Neobična nam vijest dolazi iz Makedonije. I to što vijest ima status neobične više govori o vremenu u kojem živimo nego o samom sadržaju vijesti. Naime, kad je riječ o poreznim politikama, bilo u regiji bilo u čitavom svijetu, kao jedini “normalan” potez smatra se smanjivanje poreza. Sve ostalo koči poslovnu klimu ili predstavlja zavjeru parazita i uhljeba.

A kad je već tako, onda su i porezne politike u smjeru smanjivanja društvenih nejednakosti gotova pa isparile iz fiskalnih repertoara. No, Makedonci su se prisjetili nekih starih poteza. Socijaldemokratski ministar financija Dragan Tevdovski najavio je kraj tzv. flat tax-a (proporcionalnog poreza) koji za sve iznosi 10% i najavio uvođenje progresivnog oporezivanja. Flat tax je uveden u Makedoniji 2007. godine i to je glavni razlog zašto ta država uvijek visoko kotira na onoj Doing Business ljestvici.

Kako bi trebala izgledati to novo, progresivno oporezivanje? Pa zapravo i ništa “skandalozno” nije posrijedi. Naime, postavljena je granica na 90.000 denara (1.500 eura). Svi oni koji zarađuju do tog iznosa plaćat će i dalje 10% poreza, dok se za one imućnije, koji prelaze granicu, situacija mijenja. I oni će i dalje do iznosa od 90.000 denara plaćati 10% poreza, a na sve iznad će plaćati 18%. Također, na 15% će se povećati i porez na rentu, dividende, profite i ostale izvore prihoda.

Kao što je bilo za očekivati, udruženja poslodavaca nisu nimalo zadovoljna najavljenim mjerama. Istovremeno prozivaju ministra Tevdovskog za “ljevičarsku ideologiju”, kao i za kozmetičku narav tih poteza koji ništa bitno neće promijeniti već samo nepotrebno opteretiti džepove bogatijih. Tevdovski tvrdi da nije riječ o kozmetičkim zahvatima već o široj politici borbe protiv siromaštva. Naime, sredstva prikupljena uvođenjem poreznih razreda, a procjena je da bi trebala iznositi oko 25 milijuna eura, bit će usmjerena u socijalne transfere. Vlada je već povisila minimalnu plaću i povećala naknade za nezaposlene.

Dakle, određeni zaokret u socijalnoj politici postoji, no daleko od toga da se radi o ozbiljnom zahvatu. To možda najbolje sugerira i jedna izjava ministra Tevdovskog. On smatra da će Makedonija iduće godine ući u NATO što će navodno koristiti ekonomiji i olakšati nošenje s novim poreznim pritiskom. Premda se iz takvog pristupa vidi da se ovdje ni približno ne odvija klasni rat, poteze koji pomažu najsiromašnijima i adresiraju društvene nejednakosti valja uvijek pozdraviti.

A kolike su razine siromaštva i društvene nejednakosti u Makedoniji najvidljivije je iz brojki koje su pratile najavu uvođenja progresivnog oporezivanja. Prema riječima ministra Tevdovskog, samo 1% stanovništva će ući u novi porezni razred kojem je granica 1.500 eura! I dok se u vrijeme pokreta Occupy Wall Street!popularni prijevod klasnih razlika – 99% protiv 1% – vrtio oko milijardi dolari, u makedonskoj inačici se fronta otvara na 1.500 eura. Ali važno da je Makedonija deseta na svijetu po tzv. lakoći poslovanja. Nadajmo se da će nakon ovih mjera barem malo pasti na ljestvici.

Nakon što je grčki premijer Aleksis Cipras prošlog tjedna najavio kako će temeljito redefinirati odnos između crkve i države, danas je objavljeno da je napravljen veliki korak u tom smjeru. Naime, prema službenim najavama iz vlade, desetak tisuća svećenika Grčke pravoslavne crkve uskoro će izgubiti status državnog zaposlenika, što ujedno znači i da im država više neće izravno isplaćivati plaće. Paradoksalno, glasnogovornik vlade Dimitris Canakopulos pohvalio se tim rješenjem kao daljnjim korakom u pravcu smanjenja broja državnih zaposlenika. Vlada “radikalne ljevice”, koja je izbore svojevremeno dobila upravo obećavajući kraj štetne politike bolnih rezova, sada svoje politike opravdava smanjenjem državnih izdataka za plaće.

No razdvajanje crkve i države već je desetljećima cilj grčkih liberala i ljevice. Naime, čvrsta veza nacionalne religijske institucije i državnih vlasti nasljeđe je ekstremno desnih režima koji su vladali zemljom nakon građanskog rata između komunista i monarhista kasnih 1940-ih, pa opet tijekom vojne hunte kasnih 1960-ih i ranih 1970-ih. Iako je lijevi centar otada nekoliko puta bio na vlasti, niti jedna od tih vlada nije imala snage da se suprotstavi utjecaju crkvenih dužnosnika na politiku. Cipras je 2015. postao prvi grčki premijer koji, kao deklarirani ateist, nije položio zakletvu uz vjerski obred. Sada, pred kraj mandata, navodno nastoji i formalno učiniti državu “neutralnom po vjerskim pitanjima”.

Iako je u moćnoj Crkvi bilo dosta nezadovoljstva ovim najavama, a Udruženje svećenika je u svom priopćenju spominjalo i “izdaju”, snažan zagovornik dogovora s državom je arhiepiskop Jeronim II, formalni poglavar grčke crkve. Očekivano, arhiepiskop nije sasvim u krivu, a crkva, unatoč najavama da će se smanjiti njezin utjecaj, neće izgubiti previše. Svećeničke plaće više neće izravno isplaćivati država, ali se država obavezala da će isti iznos novca uplaćivati u poseban crkveni fond, koji će onda crkva sama koristiti za plaće. Također, crkvi ostaje golema imovina, koja uključuje i hotele, poduzeća i drugu imovinu, ali i 50 posto prihoda od imovine oko koje postoji vlasnički spor između crkve i države.

Po svemu sudeći, ovaj dogovor o sekularizaciji izgleda kao još jedan Ciprasov “kompromis” u kojem se nešto tobože mijenja, samo da bi sve ostalo isto, baš kao što je bilo i s obećanjima zaokreta od politike “štednje”. Brojni Grci već su sarkastično komentirali kako je šteta što država nije u jednakoj mjeri garantirala plaće liječnika i drugih državnih zaposlenika o čijem radu ovise ljudski životi, kao što to čini sa svećenicima.