RUŽA VETROVA (III)
Izbor iz poezije
PJESMA JUTRA
Riječi su otrov u pjesmi
tragom pjesminog noćnog kretanja
policijske sirene okus u ustima
alkohol mjesečarâ
probudivši se, glavobolja
poput govornika za prozorima
od tišine do žamora
učeći tratiti život
oklijevam dok se ptice glasaju
nikad ne plačem
nakon što se oluje ispune plinovima
svijetle zrake otimaju pismo
otvaraju ga i trgaju u komadiće
ODREDIŠTE
Slijediš čudnovate brojeve
iskre vježbaju njihov izgovor
putuješ, pomjeraš pogled sa zemljovida
prema grobljanskim stazama
kopaš duboko
da bi dopro do poezije
rečenični znak ne može zaustaviti
gorki bol rimovanja
sve si skloniji metafori vjetra
dok te sijeda kosa odvodi daleko
mrkla noć otvara svoje čeljusti
i otkriva niz stepenica
DEFORMACIJA
Leđima okrenut prozoru koji gleda u ravnicu
držim se gravitacije života
i sumnji u svibanj
poput pijanih gledatelja
koji gledaju film s puno nasilja
kap meda u pet poslijepodne
jutarnji ljubavnici staraju
i pretvaraju se u jedno tijelo
igla kompasa
pokazuje prema moru zavičaja
između pisanja i stola
dijagonalna je crta neprijateljstva
petak u vrtlogu dima
netko se penje ljestvama
nevidljiv pogledima publike
Art district, Peking, Foto: Nataša Veinović
TROŠEĆI NOĆ
Rijeka nudi pastrvu na tanjuru
brat alkohol i otac proso
žele da uludo potrošim noć, čaša
ima bore ubojice
recepcionar u hotelu zuri u mene
čujem njegovo aritmično srce
to srce čas veselo čas sjetno
osvjetljava upis u knjigu gostiju
na izlizanom mramoru
klavir zvuči raštimovano
dizalo pretvara zijev u vrisak
dok se probija pjenom ludosti
izlazeći iz svog rukava
vjetar ogoljuje željeznu šaku
VRAĆAJUĆI SE KUĆI
Vraćajući se kući, uzaludna nada
uzima svoj pramen dima
moj put jednako zadire
u privatnost miša
prošlost me čini tjeskobnim
to je glazbena vilica munje
taj skriveni instrument
postavlja zamku zaboravljenoj ruci
pa ipak, silina ovog trenutka
dolazi iz dubokog plavetnila
zašavši za ugao provjeravam
nebesku knjigu i otisak mora
vidim samog sebe dok odlazim
prolzeći kraj noćnih igračaka
gdje svjetlost prestaje
uz povike i kucanje vinskim čašama
TRENUTAK PRIJE SVJETLOSTI
Munja osvjetljava lice kriminalca
njihovo sučeljavanje je žestoko
pa ipak, otisci njegovih koraka
gube se u jednom tek zabilježenom stihu
noć je vrtlog
usnuli spavači nalikuju odjeći što se okreće
u stroju za pranje rublja
leptir leprša
među velikim tamnim riječima povijesti
volim ovaj trenutak
poput užeta za sušenje rublja on vodi u prošlost
u kojoj vjetar sutrašnjice puše
Skulpture, Foto: Nataša Veinović
ZADATAK
Svećenik se zanio u molitvi
otvor za ventilaciju
vodi u drugu epohu:
bjegunci se penju preko zida
zadihane riječi bude uspomenu
na nemir srca
dišem dublje, snažnije
hvatam se za rogačevo korijenje
koje se raspravlja sa sjevernim vjetrom
ljeto je stiglo
krošnja je doušnik
žamor je crvenkasti san
kojeg je napao roja pčela
ne, oluja
čitatelji jedan po jedan izlaze na obalu
OTKLJUČAVANJE
Sanjao sam da pijem vino
čaša je bila prazna
netko čita novine u parku
tko ga ostarjelog nagovara
da proguta svjetlost horizonta?
svjetiljke u noćnoj školi mrtvih
pretvaraju se u hladan čaj
dok obronci uspomena vode
prema noćnom nebu, suze su mutnije
ljudi govore laži – kad su ključne stvari u pitanju
oni šmugnu kraj krvnika
šmugnu kraj mene: prazna kuća
prozor se otvara
resko probijajući tišinu
zemlja i kompas se vrte
u tajnoj kombinaciji –
svitanje!
TIŠINA I DRHTANJE
Rođen
staješ na noge – zrake svjetlosti se dižu
prevrćući papirnatu noć
ludilo koje si oslobodio
duboka je tišina istine
ponos svjetluca poput unutrašnjih rana
zamagljujući riječi
drhteći potajno
uniformirani anđeli
iz privatne škole
pretvaraju se u ribe i ispituju more
vjetar tumači utrte staze na cesti
odajući počast bolu
iza plave svile
Šaht 2009, Foto: Kruno Lokotar
PETA ULICA
Blještavo sunce je zvuk uzdaha
s one strane izumiteljevog vrta
nijema većina
okreće svoje glave prema zvonjavi zvona
koračam niz Petu ulicu
prema zrcalu otvorenih polja
srca konobarâ
nalikuju stisnutim šakama
novi je dan
vodoskok nema dvojbi
munja na prorokovom čelu
pretvara se u bore
pramen dima dirigira
orkestrom uličnih svjetiljki
besana noć
predajem se mjesečini
SAPUN
U kuhinji perem ruke
sapunica otječe u odvod sudopera
tejskobnim zvukom
francuskog roga
nevjesta se oprašta
s uspomenama svoga djevojaštva
tko je sjedokosi svjedok
koji se uputio uzvodno?
grupna fotografija sa suncem
polovica mojeg lica zasjenjena
druga polovica osvijetljena
u zavjetrini samoće
u rijekama i jezerima ribe zaboravljaju jedne druge
noć stvara trenutačnog boga
šišmiši u očima narkomanskih ovisnika
strasno se uništava