Beton br.64
Utorak 10. februar 2009.
Piše: Igor Đorđević

Petljanje

Književnost je velika tajna

Kada si pisac od imena i minulog rada, nemaš ti vremena da se zamajavaš sporednim stvarima, ti pišeš i nudiš čitaocima dela. Traže se knjige sa tvojim imenom na koricama i ti moraš da zadovoljiš i našu i inostranu publiku, zato joj na radost šalješ stranice i stranice svog teksta. Nemaš ti vremena da razvlačiš pisanje, da pokušaš da daš vremena knjizi da sazri. I u pravu si, nije knjiga koral pa da treba da stoji u pacu devet i po godina, da bi se od njega moglo gotoviti jelo. Ko još u našem vremenu ima devet ili devet i po godina, da bi mu rukopis stajao u fioci i osluškivao sud vremena i sud piščevih mena.
Književnost nije za idealizam amatera, ona je arena za profesionalce koji će žestokim pisanjem obradovati čitaoce, čujem kako viču renomirana imena srpske književnosti i srpske tekuće književne kritike. Samo zatrpavanjem tržišta novim uradcima i pisanijama, dolazi se do smisla književnog posla. U takvom smislenom poslu došli smo do situacije da se krajem kalendarske godine malo toga pamti od književnog rada u njoj, ili još preciznije rečeno: na kraju jednog godišnjeg doba ne spominje se šta je objavljeno na njegovom početku.
Tome u prilog ide knjiga koja počinje na numerisanoj stranici broj 13, a završava se na numerisanoj stranici 314. Sve vreme čitanja ima se utisak da je sve napisano između pomenutih stranica napisano samo da bi se ispunila belina hartije. Nijednog trenutka ne gubi se osećaj da se čita gomila stilskih vežbi koje su radili polaznici kursa kreativnog pisanja kojima je predavač zadao temu i nakon toga pokušao sve dobijene radove da uklopi u jednu šemu. Početni zadatak bio je napisati priču o dvoje ljudi koji se nalaze u tmini na nekom definisanom mestu i razgovaraju, u šta se utkaju fantastički i fantazmagorički elementi, predvidljivi u svojoj potrošivosti i istrošenosti. Tome vrhuni glavni motiv razgovora sa Bogom, koji je poenta i objedinjavajući catch svake pričice. Pri tom je sve sećanje na sećanje, koje se uklapa u priču treće osobe koja je skrivena u mraku i koja se ne oglašava. Dvojka koja razgovara ne zna za nju i kasnije se oglašava zbunjena zbivanjem. I u sve to se uvede bakica u zelenom koja pripoveda o samoubistvima, samoumorstvima i pokušajima samoubistva, o neuspesima i uspesima u tim aktima samouništenja, da bi sve to bilo utopljeno i utupljeno u trećem delu knjige u kome timovi i ekipe i klanovi i klubovi i odredi i ko zna šta još onih koji su defilovali u prethodnim poglavljima knjige bivaju mirni i predstavljeni još jednom da bi čitalac bio konačno sluđen i primoran da uništi samog sebe, odnosno izvrši atak na svoje biće i počini samoumorstvo. Na celu tu muku na scenu ušetaju bakica u zelenom i dekica u belom koji ponude nekima od likova da u kovčeg koji vuku sa sobom ostave ponešto. Odloženi predmet je vrhovna tajna koja se šapuće na uho. U tome je i prelomni momenat muke za čitaoca koji ne doznaje tu vrhovnu tajnu knjige. Ona ostaje skrivena za čitaoca, da bi i on čamio u tmini bunila u kojoj čami veliki broj likova knjige.
I ko se živ iskobeljao iz prethodnog osvrta na knjigu, malo sluđen i kivan što je gubio vreme na čitanje ovih reči, misliće šta li ovaj petlja i petlja i petlja u ovim redovima. E pa zamislite da neko nešto slično petlja i petlja i petlja na nekih tristotinjak stranica živog teksta. Taj će kada ih ispiše morati da na prvu stranu stavi odrednicu roman, da bi to tekstotvorenije predstavio svetu. Jer ne vredi da toliko stranica petljanja bude imenovano kao nešto drugo.
Nakon čitanja ovih petljanja mnogi će čitalac poželeti da digne ruku na sebe zbog uludo protraćenog vremena i muke probijanja kroz množinu stranica bestidno dosadnog teksta.
Mnogi će svetski izdavači ponoviti uspeh prevoda najprevođenijeg pisca iz Srbije.
I sve će biti u redu. Književni posao će se obavljati u predviđenom roku (što je i najvažnije u delatnosti pisanja) i sve će biti lepo i krasno.
Za kraj malo upozorenje: pazite se knjige Z. Živkovića Esherove petlje (Geopoetika). O njoj i beše reč. Nakon nje bi mutavost... onemelost... kraj.

Cement arhiva

2023.

2022.

2021.

2020.

2019.

2018.

2017.

2016.

2015.

2014.

2013.

2012.

2011.

2010.

2009.

2008.

2007.

2006.