Sreda 22. oktobar 2014.
Piše: Bei Dao

RUŽA VETROVA (I)

Izbor iz poezije

 

 

ODGOVOR


Poniženje je znak prepoznavanja prostih,

Plemenitost je nadgrobni spomenik plemenitih.

Gle, pozlaćenim nebeskim svodom

Lutaju pognute sjene mrtvih.


Ledeno je doba prošlo,

Zašto je onda svuda uokolo led?

Rt Dobre nade odavno je otkriven,

Zašto se tisuće jedrenjaka i dalje bore na Mrtvome moru?


Na ovaj svijet sam došao

I donio papir, uže i sjenu.

Prije izricanja presude

Govorim glasom onoga koji je osuđen:


Svijete, želim ti kazati,

Ja – ne – vje – ru – jem!

Ako tisuću osporavatelja leži pod tvojim nogama,

Onda računaj da sam ja tisuću i prvi.


Ja ne vjerujem da je nebo plavo,

Ja ne vjerujem u odjek grmljavine,

Ja ne vjerujem da su snovi lažni,

Ja ne vjerujem da za smrt nema osvete.


Ako je sudbina mora da ruši lukobrane

Neka sva slana voda prodre u moje srce;

Ako je sudbina tla da se diže i spušta

Neka čovječanstvo ponovno pronađe vrh za preživljavanje.


Nove okolnosti i svjetlucave zvijezde

Sada krase neosvojeno nebo:

To su piktogrami stari pet tisuća godina.

To su oprezne oči budućih naraštaja.


koščec 2Foto: Marinko Koščec 


BUKET


 

Između mene i svijeta

Ti si zaljev, jarbol

Vjerni krajevi jednog užeta

Ti si vodoskok, vjetar

Prodoran krik djetinjstva


Između mene i svijeta

Ti si okvir za sliku, jedan prozor

Polje puno divljeg cvijeća

Ti si dah, jedan krevet

Noć koja zvijezdama pravi društvo


Između mene i svijeta

Ti si kalendar, ruža vjetrova

Zraka svjetlosti usred tmine

Ti si biografska bilješka, umetak za mjesto u knjizi

Predgovor objavljen na mjestu za pogovor


Između mene i svijeta

Ti si koprena, izmaglica

Svjetiljka koja obasjava moje snove

Ti si frula od bambusa, pjesma bez riječi

Sklopljena vjeđa isklesana u kamenu


Između mene i svijeta

Ti si provalija, jezero

Stmoglavi skok u dubinu

Ti si ograda od stupova, jedan zid

Vječni oblik štita


STARA MJESTA


 

smrt je uvijek s druge strane

i promatra sliku


stojeći za prozorom upravo ovog trena sam

ugledao suton iz mojeg djetinjstva

ponovno posjećujući stara mjesta

čeznem za istinom

ali prije no što padne mrak

malo se toga može reći


ispijajući šalicu riječi

žeđ je samo još veća

skačem u rijeku želeći citirati zemlju

i u opustjelim planinama slušam

tužno srce flautiste


ubirajući poreze anđeli se

vraćaju na onu stranu slike

iza pozlaćenih lubanja

i u sumrak se oslobađaju svega nepotrebnog


VRIJEME I PUT


 

Poput pjesme čamca

sjene putuju drevnim zelenilom

nalijevo od sunca jastreb

čeka na punomoć

mećave


sastavi još jednu kiticu nalik

besanoj, otvorenoj ladici

sve njezine praznine su ispunjene

ljubavnim uzdasima


svjetla semafora označavaju

raskrižje vremena i puta

ova metafora poput bojadisaonice

prožima našu odjeću

zvukom početka

bojom kraja


 

koščec 1

Foto: Marinko Koščec 


 

ULIČNI PRODAVAČ NOVINA


 

Tko vjeruje suzama maske?

tko vjeruje suzama nacije?

nacija je izgubila svoje pamćenje

njeno pamćenje ne traje dulje od ovog jutra


ulični prodavač novina jutrom se laća posla

širom grada odjekuje sjeta trube

zloslutni predznak, ali komu je namijenjen?

povrtnice nježnog korijenja

seljaci okopavaju zemlju vlastitim rukama

čeznući za zlatom dobre žetve

političari oštre svoje jezike

i istupaju za govornicom:

trebaju li se žrtvovati za umjetnost

ili za udobnu fotelju


i ovog jutra opći dojam

je djelo uličnog prodavača novina,

revolucija je šmugnula iza ugla

a on je ubrzo zaspao


 

BALKON


 

Zvuk zvona je oblik želje

koji može zavesti vjetar

netko slijedi ulične znakove

da bi se vratio kući

svojoj jabuci


pripovjedač i priča

otišli su i nisu se vratili

brojiti ptičja gnijezda,

često upotrebljavamo brojke

da bi upamtili to bosonogo pjevanje

iznenada se vrijeme

uvlači u naš suton


i stiže do mjesta

na kojem se toči staro vino

uspomena izabire goste

znatiželjna tko će prvi doći


 

 

BEZ NASLOVA


 

Poput oštrog pluga truba

obrađuje noć: koliko će potrajati

dok svjetlost sunca ne zaore zemlju?


koliko će potrajati da se oni koji pažljivo slušaju

okrenu i ugledaju nas?

koliko će potrajati dok se

naporom i trudom

ne proslavimo?


sve dok žito nije pohranjeno u žitnicu

ova misao ne pripada nikome

jedna kap na površini vode između

ovog trenutka i budućeg života:

golemi valovi zapljuskuju obalu

iza susjednih vrata mladosti

mi čujemo snažne otkucaje srca


u sve većem beskraju svemira

san je ispunjen rižinom slamom


 

 

MIRISI


 

Mirisi koji ti čine da se iznova sjetiš

konjske zaprege što prolazi buvljakom

i dragocjenosti, krivotvorina, mudrosti uličnih trgovaca

koju prekriva prašina


jer uvijek postoji jaz između tebe i stvarnosti

dok se prepireš sa šefom

kroz prozor primjećuješ reklamni pano

Svijetla Sutrašnjica naziv je paste za zube


gledaš u pet krumpira

šesta oblina je jedan luk

rezultat ove partije šaha jednak je tuzi

dok iščezava s pomorske karte


koščec 3

Foto: Marinko Koščec 


 

 

VOŽNJA


 

Melodija se oslobađa iz zatitranih žica

i slijedi dim koji izlazi kroz prozor auta

spajajući se s duhovima djedova


dobro ti jutro, bijela kućo

ti si auto hitne pomoći uvijek u žurbi

na otvorenom polju knjiga ili orkan bezuspješno

se nadaju da će privuči odanu publiku

za nebeske filmove


oni budni nastavljaju raditi

u snu

oni upravljaju golemom žetelicom

koja razdvaja čiste od nečistih misli


na semaforu, crveno svjetlo

objavljuje istinu radnicima na cesti


 

 

BEZ NASLOVA


Krajolik precrtan kemijskom olovkom

odjednom se pojavljuje


ono na što želim ukazati nije retorično

listopad je više od retorike

stepenice se posvuda vide

izviđač u crnoj odori

ustaje, uzima svijet

i usitnjuje ga u vrisak


obilje je drugo ime za poplavu

bljesak svjetlosti se širi

u zamrznuto iskustvo

i baš kad izgleda da sam ja lažni svjedok

koji sjedi usred polja

gusti snijeg otvoreno pokazuje namjere

i pretvara se u živi jezik

 


Beton plus arhiva

2018.

2017.

2016.

2015.

2014.

2013.

2011.

2010.

2009.

2008.

2007.