ježene kožice
Izbor iz knjige pesama Ježene kožice (Vrijeme, Zenica, 2017.)
lepe radić dva
U ulici do moje
S imenom obješene mlade partizanke
Arkanovi strijeljali dvojicu rođene braće
(Kako se zoveš
Amir
Jel ti ono brat Amire zovi i njega vamo)
Mater im sve gledala s prozora
hvatajući se za glavu
Dvadesettri godine kasnije
Na tom je mjestu gril-ćevabdžinica
Napiju se koji put momci ispred pa
Pjevaju i opet će ako bude sreće
Sve balavci od dvadeset
Ode u meneiskopinu
Uvije se u piljevinu
Obješena partizanka
Vrat joj polomljen visi s neba
U vrtu grila – ružmarin
ljuda i ljudi
***
Imao sam sedam kad su oca i
Strica ubili
Gledao s njive samo sam onog krupnog
Jer je prvi pucao
Zapamtio
Govorili
Da je pred rat spasio curicu
Koja se utapala od Bagremika do Popove
Danas prodaje
Zdravu hranu izučavao na osam godina
Haške robije
Obradu povrća pod plastenicima
Ne idem kupovati kod njega
Ne dam ni ženi ni djeci
A opet
Možda bi trebao
Zbog curice iz one vode
Il zbog malog
Što se zabršljanio pupkom
U stomaku moje kćeri
grlo isaakovo
I
Dedi Enki našli neki dan sina nakon dvadesetčetiri godine. Toliko i imao. Bio u tri masovne: trup i glava u jednoj, lijeva noga u sekundarnoj, obje ruke u tercijalnoj. Nakon kolektivne dženaze za njih stojedanaest dedo Enko šutio šutio i na noć veli - a šta će mu noga. Ako mu u dženetu daj bože zatreba, nek pošalju nekog dolje po moju, kost je kost.
II
Sin nam se u subotu ubio. Ispred veteranskog doma, uz spomenik. Jučer smo iza kuće mater i ja zapalili veliku vatru i redom u nju bacali: tri košulje, pet džempera, par cipela, adidaske, kape, šal, pidžame, par papuča, sat, lopte, šorceve, traperice, knjige, ćebad, ruksak, vindjaknu, par skija sa štapovima i slike - iz vrtića, s mature, s ekskurzije, s rođendana, na moru, polaroidi s Plitvica, na zimovanju, sa zakletve. Zadnju smo nabacili uniformu, rukavi se ulijepili za polaroide, pa skupa precvrčuju plav dim. Onda me mati počela udarati štakama sina. Posljednje sam ih bacio vatri, kost je kost.