Sreda 22. oktobar 2014.
Piše: Bei Dao

RUŽA VETROVA (III)

Izbor iz poezije



PJESMA JUTRA


Riječi su otrov u pjesmi


tragom pjesminog noćnog kretanja

policijske sirene       okus u ustima

alkohol mjesečarâ


probudivši se, glavobolja

poput govornika za prozorima

od tišine do žamora


učeći tratiti život

oklijevam dok se ptice glasaju

nikad ne plačem


nakon što se oluje ispune plinovima

svijetle zrake otimaju pismo

otvaraju ga i trgaju u komadiće


 

 

ODREDIŠTE


 

Slijediš čudnovate brojeve

iskre vježbaju njihov izgovor

putuješ, pomjeraš pogled sa zemljovida

prema grobljanskim stazama

kopaš duboko

da bi dopro do poezije


rečenični znak ne može zaustaviti

gorki bol rimovanja

sve si skloniji metafori vjetra

dok te sijeda kosa odvodi daleko

mrkla noć otvara svoje čeljusti

i otkriva niz stepenica


 

DEFORMACIJA


 

Leđima okrenut prozoru koji gleda u ravnicu

držim se gravitacije života

i sumnji u svibanj

poput pijanih gledatelja

koji gledaju film s puno nasilja


kap meda u pet poslijepodne

jutarnji ljubavnici staraju

i pretvaraju se u jedno tijelo

igla kompasa

pokazuje prema moru zavičaja


između pisanja i stola

dijagonalna je crta neprijateljstva

petak u vrtlogu dima

netko se penje ljestvama

nevidljiv pogledima publike


Art district, Peking, Nataša VeinovićArt district, Peking, Foto: Nataša Veinović


TROŠEĆI NOĆ


Rijeka nudi pastrvu na tanjuru

brat alkohol i otac proso

žele da uludo potrošim noć, čaša

ima bore ubojice


recepcionar u hotelu zuri u mene

čujem njegovo aritmično srce

to srce čas veselo čas sjetno

osvjetljava upis u knjigu gostiju


na izlizanom mramoru

klavir zvuči raštimovano

dizalo pretvara zijev u vrisak

dok se probija pjenom ludosti


izlazeći iz svog rukava

vjetar ogoljuje željeznu šaku


 

VRAĆAJUĆI SE KUĆI


 

Vraćajući se kući, uzaludna nada

uzima svoj pramen dima

moj put jednako zadire

u privatnost miša


prošlost me čini tjeskobnim

to je glazbena vilica munje

taj skriveni instrument

postavlja zamku zaboravljenoj ruci


pa ipak, silina ovog trenutka

dolazi iz dubokog plavetnila

zašavši za ugao provjeravam

nebesku knjigu i otisak mora


vidim samog sebe dok odlazim

prolzeći kraj noćnih igračaka

gdje svjetlost prestaje

uz povike i kucanje vinskim čašama


 

 

 

TRENUTAK PRIJE SVJETLOSTI


 

Munja osvjetljava lice kriminalca

njihovo sučeljavanje je žestoko

pa ipak, otisci njegovih koraka

gube se u jednom tek zabilježenom stihu


noć je vrtlog

usnuli spavači nalikuju odjeći što se okreće

u stroju za pranje rublja


leptir leprša

među velikim tamnim riječima povijesti

volim ovaj trenutak

poput užeta za sušenje rublja on vodi u prošlost

u kojoj vjetar sutrašnjice puše


 skulpture

Skulpture, Foto: Nataša Veinović


ZADATAK


Svećenik se zanio u molitvi

otvor za ventilaciju

vodi u drugu epohu:

bjegunci se penju preko zida


zadihane riječi bude uspomenu

na nemir srca

dišem dublje, snažnije

hvatam se za rogačevo korijenje

koje se raspravlja sa sjevernim vjetrom


ljeto je stiglo

krošnja je doušnik

žamor je crvenkasti san

kojeg je napao roja pčela

ne, oluja


čitatelji jedan po jedan izlaze na obalu


 

OTKLJUČAVANJE


 

Sanjao sam da pijem vino

čaša je bila prazna


netko čita novine u parku

tko ga ostarjelog nagovara

da proguta svjetlost horizonta?

svjetiljke u noćnoj školi mrtvih

pretvaraju se u hladan čaj


dok obronci uspomena vode

prema noćnom nebu, suze su mutnije

ljudi govore laži – kad su ključne stvari u pitanju

oni šmugnu kraj krvnika


šmugnu kraj mene: prazna kuća

prozor se otvara

resko probijajući tišinu

zemlja i kompas se vrte

u tajnoj kombinaciji –

svitanje!


TIŠINA I DRHTANJE


 

Rođen

staješ na noge – zrake svjetlosti se dižu

prevrćući papirnatu noć


ludilo koje si oslobodio

duboka je tišina istine

ponos svjetluca poput unutrašnjih rana

zamagljujući riječi


drhteći potajno

uniformirani anđeli

iz privatne škole

pretvaraju se u ribe i ispituju more


vjetar tumači utrte staze na cesti

odajući počast bolu

iza plave svile


 OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Šaht 2009, Foto: Kruno Lokotar

 

 

PETA ULICA


 

Blještavo sunce je zvuk uzdaha

s one strane izumiteljevog vrta

nijema većina

okreće svoje glave prema zvonjavi zvona


koračam niz Petu ulicu

prema zrcalu otvorenih polja

srca konobarâ

nalikuju stisnutim šakama


novi je dan

vodoskok nema dvojbi

munja na prorokovom čelu

pretvara se u bore


pramen dima dirigira

orkestrom uličnih svjetiljki

besana noć

predajem se mjesečini


SAPUN


 

U kuhinji perem ruke

sapunica otječe u odvod sudopera

tejskobnim zvukom

francuskog roga


nevjesta se oprašta

s uspomenama svoga djevojaštva

tko je sjedokosi svjedok

koji se uputio uzvodno?


grupna fotografija sa suncem

polovica mojeg lica zasjenjena

druga polovica osvijetljena

u zavjetrini samoće


u rijekama i jezerima ribe zaboravljaju jedne druge

noć stvara trenutačnog boga

šišmiši u očima narkomanskih ovisnika

strasno se uništava

Beton plus arhiva

2018.

2017.

2016.

2015.

2014.

2013.

2011.

2010.

2009.

2008.

2007.