Appendix angelorum
1) Srđan Dragojević - rodonačelnik akcione poezije, promoter tinejdž komedija, s Kusturicom filmski brend Srbije 90-ih. Uz novac Milanovićevog RTS-a, Ministarstva kulture i Pinka hrabro ekvilibrira krivicu za bosanski rat i tranžira posttitovske „generacije koje rastu“ uz turbo hekler patriotizam. Nekoliko godina izgubljen u holivudskom MGM studiju, da se bez snimljenog rimejka vrati u grotlo srpske bede, u prazne špilje bioskopa, ne bi li izanđalim gegovima i brendolatrijskim prostituisanjem filmske slike doakao Zoni i Šotri. Ali u seniorskoj Srbiji manje je uspaljenih tinejdžerki no čukun-deka na samrti čije će zene zaiskriti na Limijerovu magiju. Ipak, posle besomučne kampanje drugi deo Anđela odbraniće čast splavova i urbanog duha s kojom stohiljadarkom prodatih tiketa. Teorijski fundirao razliku između filma i movie-a, jalovog umetničarenja i raskalašne zabave uz kokice i kokišku. Licencu za trojku Anđela, uz razrađenu glumačku bulumentu, majstorstvo režije, Zokija Kobejna Vojnova, Seku bladi Aleksić i brendosturbaciju rado podao mlađem i beskrupuloznijem od sebe.
2) Dimitrije Vojnov - mlada nada YU glumišta, mlada nada FDU kritike, žrec žanrovskog movie-a i komandos Nebojše Pajkića. U slobodno vreme piše dramske komade, rimovane folk-pastorale i učenu filmsku kritiku. U toj vavilonskoj melasi žanrova, afiniteta i provokacije, glume, režije i spisateljstva, Pajkića i Dragojevića (Tita i ja) teško je izdvojiti bilo kakav etički stav ili umetnički/kritički kredo.
3) Uroš Đurić - renesansni umetnik i treći folirant na listi. Slikar, performanser, radio-star, CZKD promoter, sagovornik Janka Baljka, soccer fan, urbana faca, teška (mala) alternativa, glumac i pjevač u navadi. Singing angel koji ne pada u sevdah zbog žešćeg celuloidnog šita koji zdušno i stalno iznova proizvodi. Nalik je 4) Rambu/Ranku Pušiću, kraljeviću, zvanom „treba nečim hraniti đecu svoju“, koji prelazi trnovit put od repa, etno-melanža i pastiša do vlastite estradne i EPP parodije.
LM, appendix ovaj ne osporava učinak i talenat dragih nam lica sa spiska. Samo ih proziva da stave prst u pupak pre nego što krenu u kiosk da nam prodaju bubrege bijele.
A mi, pitamo se: ima li glumaca i umetnika koji su sposobni da odbiju smeće od scenarija ili reklamnih kampanja? Ovako, osta umetnost gola kiNta, rođaci. Boli li vas mozak?