Sreda 21. oktobar 2015.
Piše: Vojo Šindolić

O Aharonu Shabtaiu


Uvodna bilješka


Aharon Shabtai se rodio 1939. u židovskoj obitelji u Tel Avivu, i odgojen je u jednom od kibuca (naseljeničkih samoupravnih zadruga – od 1909. do 1948. u Palestini a kasnije u Izraelu kibuci su bili zasnovani na kolektivnom vlasništvu i potpunoj jednakosti, nadahnuti cionističkim idejama o izgradnji nove židovske domovine i socijalističkim idejama o besklasnom društvu). Grčku književnost i filozofiju Shabtai je studirao na Sveučilištu u Tel Avivu, pariškoj Sorbonni kao i na Cambridgeu. Godine 1979. doktorirao je tezom “Dom i obitelj u Eshilovim tragedijama”. Od 1972. do 1985. predavao je dramu na Fakultetu dramskih  umjetnosti u Jeruzalemu. Posljednje desetljeće radi kao predavač grčke književnosti na Sveučilištu u Tel Avivu. Shabtai se općenito smatra za najboljeg suvremenog prevoditelja sa starohelenskog na hebrejski jezik kao i za najvećeg živućeg židovskog pjesnika. Objavio je dvadesetak pjesničkih zbirki, mnoštvo novinskih članaka i velik broj prijevoda klasične grčke drame, filozofije  i poezije.


Poigravajući se s naslovom ali i pozivajući se na sadržaj Zolinog poznatog pisma J'accuse (Optužujem), kao i na Dreyfusov proces (koji je predstavljao neposredni povod nastanku židovskog cionističkog pokreta s osnovnom idejom izgradnje židovske države u Palestini, u koju bi se iz Europe mogli iseliti diskriminirani Židovi), Shabtai je, odlučivši taj isti naslov upotrijebiti i za svoju pretposljednju pjesničku zbirku, i doslovno optužio svoju vladu i militantne sunarodnjake za višegodišnju mržnju i proganjanje prvih susjeda, Palestinaca. Pjesme u Shabtaijevim zbirkama Politika, Optužujem i Artzenu (Naš zavičaj) obuhvaćaju posljednjih dvadesetak godina i pjevaju o brojnim umorstvima, snajperistima koji pucaju u djecu, opsadama, bombardiranjima, nepoštivanjima mirovnih dogovora, policijskom satu, itd.


Ali u srcu Shabtaijeve poezije etička je sudbina hebrejske kulture u kojoj je pjesnik odgojen. Shabtai odbija popustiti u svom uvjerenju u ispravnost temeljnih moralnih načela suvremenog izraelskog društva ili biti nijem pred barbarstvom i brutalnošću tog istog društva. On svjedoči, oni protestira, on upozorava – i o svemu tome pjeva, uz izvanrednu lirsku intimnost kojom još više naglašava svoju sažetu neposrednost i prijezir za sve jednostrano i nasilno.


Poput svakog hrabrog pjesnika koji ne zatvara oči pred stvarnošću, Shabtai drži golemo pjesničko zrcalo pred svojom nacijom: zbog toga je etička sudbina hebrejske kulture u kojoj je Shabtai odgojen nerazmrsivo povezana sa sudbinom palestinskog društva i palestinskog naroda.


Zanimljivo je napomenuti da se Shabtai često poziva na pjesnike koji su u mehanizmima države, u jednostranačju i jednoumlju pronašli pokretački i nužni subjekt poezije, unatoč danas široko rasprostranjenom i duboko uvriježenom mišljenju po kojem bavljenje politikom neizbježno umanjuje ili na izvjestan način kvari duhovni život svakog pojedinca, a osobito pjesnika.


Zbog toga se u mnogim Shabtaijevim pjesmama (baš kao i u ovom izboru), mogu naslutiti pjesnički utjecaji ili posvete pjesnicima kao što su Bertolt Brecht i Osip Mandeljštam, Nazim Hikmet i Ana Ahmatova, Pablo Neruda i Paul Eluard i mnogi drugi.


Također se može uočiti da se Shabtai u svojoj poeziji zalaže za povratak iskonskim moralnim običajima a koje nalazimo u općepoznatim riječima drevnih židovskih proroka koji su upozoravali na grijehe i nečasnosti u vlastitom narodu a zbog kojih mu je prijetila propast. Bez obzira na višegodišnji status enfant-terrible pjesnika u Izraelu, Shabtai je jednako poznat po vrsnim prijevodima grčkih tragičara poput Eshila, Sofokla, Euripida, Aristofana, itd., a čija djela Shabtai sustavno prevodi i predaje na raznim fakultetima već više od tri desetljeća.


No, i pored toga što je Shabtai zbog otvorenosti u svojoj poeziji često nailazio na otpor i protivljenje u militantnom dijelu izraelskog društva – njegove pjesničke zbirke bile su izvanredno dobro primane, ne samo od čitatelja nego i od književnih kritičara, kako u Izraelu tako i diljem svijeta pa su u Sjedinjenim Državama u posljednjih desetak godina objavljeni brojni prijevodi i izdanja Shabtaijevih izabranih stihova.


Tariq Ali (znameniti pakistanski ratni povjesničar, romanopisac, esejist i mirovni aktivist koji je poslužio kao nadahnuće za poznatu pjesmu grupe Rolling Stones Street Fighting Man kao i za pjesmu Johna Lennona Power To the People) o u Londonskom dnevnom listu Guardian o Shabtaijevoj poeziji je, između ostaloga, napisao: “Po mišljenju mnogih književnih stručnjaka, Shabtai je najvažniji židovski pjesnik ovog vremena... Shabtai svoje retoričke i etičke savjete crpe iz starozavjetnih proroka a njegova najveća briga je opća dobrobit društva temeljena na biblijskom moralu. On piše na hebrejskom, ali on govori u ime potlačenih diljem svijeta.”

Beton plus arhiva

2018.

2017.

2016.

2015.

2014.

2013.

2011.

2010.

2009.

2008.

2007.