Beton br.142
Ponedeljak 25. novembar 2013.
Piše: Goran Cvetković

NE MI BUŠIT KONDOME

Svećenikova djeca, reditelj Mario Kovač, Satirično kazalište Kerempuh iz Zagreba, 22. XI 2013.

 

 

Vrlo produktivni i duhoviti zagrebački autor, poznat po svojim društveno kritičkim delima – poduhvatio se da preispita delovanje Katoličke crkve u savremenom hrvatskom društvu. Temom i sadržajem svoje drame, odmah se uklopio u temu ovogodišnjeg 30. Festivala u Brčkom: „Bolest društva“. Naime, selektor: glumac, reditelj i profesor na tuzlanskoj Umetničkoj akdemiji, Vlado Kerošević, smišljeno je birao samo predstave koje provokativno preispituju mnoge žive društvene probleme, o kojima svi razmišljamo, koje pozorište najbolje definiše, ali i pokreće publiku na samostalno razmatranje, pa i delovanje – suočavanje i rešavanje tih teških problema.

 

brćko, pozorišni susreti

 

Vrlo duhovit sadržaj ovog komada, samo je okvir u kome se stvara, složena i preozbiljna, slika jedne nove društvene opasnosti. Posle dugogodišnjeg zvaničnog isključenja iz javnog i državnog života, nastankom novih država na tlu bivše Jugoslavije, crkva postaje važan faktor u rešavanju dilema koje bi trebalo da rešavaju političke strukture, škola, kulturne institucije, lokalna samouprava, društvene i prirodne nauke, u inače ustavom garantovanom  sekularnom društvu. U tom delovanju na raznim poljima, crkva koristi vekovna iskustva manipulacije ljudskim pobudama,  neznanjem koje pothranjuje, urođenom praznovericom, arhetipskim i operativno proizvedenim strahovima, potrebom čoveka da veruje u neke nepromenljive vrednosti koje bi trebalo da garantuju večni život, makar u smislu apstraktnog prevazilaženja ideje konačnosti postojanja. S druge strane, institucija crkve, budući da je izašla iz višegodišnje senke na svetlo javnosti – postala je ranjiva u sopstvenim slabostima. Sveštenici su izloženi budnoj pažnji javnosti i sve njihove mane postaju predmet kritike i izazivaju svakodnevne skandale. Piše se i raspravlja o tajnim ljubavnim avanturama i seksualnim devijacijama u tami crkvenih svodova, preispituju se izvori enormnoh finansijskih sredstava crkve, pa i pojedinih sveštenika u hijerarhiji crkvenih redova, otkrivaju se duboke političke intrige koje crkva vodi na makro-političkom planu već decenijama, otvaraju se tajni dosijei iz daleke, ali nikad zaboravljene nacističke prošlosti Evrope i otkrivaju se mračni kanali kojima je Vatikan prevodio dokazane ratne zločince sa kontinenta na kontinent...

 

kerempuh_svecenikova_djeca_plakat

 

Mate Matišić uzeo je u razmatranje jednu jedinu crkvu i njenog sveštenika, koji je rešio da povede krstaški rat protiv bele kuge u savremenoj Hrvatskoj. Naravno, njegov rat se vodi tajno i prevarantski: on, sa lokalnim prodavcem iz kioska, tajno pravi rupice na zapakovanim kondomima, nadajući se da će kondomi, ovako oštećeni, kad se upotrebe u seksualnom činu, pomoći da se, makar i nevoljko – rodi više dece, da bi se popravio negativni saldo u srazmeri dolaska i odlaska sa ovog sveta. Ta apsurdna situacija, naravno, razvija se dalje sa mnogim komplikacijama – sam sveštenik se na početku svog službovanja, ogrešio o celibat i u ljubavnoj strasti postao otac, ali je nekako ubedio svoju ljubavnicu da izvrši, po osnovnoj dogmi, težak zločin – abortus, oko koga se danas baš i lome ideološka koplja između crkve i slobodnog društva i ponajviše emancipovanih žena, o pravu žene da raspolaže vlastitim telom. Ta se žena kasnije udala za drugoga, ali je ostala u službi crkve kao čistačica – no, iako je želela da ima decu sa svojim mužem, nije mogla – abortus je naravno, urađen tajno, neprofesionalno i opasno, pa je ostala sterilna. I baš njen muž sa svećenikom, ulazi u posao oko bušenja kondoma, nadajući se i sam – ne znajući za tajnu istoriju svog žalosnog razočarenja u najvećoj želji da ima decu. Tu se kasnije i pojavi jedno dete, ostavljeno u kartonskoj kutiji na crkvenom pragu, nesrećna žena ga preuzme i počinju komplikacije tajnog usvajanja, opet na bizarnim osnovama – ona želi da ga prikaže kao svoje i onda glumi trudnoću, sa svim peripetijama koje se, u smislu komedije situacije, tu mogu naći i odigrati.

 

svecenikova_djeca

 

Glumci Satiričkog Kazališta Kerempuh – Željko Konigsknecht, Branka Trlin, Edo Vujić, Velimir Čakljat, Ivan Đuričić i Anita Matić Delić – pod vođstvom  reditelja Maria Kovača, odigrali su ovu društvenu komediju kritičkog apsurda, kao prepoznatljivi vodvilj i lagodnu komediju karaktera i situacije. To je svakako učinilo da su gorke i sarkastične sekvence komada bile lakše primljene i da se uspostavi vedra atmosfera smeha i bezopasnog podsmeha problemima o kojima se govori, pa makar da se o njima zaista i govori, ali se govori sa takvim šaljivim otklonom, da kritička oštrica postaje predmet zabave. Teško je izaći na scenu i pokrenuti tešku borbu za otrežnjenje uspavanih mozgova – ali pisac Mate Matišić, upravo je to hteo da uradi.

 

Šteta, umesto prave društveno kritičke bombe, dobili smo zabavnu petardu. No, ipak, i ovakvo izdanje ove gorke priče, sigurno će bar malo pomeriti neke stavove i podstaći na preispitivanje nekih moralnih pojmova, koji se inače ne preispituju.

Cement arhiva

2023.

2022.

2021.

2020.

2019.

2018.

2017.

2016.

2015.

2014.

2013.

2012.

2011.

2010.

2009.

2008.

2007.

2006.