaže u nezasluženom svjetlu“. (Makarska hronika, 29.7 i 5.8.)

 

DOMOLJUBNA ZABAVA ZA CIJELU OBITELJ

Kada sam video da Thompson, trenutno bez pogovora najveća muzička zvezda u Hrvatskoj i „braniteljska glazbena ikona“, dolazi u Makarsku, shvatio sam da je to prilika koju ne treba propustiti. Našao sam se na tribinama Gradskog stadiona. Oko devet sati uveče mesto je već bilo solidno popunjeno - na centralnom delu tribine više nije bilo slobodnih stolica. Mesto sam pronašao na tribini desno od glavne bine, koja je nudila dobar pregled dešavanja.
Kako je vreme prolazilo stadion se polako punio, a Thompsonovi obožavaoci su, dok je na razglasu išao Iron Maiden, vreme prekraćivali skandirajući, sada već standardne parole: „Srbe na vrbe!“ i „U boj! U boj! Za narod svoj!“ Svirka je krenula oko pola deset i mislim da joj je prisustvovalo otprilike 3.500 ljudi. Procene Makarske hronike kreću se oko slične cifre, dok Makarsko primorje i Slobodna Dalmacija navode cifru od 5.000 duša.
Okupila se publika različitih godišta, najviše je bilo mladog sveta (što i nije neko iznenađenje), ali i dosta porodica sa malom decom. Osluškujući razgovore koji su se vodili, razabrao sam da su mesto na tribinama pokušavale da pronađu tri generacije jedne iste porodice. To me vodi zaključku da su Thompsonovi koncerti u Hrvatskoj 21. veka postali ono što su u periodu mog detinjstva, tokom osamdesetih godina 20. veka, bili koncerti Đorđa Balaševića. Kod Thompsona, u pitanju je predstava koja sjedinjuje ljude sa sličnim političkim stavom i zato bi se najkraće mogla opisati kao „domoljubna zabava za cijelu obitelj“.

Križ, kič, kama / Fotografije M. P. Thompsona preuzete su sa DVD izdanja Bilo jednom u Hrvatskoj
Međutim, ovaj opis implicira i jedno veoma važno pitanje: Kakva je priroda tog „domoljublja“ koje ujedinjuje pripadnike različitih generacija?
Da bih došao do nekog odgovora na ovo ključno pitanje, krenuću zaobilaznim putem, preko opisa šta se na koncertu događalo. Thompson je svirku otvorio pesmom „Početak“ sa svog poslednjeg albuma iz 2006. Bilo jednom u Hrvatskoj: „I od tada čovjek vara Boga/ Na sve strane ratovi i droga/ Kao da je Zemlja izgubljeni svijet./ Svađaju se narodi i rase/ I proroci razni zaluđuju mase/ Djeca, vjera, tijelo, prodaje se sve...“ Po završetku prve pesme došao je na red pozdrav publici: „Hvaljen Isus i Marija! Dobra večer hrvatski narode!“.
Pri kraju druge pesme „Dolazak Hrvata“ („Dajte mi komad zemlje svete/ Zemlja je i mati i dijete/ Ljubi svoju zemlju na njoj ti sagradi dom/ I brani je krvlju svojom/ Povezan si s njom.“) usledilo je, već tradicionalno, zabijanje mača u spužvu koja bi trebalo da liči na kamen i poziv publici na dostojanstveno ponašanje „kako bi demantirali provokacije onih koji kažu da smo mi ono što oni kažu. Ne mogu nam boljševici oprostiti što volimo Boga i Domovinu“. Na sve to publika odgovara: „Zovi samo, samo zovi, svi će sokolovi za te život dati.“
Najveći broj govora između pesama Thompson je koristio za razračunavanje sa onima koji ga kritikuju, a posvetio im je i „Ne varaj me s golubom u rukama“ i „Neka ni’ko ne dira u moj mali dio svemira“ („Napadaju ta sluganska pera/ K’o da oni branili su sela/ Miševi/ Iz rupa izišli./ Eh, kako im se povampire lica/ Kad se vije naša šahovnica/ Sveta zastava.../ Domoljublje prozvali fašizam/ Tako brane njihov komunizam/ Prozirna demagogija...“). Našlo se mesta i za pozdrav „hrvatskim herojima“ Anti Gotovini (optuženom za ratne zločine) i Mirku Norcu (osuđenom za ratne zločine), kao i za porodični ciklus u obliku pesama „Moj dida i ja“ i „Sine moj“. Koncert se sve vreme odvijao u istom ritmu, kome bi najbolje odgovarala odrednica „domoljubni hard-rok“ i koji, po svojoj klišetiziranosti i patriotskom patosu, najviše liči na radove Riblje čorbe. Iz tih razloga, kao i zbog Thompsonovog konstantnog variranja iste teme, ljubavi prema domovini, posle izvesnog vremena počeo sam opasno da se dosađujem.

 

NOVA LOZA THOMPSONOVA

Thompson u očima javnosti
 
Kao gradonačelniku Pule, koja je utemeljena na vrijednostima antifašizma i multikulturalnosti, nije mi prihvatljivo veličanje ustaštva, ksenofobije, nacionalizma i netolerancije prema nacionalnima manjinama. Od svega toga, Thompson se nikada nije jasno i nedvosmisleno ogradio.
Boris Miletić, gradonačelnik Pule
(Slobodna Dalmacija, 7.8.)

Sramotno je da ta pjesma „Bojna Čavoglave“ nije dobrodošla u nekim dijelovima Hrvatske i s ovoga mjesta poručujem da je „Bojna Čavoglave“ u Osijek dobrodošla. Ako ne prije, onda se nagodinu nadam proslaviti pobjedu velikim koncertom, koji će završiti upravo tom pjesmom.
Gordan Matković, gradonačelnik Osijeka
(Slobodna Dalmacija, 7.8.)

Mesić ne želi Thompsona u Istri, hrvatske branitelje se ponižava i omalovažava. Mesić i Kajin žele Brenu u Areni, a ja vam jamčim: ako zabrane Thompsona u Areni, kupit ću zemljište u Puli i napraviti najveći svjetski koncert kojem će prisustvovati 200 000 ljudi. Dovest ćemo branitelje iz cijele Hrvatske u Pulu, pa da onda vidimo Mesića. Mesiću, sudit ćemo ti za veleizdaju.
Ljubo Ćesić Rojs, general u penziji
(Jutarnji list, 8.8.)

Može Rojs kupiti zemljište, samo neka vodi računa da ne ostane bez susjeda koji do Thompsona u Puli drže koliko i do Rojsa... Kad sam izjavio da iza Thompsonova koncerta u Puli stoji vrh HDZ-a jer želi destabilizirati Istru, bio sam „šampion gluposti“ (po Sanaderu), a nakon dva dana je HDZ Žminja pozvao Thompsona na koncert u kolovozu. Takva politika nije prošla 90-ih pa neće ni 2008.
Damir Kajin, potpredsednik IDS-a
(Jutarnji list, 8.8.)

Nema sumnje da je taj čovjek propagator ustaštva, ne samo zbog notornog poziva „Za dom spremni“, nego i zbog niza drugih pjesama. Jedna mu pesma ima naslov „Na ljutu ranu ljutu travu“, a to je bila Pavelićeva dosjetka kojom je najavio genocid nad Srbima 1941. godine. Druga pjesma spominje ustašku košulju koju mu je ostavio djed, a on je sada čuva za sina. U pjesmi „Moj Ivane“ spominje „Kupreške junake“, pri čemu se referira na Crnu legiju, koja je 1942. obranila Kupres od partizana, ali tih godina počinila brojne zločine nad srpskim civilima. U pjesmi „Lijepa li si“ podilazi secesionističkim željama hercegovačkih Hrvata (stih „Herceg-Bosno, srce ponosno“), a u „Anici, kninskoj kraljici“ direktno poziva na nasilje stihom „zapalit ću Krajinu do Knina“...
Ivo Goldstein, istoričar
(Slobodna Dalmacija, 9.8.)

Međutim, poslednji segment je pokazao da Thompson nije tako naivan kako se može učiniti na prvi pogled, kao i to da ima još jednog keca u rukavu za podgrevanje atmosfere. Izostali su veliki hitovi „Jasenovac i Gradiška stara“ i „Evo zore, evo dana“, ali je Thompson to nadoknadio kada je posle pesme „Li jepa li si“, u kojoj je spojio pesnički talenat dostojan osnovca koji se upisuje drugarici u spomenar („Kad Neretva k moru krene/ Ti se onda sjeti mene...“) sa težnjom za teritorijalno proširenje Hrvatske („Herceg-Bosno, srce ponosno“), usledio još jedan govor: „Neka boljševici govore to što uvijek govore, ali mi to ne prihvaćamo. ‘Za dom spremni’ je povijesni i domoljubni pozdrav i mi smo 1991. godine bili za dom spremni, danas je 2008. godina i mi smo i danas za dom spremni.“ Tako je Thompson najavio svoju, za sada, najpoznatiju pesmu, „Bojna Čavoglave“. Na njegov uzvik: „Za dom!“, kojim pomenuta pesma počinje, publika je ustala sa svojih sedišta i uglas odgovorila: „Spremni!“. „Geni kameni“ („Loša bila 45-ta/ Rasula nas preko svijeta/ A sad nova loza raste/ Vratile se kući laste/ Plave krvi, bijelog lica/ Rađaju se nova dica...“) zadržali su publiku na nogama, a potom je dvosatni nastup priveden kraju mirnijom „Vilom Grabovčevom“.
Thompsonov govor, pozdrav „Za dom spremni“ i reakcija publike sadrže ključ za razumevanje „domoljublja“ kojim su Perkovićevi koncerti nabijeni. Thompson je potpuno u pravu, pomenuti pozdrav je svakako „povijesni“ i povezan je sa najcrnjom stranicom hrvatske istorije - Pavelićevom NDH. Zato napadi na ovog pevača, koji izdaje za Croatia records, najveću izdavačku kuću u Hrvatskoj, i čije koncerte prenosi državna televizija, jesu napadi na ono domoljublje sa izrazito ustaškim prizvukom.
Pitanje za Ivu Banca, branitelja Thompsonovih građanskih prava, glasi: Da li propagiranje ustaštva potpada pod slobodu govora ili pod Krivični zakon?
Zato je veoma interesantna izjava Jadranke Kosor (HDZ), potpredsednice Sanaderove vlade, verovatno izrečena povodom otkrića kako su učenici četvrtog razreda ekonomske škole „Fra Andrija Kačić Miošić“ u Makarskoj za godišnjak pozirali sa kukastim krstovima: „Djecu bi u školama trebalo naučiti što je u ustaštvu bilo loše, pogrešno i štetno, i to upravo za hrvatski narod“ (Jutarnji list, 25. 7). Lepo rečeno, ali trebalo bi videti kako to funkcioniše u praksi.

 

LEKCIJE IZ JASENOVCA I GRADIŠKE STARE

Gradonačelnici različitih hrvatskih gradova iz stranke Jadranke Kosor, prema anketi Globusa, nemaju ništa protiv toga da Thompson svira u njihovom gradu - što znači da bi klinci posle časova na kojima bi učili „što je u ustaštvu bilo loše, pogrešno i štetno“ uveče mogli da produže na „domoljubnu zabavu za cijelu obitelj“ i da, zajedno sa svojim roditeljima, bakama i dekama (možda i profesorima?) tamo uzvikuju ustaške pozdrave.
Mogućnosti se ovim ne iscrpljuju. Posle lekcije o zločinima u Jasenovcu, učenici su mogli posetiti i sahranu zapovednika ovog logora, Dinka Šakića. On je na nebo otišao u ustaškoj uniformi, ispraćen kao „ponos svakog Hrvata“, a potom mu je pater Franić za svaki slučaj oprostio grehe, ako ih je uopšte i bilo. Hrvatska je na Šakićevu sahranu reagovala tek nakon pisma Efraima Zuroffa iz Jerusalima, dok dominikanci, red kome Franić pripada tvrde kako on može biti kažnjen „jedino u slučaju hereze“, u koju ustaštvo očigledno ne spada. Ovakva reakcija ne iznenađuje, s obzirom na to da je sveštenstvo čest i rado viđen gost na Thompsonovim koncertima, a pevač je iskoristio i nastup u Makarskoj da pozdravi svoje goste, makarske sveštenike i časne sestre.
Ako bi učenicima odlazak u crkvu bio previše dosadan, onda bi sa Thompsonom mogli otići na doček Zvonka Bušića, povratnika iz Amerike, odgovornog za otmicu aviona i smrt policajca. Treba li pomenuti da je HRT ovog osuđenog teroristu predstavila kao borca za nezavisnost Hrvatske?

 

                                                  *

Thompsonov tradicionalni koncert u Čavoglavama povodom Dana pobjede i domovinske zahvalnosti ove godine je, po Jutarnjem listu posetilo 70.000, a po proceni Slobodne Dalmacije i HRT-a oko 100.000 ljudi.

Mrak je moje svijetlo i moja tama

Ratko Jeromela (HDZ), načelnik opštine Žbinj, dogovorio je sa Thompsonom i njegovim menadžerom Zdravkom Barišićem održavanje koncerta u ovom mestu, čime bi se „Bojna Čavoglave“ začula u Istri, ali se pevač brzo predomislio i otkazao nastup uz objašnjenje da turneju po istarskim gradovima može započeti samo iz pulske Arene i ni sa jednog drugog mesta.

 

 

Mikser arhiva

2018.

2017.

2016.

2015.

2014.

2013.

2012.

2011.

2010.

2009.

2008.

2007.

2006.