kada pukne zlatna zora
U selu Bularat na jugu Albanije ove su se nedjelje mogli čuti rafali iz automatskog oružja. No nije ovoga puta bila riječ o opasnoj metodi proslave, niti o sukobu kriminalnih klanova, već o incidentu koji je pogoršao ionako loše međuetničke i međudržavne odnose na ovom području te rezultirao smrtnim slučajem. Prema podacima koje je dala albanska policija, u ovom je selu u kojem živi značajan broj albanskih državljana grčke nacionalnosti ilegalno postavljena grčka zastava prilikom obilježavanja obljetnice početka rata koji se ovdje vodio između Grčke i Italije na početku Drugog svjetskog rata. Kada je albanska policija tu zastavu pokušala ukloniti, na nju je otvorena vatra iz kalašnjikova, a u sukobu je poginuo napadač Konstantinos Kacifas.
Kacifas je, tvrdi se, odrastao u Bularatu, ali je živio u Ateni gdje je navodno postao i članom fašističke Zlatne zore. Napad je izveo obučen u paravojnu uniformu, a njegova je stranka povodom smrti organizirala i prosvjede ispred albanske ambasade u Ateni. Sve to, ukratko, sugerira da je riječ o provokaciji koja je namjerno osmišljena da izazove tenzije oko pitanja koje se ove godine počelo rješavati. Naime, zbog događaja na početku 1940-ih Grčka i Albanija su desetljećima imale “otvorena pitanja”. Albanija je 1940. bila kolonija fašističke Italije koja je loš tretman albanske zajednice u Grčkoj iskoristila kao jedan od izgovora za napad na Grčku. Kao što je poznato, Italija je u ratu protiv Grčke (koji se vodio i na području Bularata) loše prošla.
Razmjena optužbi
Rezultat svega bio je velik broj poginulih grčkih (i talijanskih) vojnika pokopanih u neobilježenim grobovima na području Albanije te kasnije istjerivanje dijela albanske manjine iz Grčke. Nakon godina natezanja, albanska je vlada u veljači ove godine konačno pristala da se na području Bularata iskopaju tijela grčkih vojnika i pokopaju u obilježenoj grobnici koja će komemorirati njihovu smrt. No ta je odluka izazvala veliko nezadovoljstvo među potomcima Albanaca koji su istjerani iz Grčke, a nije sasvim zadovoljila ni lokalnu grčku manjinu u Albaniji. Sve su, dakako, pokušali iskoristiti i dežurni fašistički provokatori iz Zlatne zore. I to ne bez određenog uspjeha. Dok grčki mediji prikazuju Kacifasa kao potlačenog Grka, albanski premijer Edi Rama ga je nazvao luđakom.
Ulje na vatru dodala je i grčka policija koja je ustvrdila da ona “nema dokaza” da je Kacifas doista napao albansku policiju. Nacionalističke su udruge i stranke otišle korak dalje i nazvale sve “besmislenim albanskim ubojstvom jednog Grka”. I grčko je ministarstvo vanjskih poslova uložilo službenu žalbu albanskim vlastima. Srećom, kako sada stvari stoje, malo je vjerojatno da će doći do dodatnog i dugotrajnijeg pogoršanja odnosa. Ali cijeli rasplet situacije jasno pokazuje kako su profesionalni huškači još jednom uspjeli nametnuti svoje teme ostalima.
programirano kvarenje
Velika je većina ljudi zasigurno imala slično iskustvo: elektronski uređaji, bilo perilice bilo mobiteli, pokvare se, do razine nepopravljivosti, netom nakon što istekne garancija. Stariji među nama često to poprate riječima: a nije to kao što je nekad bilo, nekad bi ti stroj trajao godinama. A nerijetko se i dobaci da su danas proizvodi lošije kvalitete jer se proizvode u Kini. A Kinezi nisu valjda pedantni kao Nijemci i sve rade od plastike. Međutim, spontana potrošačka ideologija kulturnih razlika ne može pomoći u objašnjavanju stvari.
Prošlog je tjedna talijanska državna agencija za konkurentnost kaznila Apple i Samsung zbog primoravanja kupaca na kupnju novih modela njihovih pametnih telefona. Naime, kad bi kupci na svoje starije modele instalirali softver iz novih modela došlo bi do priličnog usporavanja rada uređaja i gotovo pa nefunkcionalnosti. Na taj način bi bili “poticani” da kupe najnoviji uređaj. Kazne su, ipak, prilično niske: Apple je kažnjen s 10 milijuna eura, a Samsung s pet milijuna.
No, ova talijanska presuda poslužila je kao povod hrvatskoj zastupnici u Europskom parlamentu i članici Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača, Biljani Borzan, da uputi hitan apel Europskoj komisiji. Borzan traži od Komisije hitnu zabranu programiranog kvarenja na razini Europske unije. U obrazloženju apela Borzan ističe brojne studije koje ukazuju na evidentnu praksu kvarenja uređaja, kao i napore koje pojedine zemlje poduzimaju u tom smjeru. Europski parlament je već prošle godine usvojio izvješće na tu temu, no Europska komisija se gotovo u potpunosti oglušila.
Pored najobičnijeg varanja kupaca, programiranje kvarova sa sobom nosi i brojne ekološke probleme. Veći broj pokvarenih uređaja znači i veću količinu otpada. A pored same količine, problem predstavlja i recikliranje, pogotovo nakon što je Kina odustala od tog “posla”. Također, ovakva nam praksa sugerira nešto i o prirodi samog kapitalizma: da bi se ostvarila dovoljna potražnja proizvodnja mora samu sebe sabotirati i uništavati okoliš. Nitko ne može osporiti iracionalne aspekte planske proizvodnje sovjetskog tipa, no razni nam primjeri govore da suvremeni kapitalizam nimalo ne zaostaje. Naprotiv. I pritom nam ostavlja sve manje vremena za osmišljavanje pravednog i racionalnog ekonomskog sustava.