VREME ŠERIFA
Portreti dvojice šerifa, podgoričkog bivšeg i utamničenog zagrebačkog
Dva su "regionalna šerifa" ovih dana okačila mamuze o klin. Jedan od njih je Milan Bandić, gradonačelnik Zagreba, sad u pritvoru, medijski prilično poznat i izvan svoje zemlje, drugi je Miomir Mugoša, bivši gradonačelnik Podgorice, glavnog grada Crne Gore, slobodan i potpuno nepoznat izvan Crne Gore, ali ne manje važan od M. Bandića.
Bivši šerif grada Zagreba priveden je zbog različitih korupcionaških afera, zloupotreba službenog položaja i ostalog, dok je bivši šerif grada Podgorice iz gradonačelničkog sjedla sišao nekažnjen, iako su ga mediji često optuživali za afere slične onima bivšeg šerifa Bandića. Na primjer, bivši šerif Mugoša ostaće upamćen kao gradonačelnik Podgorice koji je Marijani Mugoša, slabovidoj službenici Opštine, zabranio ulazak u zgradu opštine sa psom vodičem, neophodnim za njeno kretanje. Dobro će se pamtiti i trgovina s Kinezima, kad je kineska ambasada 10.300 kvadratnih metara kupila, slučajno, baš od šerifovog sina. Pamtiće se i optužbe povodom odluke gradonačelnika da Opština preuzme 2,3 miliona eura duga preduzeća Putevi, kao i medijske prozivke zbog stotina netransparentno podijeljenih stanova opštinskim službenicima i zaslužnim građanima, pa onda dilovi sa građevinskim firmama i ostalo, sve u istom tonalitetu u kojem je skoro čitavu svoju političku karijeru svirao zagrebački šerif u pritvoru, M. Bandić.
Ima nečeg romantičnog u toj poziciji gradonačelnika. Nije to kao premijer, predsjednik, ministar i tako to. Gradonačelnik je, pogotovo za generaciju onih koji su odrasli u eri vestern filmova, čelnik grada, šef grada, jednom riječju, zaista šerif
Možda će se bivšem šerifu M. Mugoši najbolje pamtiti šerifovski udarac u glavu Mihaila Jovovića, urednika dnevnih novina Vijesti, kojeg je gradonačelnik uz pomoć sina i vozača poslao u bolnicu. Razlog je bio to što se urednik dnevnih novina sa fotoreporterom motao oko nepropisno parkiranog automobila gradonačelnika, koji je tih dana često nepropisno parkirao svoju kočiju, u svom gradu. Ali, ako bivši šerif Podgorice jednog dana neke od tih optužbi ne odbaci na sudu, ili ne uspije da ih odbaci, prosječni hrvatski konzument medija o tamo nekom šerifu glavnog grada Crne Gore neće znati ništa. I nema razloga da zna, jer sve se to dešava u dalekom okrugu grada Podgorice, kojim je nekad sigurno jahao šerif Mugoša, u okrugu dalekom od grada Zagreba, kojim je jednako sigurno jahao šerif Bandić.
Miomir Mugoša, u ofisu, nekad
I zaista, ima nečeg romantičnog u toj poziciji gradonačelnika. Nije to kao premijer, predsjednik, ministar i tako to. Gradonačelnik je, pogotovo za generaciju onih koji su odrasli u eri vestern filmova, čelnik grada, šef grada, jednom riječju, zaista šerif. Možda naši gradonačelnici više i ne gledaju filmove, ali sigurno su kao klinci gledali vestern i igrali se kauboja i Indijanaca. Možda su, dok se ispred zgrade ili u selu dijelilo u tabore kauboja i njihovih protivnika, neki od naših budućih gradonačelnika birali da budu šerifi. Mislim, bilo je u tim filmovima raznih šerifa. Siguran sam da sebi nisu željeli da postanu, na primjer, pijani šerif-kukavica iz Čovjek koji je ubio Liberti Valansa. Vjerovatno su sebi željeli kombinaciju dobrog šerifa kojeg bi igrao Džon Vejn, ali neke šerife život je odveo i putevima loših momaka, korumpiranih šerifa, pijanih šerifa-kukavica, itd.
Očigledno je da bivši šerif Podgorice i bivši šerif Zagreba imaju mnogo toga zajedničkog. Obojicu su njihovi glasači u predizbornim kampanjama opisivali kao one koji možda ponešto i mute, ali makar vrijedno rade. Šerif M. Bandić često je opisivan kao udarnik kojem nije teško izaći na teren i biti među običnim ljudima. Jednom je, uostalom, i sam najavio da će radit’ kao konj. O bivšem šerifu M. Mugoši se i dalje priča kao o najvećem graditelju Podgorice, zbog čega je svjetlo u njegovoj kancelariji nerijetko radilo do kasno u noć, dok je on, nagnut nad gradskim kartama, crtao novi moderni grad. Zajednička im je i ljubav prema pomaganju svojim prijateljima i članovima porodice koji su se slučajno našli u poslovima o kojima odlučuju gradonačelnici. I uz moguću ljubav prema vesternu, zajednička im je i ljubav prema primitivnom diskursu. To ne bi trebalo zanemariti kad se bira šerif. Jer, bivši šerif Bandić kaže: "A kaj bi Bandić kao Batman 24 sata s dva pištolja i dvije puške hodao i gledao tko što radi po gradu. Pa vi se sjećate da sam s vama pio vodu, k'o žabac sam se naduo uvjeravajući vas da je voda ispravna i da ispod Savskog mosta teče Sava".
A na pitanje jednog novinara povodom slanja urednika dnevnih novina u bolnicu bivši šerif M. Mugoša rekao je da je samo branio sebe i svog sina, i dodao: "Nisam ja neka hrabrica, ali nisam ni jado". Ta rečenica pokazala je skromnost našeg bivšeg šerifa. Upitan da procijeni svoju hrabrost, nije pucao previsoko, čak do Batmana, on se svrstao u nijanse na skali između hrabrica (eufemizam nedostojan hrabrog šerifa) i jado. Šerif nas je tada podsjetio na dvije riječi crnogorskog jezika koje se rijetko čuju iz usta prvog čovjeka jednog grada.
Ono u čemu Zagreb vodi u odnosu na Podgoricu, jeste to što svog šerifa na kraju i zvanično ispituje o svemu onome o čemu se dugo pričalo. S druge strane, bivši šerif Podgorice samo je svoju uniformu šerifa zamijenio uniformom biznismena. Kao što je naš najdraži premijer Milo Đukanović nekoliko puta svoje odijelo premijera mijenjao odijelom biznismena, pa opet oblačio odijelo premijera, uvijek uz vapaj za povratak, koji je dolazio iz njegove stranke. Kao i u igri Premijer u zatvoru, od ovog mjeseca u igri Gradonačelnik u pritvoru Hrvatska vodi Crnu Goru sa nedostižnih 1:0.
Ali, izgleda da zastrašujuća poglavlja 23 i 24 pritiskaju na sve strane, pa je čak iako se Crna Gora batrga i povremeno prijeti da bi mogla lako da odustane od Evropske unije, naš šerif Mugoša sklonjen sa svoje omiljene funkcije. U igri Godine u gradonačelničkoj fotelji rezultat je neriješen: Bandić – Mugoša, 14:14. Ali, ovog puta na posljednjim lokalnim izborima šerifa Mugošu nije kandidovala njegova partija, Demokratska partija socijalista. To je pokrenulo medijski šapat o tome da DPS možda polako diže ruke od svog omiljenog šerifa i da će sad već bivši šerif možda konačno morati da objasni na sudu neke poteze iz svoje blistave karijere, što bi Crnoj Gori moglo donijeti poene pred Evropskom unijom. Ipak, to se još ne dešava. Bivši šerif se i dalje dobro provodi posaloonima Podgorice, a trenutno je aktuelna njegova posljednja šala, jer on je poznat kao šerif koji se rado šali. Svom nasljedniku, novom gradonačelniku Podgorice, ostavio je prazan kabinet, valjda da bi ga zajebavao, jer se baš ne vole previše. Mediji pišu i o tome da je bivši šerif namještaj iz kabineta – koji, naravno, nije njegovo vlasništvo, ali zaslužio ga je nakon neprospavanih noći u njemu – poklonio nekom popu. Navodno zato što je taj namještaj nekada davno pripadao nekom važnijem popu. Ali, to je već druga, opskurna pričica.
Milan Bandić, spreman
Otkad je bivši šerif M. Bandić u pritvoru, i otkad je bivši šerif M. Mugoša slobodni jahač u Podgorici, sve češće razmišljam o tome koliko zajedničkog imaju naši balkanski šerifi. Pomislim ponekad i na to jesmo li makar dio njihovih afera, zloupotreba položaja, nelegalnih trgovina i ostalog mogli ranije zaustaviti, da su ih građani u jednom trenutku samo prestali birati. Ili možda da smo ih mi, koji ih valjda nismo birali, dovoljno javno zajebavali. Ne samo za afere, o tome će ih, nadajmo se, ispitivati sudovi, nego za diskurs koji su stvarali. Možda čak i više za diskurs nego za afere, jer bi ih u tom slučaju možda građani stvarno shvatili onakve kakvi su bili. Jer oba šerifa, šerif M. Bandić i šerif M. Mugoša, bila su dva nepopravljivo primitivna šerifa.
I kad smo već kod te zanemarene strane kritike naših šerifa, kritike njihovog populizma i primitivizma, sjećam se, jedan drugar mi je prije pet-šest godina pokazao snimak gospodina šerifa Milana Bandića kako se uporno kliza po zaleđenom grobu i pokušava da upali svijeću, pred kamerama i gomilom fanova. Iako su ga fanovi preklinjali da ne bude toliko uporan, da se može povrijediti i ostaviti ih bez šerifa, on je ipak odlučio da bude još uporniji, izuo je cipele i još malo se klizao u čarapama. Njegov samoprijegorni refren "Neka-neka, daj sviću" mog drugara i mene zabavlja i danas. (Sličan samoprijegor ovih dana pokazuje još jedan balkanski šerif, nekadašnji uporni kandidat za gradonačelnika, a sad najvodootporniji premijer u regionu, brži od lokomotive, jači od metka, bivši Klark Kent miloševićevske medijske propagande, srpski premijer superman Aleksandar Vučić.) Ali, da se vratimo na šerifa Bandića. Tih dana kad mi je drugar pokazao klizanje i pripaljivanje sviće, na YouTubeu smo naišli i na gospodina Bandića kojem je tamo neki novinar postavio pitanje na gringo-jeziku, na engleskom, da bi mu tadašnji gradonačelnik Zagreba odgovorio na savršenom španskom, usklikom: "Que?!". Priznajem, bivši šerif Bandić skoro i da je diskurzivno zanimljiviji šerif od bivšeg šerifa Mugoše, ali nije zanimljiviji od sadašnjeg šerifa grada Podgorice.
Ovaj tekst svakako nisam napisao da bih zajebavao neke polupismene tipove. Njih je makar lako zajebavati. Napisao sam ga zato što se već neko vrijeme pitam je li se sve to moglo ranije spriječiti da smo ih više zajebavali
Naš sadašnji šerif, gospodin Miodrag Migo (to je zvanični nadimak korišćen u kampanji) Stijepović, bio je najveća zabava ovogodišnjih lokalnih izbora u Podgorici. Jer to je tip koji ignoriše padeže. I ne samo padeže, nego i smisao. U kampanji, gostujući u jednoj TV-emisiji, rekao je da njegova partija nema ni dileme, ni trileme, da je izjava njegovog suparnika petenciozna izjava, da je on sa svojima iz stranke postigaodžetlmenski dogovor, da je Crna Gora evropski grad, da sad imamo novu fazu razvoja grada, a to je da je svaki stanovnik Podgorice na prvom mjestu, što je svakako ozbiljan gramatički rebus koji bi trebalo riješiti prije nego što se krene u obećanu novu fazu. Sve su to sigurni znakovi da su njegova pripaljivanja svića, razgovori sa gringo-novinarima, gringo-ambasadorima, gringo-gradonačelnicima tamo nekih zemalja tek pred nama, i svi ih s radošću očekujemo.
Možda jeste pomalo neukusno pisati o tome kako gradonačelnik na pitanje postavljeno na engleskom odgovara na španskom, jer nije Batman pa da zna i engleski, o gradonačelniku koji je negdje između duhovnih dimenzija hrabrice i jada, ili o gradonačelniku koji jednostavno ne robuje smislu i misli da postoje dileme, trileme, tetraleme. Možda i nije neukusno. Zapravo, može da bude prilično zabavno. Jer ovaj tekst svakako nisam napisao da bih zajebavao neke polupismene tipove. Njih je makar lako zajebavati. Napisao sam ga zato što se već neko vrijeme pitam je li se sve to moglo ranije spriječiti da smo ih više zajebavali. Možda se trebalo umjesto čekanja na poglavlja 23 i 24 samo dobro zabavljati, ne propuštati ni jednog Batmana, hrabricu ili trilemu da nekažnjeno prođu pored nas, pa bi možda normalan čovjek prije izbora pogledao YouTube best of svakog kandidata, u novinama pročitao best of komentare njihovih kampanja, i tako mogao pametnije da izabere u izbornom danu. To bismo mogli da provjerimo sa sljedećom turom gradonačelnika. Dok prethodna tura bude prolazila kroz ispovjedaonice USKOK-a i sudova.
Oba šerifa, šerif M. Bandić i šerif M. Mugoša, bila su dva nepopravljivo primitivna šerifa
I zbog toga, draga djeco, osnovnoškolci, srednjoškolci, vi koji ćete na ovaj tekst možda naići u virtuelnim dubinama interneta, molim vas ne ponavljajte istu grešku. Jer za razliku od svojih roditelja, informatički ste prilično vješti. Ubuduće, prije svakih izbora, bilo lokalnih, parlamentarnih, kakvih god, svojim babama, dedama, očevima i majkama, i najprije sebi i svojim drugarima, pokažite YouTube snimke onih koji vam žele ponovo voditi grad ili državu, i dobro se nasmijte. A ako među njima ima hrabrica, Batmana, onih koji se naduvavaju k'o žabac da bi dokazali nešto građanima, dobro ih zajebavajte. I ako ih i poslije toga budete izglasali, onda ste zaslužili da imate još jednog šerifa sa zlatnim satom umjesto mamuza. Nekog koji će opet radit' kao konj. Onda više neće biti ni trunke trileme. Bićete osedlani, čvrsto.
Prenosimo sa portala h-alter.org: http://www.h-alter.org/vijesti/portret-dvojice-serifa