Prosvjedovalo se i u Novom Sadu, samo kraće: tek što je nekolicina aktivista i umjetnika na otvaranju izložbe ‘Nova religija’ DamienaHirsta u Muzeju savremene umetnosti Vojvodine podijelila gostima letke i započela čitati proglas, privatno ih je osiguranje dograbilo i izbacilo na ulicu, prepustivši ih ondje policiji. Izbacivači su – svjedoči klip na YouTubeu – pritom bili poprilično nasilni: dovoljan razlog ostalim posjetiteljima da njihovu akciju isprate toplim, spontanim aplauzom. A što je demonstrantima ustvari smetalo? ‘Javno prozivamo muzej što ovom izložbom servilno i nekritički promoviše kao najveću umetničku vrednost rad verovatno najšpekulantskijeg i najkomercijalnijeg umetnika svih vremena’, pisalo je na letku. ‘Ovu izložbu plaćaju građani Srbije u trenutku kada sve građanske inicijative u polju kulture ostaju bez institucionalne podrške i bivaju prisiljene da svoj dalji rad prilagode tržišnim principima i interesima najbogatijih slojeva društva.’ Konkretnije: u vrijeme brutalnih proračunskih rezova, vojvođanski je muzej izdvojio više od milijun dinara – trećinu svoga godišnjeg programskog budžeta – kako bi na devastiranoj lokalnoj kulturnoj sceni predstavio putujuću artističku atrakciju. Nije, doduše, da su se prozvani ‘najbogatiji slojevi’ naročito zabrinuli zbog revolta prosvjednika: probrani uzvanici bili su naime izdvojeni na gornjem katu muzeja, gdje se svečana ceremonija otvaranja odvijala, dok su je ostali – uključujući revno osiguranje i sve koji su osiguranju aplaudirali – u prizemlju mogli pratiti samo preko videolinka. Elita na višim katovima, prosvjednici pred vratima, između njih rabijatni izbacivači i građanska klasa profinjenih kulturnih nagnuća: rijetko precizan prikaz rasporeda snaga u kulturnom polju. Nedostajao je samo Hirst: umjetnik se ovih dana – izvještavaju britanski tabloidi čeprkajući po Instagram profilu njegove djevojke – uglavnom odmara u svojoj četrdesetak milijuna funti vrijednoj londonskoj vili, djelujući relativno nezainteresiran za novosadske prosvjedne akcije, demonstracije i, općenito, sudbinu kulturnog proračuna Srbije.

Pjotr Pavlenski, angažirani antiputinovski umjetnik, ovih je dana napokon doznao koliko vrijede ekstremni performansi zbog kojih je tako često završavao u strogim moskovskim zatvorima i liberalnim zapadnim medijima: koliko i cijena prosječnog fast food ručka. Ruska ispostava Burger Kinga najavila je naime da će ponudu uskoro obogatiti menijima kreiranima u čast najpoznatijih Pavlenskijevih akcija. Hamburger sa zašivenim pecivima trebao bi podsjetiti na njegovo javno ušivanje vlastitih usana u znak podrške članicama Pussy Riotsa; sendvič omotan jestivom bodljikavom žicom hommage je performansu ‘Truplo’, u kojem se gol omotao žicom kako bi protestirao protiv restriktivnih zakona; izgoreno pecivo simbolizirat će paljenje vrata na zgradi Federalne službe sigurnosti, nasljednice KGB-a… Naravno, i najrazvikaniji performans ‘Učvršćivanje’ – u kojem je 2013. čavlima prikovao svoj skrotum za pločnik Crvenog trga – dobit će odgovarajuću visokokaloričnu posvetu: burger prekriven jajetom na oko, proboden i plastičnim čavlom pričvršćen za tacnu. Toliko dakle vrijede zatvori i zabrane na tržištu brze hrane: kratak put povezuje političku umjetnost i zabavu, a čini se da vodi direktno kroz probavu.