Mahmoud Darwish rođen je u Palestini, drevnoj Galileji, u malom selu Birwa 13. ožujka 1941. u obitelji u kojoj je njegov otac bio sitni zemljoradnik a majka nepismena kućanica, ali djed ga je naučio čitati i pisati. Njegovo djetinjstvo nasilno je prekinuto 1948. godine kad je izraelska vojska zauzela Birwu, a stanovnike sela poubijala ili protjerala. Umjesto u osnovu školu, Mahmoud Darwish zaputio se u izgnanstvo iz kojeg se do kraja života nije vratio. Birwa je nedugo poslije okupacije sravnjena sa zemljom i na njenom mjestu je prvo sagrađen vojni logor a nakon toga je osnovana jedna od brojnih kolonija kojima su izraelske cionističke vlasti zemlju bez ljudi naseljavale ljudima bez zemlje (o čemu je iznimno zanimljivo i potresno svjedočanstvo objavio židovski povjesničar i mirovni aktivist Ilan Pappé u svojoj studiji Etničko čišćenje u Palestini). Nakon vremena provedenog u izgnanstvu u Libanu, Darwisheva obitelj vratila se u područje oko Akre koje je tada pripalo Izraelu pa je Mahmoud srednju školu završio u Haifi. Ipak, i u rodnoj Palestini, Mahmoud Darwish postaje palestinski izbjeglica, ili kako je to definirao izraelski zakon prisutna osoba koja ne postoji. Od 1961. godine počeo je raditi kao novinar i istodobno se sve više baviti poezijom. Početkom 1970. Darwish odlazi u Sovjetski Savez gdje je studirao na Moskovskom sveučilištu a potom je izvjesno vrijeme živio u Kairu. Godinu 1982. proveo je u Bejrutu gdje je radio u Centru za palestinske studije. Jedno vrijeme bio je i predsjednik Društva pisaca Palestine. Od 1996. pa sve do smrti 2008. godine živio je između Pariza, Ammana i Ramallaha.

Svoju prvu zbirku poezije simboličnog naslova Ptice bez krila objavio je 1960. godine. Četiri godine poslije nje, objavio je zbirku poezije Lišće masline, koja ga je proslavila kako u Palestini tako i u čitavom arapskom svijetu. Zbog naglašenog referiranja na stvarnost i povijest, Darwish je već tada bio proglašen za pjesnika palestinskog otpora. Također, njegove posljednje zbirke prožete su u dobroj mjeri poetikom mjesta koja se odlučno protivi mitomaniji i političkom omeđivanju prostora. Darwish smatra kako ljudsko pamćenje, dakle povijest ali i poezija, usprkos svim nasilnim promjenama, čuva prvobitnu, nepatvorenu sliku prostora i vremena. Izraelski napad na Liban i okupacija Bejruta 1982. godine označavaju zrelo doba Darwisheve poezije. Kao preživjeli svjedok strahovitog užasa, ubijanja i razaranja Bejruta, Darwish je napisao dvije izrazito dirljive zbirke o tim tragičnim vremenima: Bejrutska kasida i Pohvala visokoj sjeni. Bejrutska tragedija predstavljala je veoma značajan događaj u Darwishewom životu, ali i u njegovom pjesništvu. Jer, tada je, prema vlastitim riječima “izgubio i posljednji motiv da vjeruje kako pjesma može nešto promijeniti osim samog pjesnika”, što će se snažno odraziti na njegovu poeziju.

Svoj novi način pisanja ili drugu i konačnu fazu svoje poezije Darwish je nazvao epskim lirizmom. U jednom od svojih posljednjih intervjua, Darwish je kazao: “moji stihovi predstavljaju continuum estetske arheologije kojom nastojim sačuvati izvornu sliku svojega prostora i domovine u poetskom tekstu”. Upravo zbog takvog poetskog opredjeljenja, Darwish je 2001. i 2002. godinu proveo u Ramallahu u najtežim uvjetima za život zajedno sa svojim sunarodnjacima. Poetsko svjedočanstvo iz tog razdoblja predstavlja njegova možda ponajbolja zbirka, zapravo duga poema Pod opsadom objavljena potkraj 2002. godine. Poema Mural (objavljena 2000.) također predstavlja Darwishevo sublimirano pjesničko iskustvo budući da je čitava poema nastala nakon što je 1999. godine jedva preživio kompliciran kiruški zahvat na srcu.

Jezik Darwisheve poezije je bogat ali i jednostavan, razigran i sjetan, asocijativno ispovjedan i meditativan, monološki teatralan i poetski intelektualan. Darwish istodbno svjedoči i upozorava – i o svemu tome pjeva, uz izvanrednu lirsku intimnost kojom još više naglašava svoju sažetu neposrednost i prijezir za sve jednostrano i nasilno.

Pjesničke knjige Mahmouda Darwisha prevedene su na sve značajnije svjetske jezike. Dobitnik je brojnih internacionalnih nagrada, kako u arapskom svijetu tako i u Rusiji (Lenjinova nagrada za mir, 1983.), Francuskoj (Veliko francusko odličje Vitez umjetnosti i znanosti, 1993.) Italiji, Nizozemskoj, Njemačkoj, Sjedinjenim Državama, Makedoniji (Zlatni vijenac Struških večeri poezije, 2007.) itd.

Nakon dva srčana udara (1984. i 1999.), brojnih komplikacija sa zdravljem, dugogodišnjeg života u izgnanstvu i nekoliko operacija na srcu, Darwish je umro 9. kolovoza 2008. u bolnici u Houstonu, u Texasu.  Mahmoud Darwish nedvojbeno je najveći pjesnik kojeg je Palestina ikada imala, i jedan je od najvećih pjesnika goleme arapske tradicije uopće, koja je svoju duhovnost najuspješnije izrazila upravo u poeziji.