Beton br.141
Četvrtak 29. oktobar 2015.
Piše: Samuel Kamhi

Savez jednog lica i njegovo naličje


Federacija BiH dobila je novu vlast. Pristupanjem Saveza za bolju budućnost (SBB) osovini Stranke demokratske akcije (SDA) i Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), deblokiran je rad Parlamenta FBiH. U Federaciji nije bilo stabilne većine (a tako ni Vlade) još od juna ove godine kad je Demokratska fronta (DF) istupila iz koalicije, a nakon što je došlo do rasprave u vezi s tim ko treba da upravlja nizom značajnih javnih preduzeća poput dvaju elektriprivreda, namjenske industrije ili rudnika – Ministarstvo energetike ili rudarstva, u kojem je tada bio DF-ov ministar, ili cijela Vlada u kojoj su SDA i HDZ i tada vodili glavnu riječ.


Za razliku od DF-a, SBB je, preuzimajući DF-ove pozicije, pristao na uslov da (cijela) Vlada upravlja preduzećima, a ne samo njihov ministar energetike. Oni tvrde da njima, za razliku od DF-a, nije cilj preuzeti kontrolu nad federalnim resursima zarad stranačkog, partikularnog interesa, već žele pomoći FBiH, a onda i čitavoj državi, da provede reformske procese i ubrza svoj put ka Evropi.


 

Vlast narodâ umjesto vlasti naroda


Pretpostavimo da je tako, kao što kažu iz SBB-a; pretpostavimo da su njihovi motivi za ulazak u koaliciju ideološke, a ne materijalne prirode.


Sudeći po ideološkoj orijentaciji članica, nova koalicija (SDA-SBB-HDZ) izgleda kao principijelna koalicija, što je u posljednje vrijeme u BiH prava rijetkost. Sve tri stranke stoje na poziciji desnog centra i njihova najvažnija ideološka odrednica, unutar bh. političkog konteksta, jeste to što demokratiju shvataju kao predstavničku vlast narodâ – gdje riječ „narod(i)“ ima značenje ethnosa, etničkih grupa, konstitutivnih naroda BiH: Bošnjaka, Srba i Hrvata. Za razliku od tih „etničkih stranaka“, „građanske stranke“ poput DF, Socijaldemokratske partije ili Naše stranke demokratsku vlast shvataju kao vlast naroda, gdje „narod“ znači demos odnosno sveukupnost građana/državljana jedne zemlje neovisno o njihovoj etničkoj pripadnosti.


Indikativan u smislu navedenog je bio i prvi udruženi propagandni poduhvat nove koalicije, čija je meta bio predsjednik DF-a Željko Komšić, čovjek koji je, od 2006. kad je prvi put izabran za člana Predsjedništva, svojevrsna maskota ideje o građanskoj BiH. Tokom posljednjeg napada na njega, iz (medijskih filijala) SDA i HDZ-a su ponavljali da je on 2006. i 2010. bošnjačkim glasovima izabran za hrvatskog člana Predsjedništva, a to je – pojašnjavaju – preglasavanje jednog naroda od strane drugog što ne može dovesti do stabilizacije međuetničkih prilika u BiH. Glavni urednik pro-SDA-ovskog heftičnika „Stav“ Filip Mursel Begović, komentarisao je Komšićevu politiku, kazavši da je on za bh. Hrvate ono što je Emir Kusturica za Bošnjake – „odrod“.


Tom takoreći klasičnom načinu napada na Komšića, SBB se priključio, preko svog „nezavisnog“ političkog tabloida „Dnevnog avaza“, i otvorio nove vidike, ustvrdivši da Komšić nije samo „kočničar evropskog puta BiH“, već i – saveznik velikosrpske politike, kojom, putem telefona, upravlja Radovan Karadžić!


Neupućeni čitalac „Betona“ se možda pita zašto su onda uopće SDA i HDZ primali Komšića u svoju vlast narodâ odnosno zašto nisu odmah nakon izbora 2014. uključili SBB, koji im je, kako se vidi iz priloženog, u smislu propagandne metodologije i/ili ideološke opredijeljenosti mnogo bliži; skoro jednak.


fahrudin-radoncic-jpg_660x330


 

Bošnjački Rupert Murdoch


SBB je formiran pred izbore 2010. Njegov osnivač i do dan-danas neprikosnoveni lider je (nekadašnji) vlasnik „Dnevnog avaza“ – Fahrudin Radončić.


Radončić je prije rata bio novinar, za vrijeme rata djelatnih Generalštaba Armije BiH, a nakon rata pokrenuo je „Avaz“, dobivši od SDA finansijsku bazu i ideološku nadgradnju. U poratnim godinama, dok je SDA neprikosnoveno vladala, Radončićeva novina radila je isključivo u korist SDA. Kasnije, kad je došlo do heterogenizacije probosanskog – u RS-u i HDZ-u bi rekli „bošnjačkog“ – glasačkog tijela, Radončić je – tada već kao krupni posjednik – došao u priliku da sarađuje ne samo sa SDA, već i sa SDP-om i Strankom za BiH Harisa Silajdžića, sve u zavisnosti od naloga datog trenutka i rasporeda političke moći.


U mandatnom periodu 2006-2010. Radončić se sve više otimao SDA-ovoj kontroli, a kad je postalo izvjesno da će na izborima 2010. SDA izgubiti politički primat koji je dotad imala u (F)BiH, krenuo je u formiranje stranke, osiguravši pomoću ideološko-materijalnih resursa koje je dotad akumulirao podršku mahom ultra-konzervativnih elemenata u „bošnjačkoj javnosti“: ističe se izravna podrška koju mu je dao tadašnji, reis-ul-ulema Islamske zajednice u BiH – Mustafa Cerić. Radončić se tad nudio bošnjačkim glasačima kao „autentnična bošnjačka stranka“ koja treba da zamijeni SDA, koja se odrekla svoje bošnjačke suštine.


Iako je na tim izborima ostvario solidan rezultat, čini se da rezultat nije bio bolji, ne samo zbog nedovoljno razvijene stranačke infrastrukture, već i zbog strateške greške, koju je napravio preuzevši radikalnu desničarsku retoriku, koje se tih godina oslobađala i sama SDA pod rukovodstvom Sulejmana Tihića. Ispostavilo se, naime, da je SDA „kompromitirala“ tu ideologiju „u narodu“ koruptivnom praksom. Tako je Radončić već u narednom mandatnom periodu smanjio klero-nacionalističku retoriku (ne ugasivši je) i preuzeo dobar dio socijal-demagogije pobjednika na izborima 2010. – SDP-a. Komparativno kazano, Radončićev SBB je napravio obrat sličan onom koji je napravio dio Šešeljevih radikala preobrazivši se u SNS: nacionalistička retorika razgođena u evropskom i socijal-demagoškom diskursu.


hqdefault


 

Pola vreće zlata za mog Fahru


Zahvaljujući tom ideološkom amalgamu – i ojačanoj partijskoj infrastrukturi, te stečenom političkom iskustvu – SBB je na izborima 2014. poboljšao rezultat, postavši druga stranka po broju mandata u Federalnom parlamentu. No, ni nakon tih izbora nije bilo mjesta u vlasti za SBB, jer je „Dnevni avaz“, kao i 2010, vodio oštru, tabloidsku kampanju protiv kadrova pobjedničke SDA. Paradigmatičan primjer „Avazove“ kampanje protiv SDA je serijal tekstova u kojima su „Avazovi“ novinari nadugo i naširoko „analizirali“ video snimak na kojem se vidi kako majka sadašnjeg predsjednika SDA Bakira Izetbegovića – uz riječi „jedna vreća za mog Bakira“ – prisvaja jednu vreću zlata od ostatka donacija, koje je „bratski narod Turske“ za vrijeme rata slao „napaćenom bošnjačkom narodu“.


Taj ideološki spoj socijal-populizma i nacional-populizma, po kojem su se SDA-ovci bogatili dok je bošnjački narod preživljavao genocid i da su i dan-danas samo zainteresirani za lično bogaćenje dok građani BiH rove po kontejnerima tragajući za hranom, nestao je za dva-tri dana iz „Avaza“ čim se otvorio prostor za ulazak SBB-a u koaliciju sa SDA i HDZ-om, odnosno u trenutku kad je SDA izgubila i posljednju nadu da, nakon izlaska DF-a, može napraviti parlamentarnu većinu bez SBB-a. „Avaz“ je tad otkrio da u državi BiH nije sve tako sivo, te su okrenuli ploču i počeli obznanjivati svekoliki napor & potencijal odgovornih i sposobnih kadrova SDA da izvedu BiH iz krize i – u savezu sa SBB-om – ojačaju historijsku poziciju bošnjačkog naroda. Začas su, kao po receptu SNS-a, reformsko-evropska demagogija i nacionalistički bljeskovi preuzeli mjesto socijal-demagogije i tabloidske hiper-kritike vlasti.


 

SBB je institucionalno nenamireni dio SDA


Rečeno je da je SBB po osnivanju preuzeo ideologiju koje se SDA tada bila počela pomalo oslobađati. Osim ideologije, SBB je preuzeo i ogroman broj kadrova SDA, koji nisu bili toliko razočarani u Tihićev (neuspješni?) pokušaj ideološke transformacije SDA, koliko su bili unutar same SDA politički, takoreći institucionalno – nenamireni, i (zbog toga) zavađeni s rukovodstvom. (Osim SDA, značajan rezervoar SBB-ovih kadrova bila je, nakon Silajdžićevog odlaska, raspadajuća SzBiH, te kulturno-umjetnička i estradna scena BiH s koje je Radončić sebi skinuo čitav niz vrijednih kadrova, od Zane Marjanović, glavne glumice filma A. Jolie „U zemlji krvi i meda“, pa do Ismete Dervoz, bivše pjevačice ansambla „Ambasadori“.)


Idealan primjer stvaranja SBB-ovog kadra je novi ministar energetike i rudarstva u Vladi Federacije – Nermin Džindić. On je sve – čak! – do prošle godine bio kadar SDA postavljen, kako je tada „Avaz“ tvrdio, po liniji političke podobnosti, od strane Vlade SDA-SDP, na mjesto direktora preduzeća „Pretis“. „Avaz“ je tom, tadašnjem SDA-ovom direktoru, a sadašnjem SBB-ovom ministru, posvetio čitav niz tekstova, u kojima se isti dovodi u vezu sa stranačkom mafijom, optužuje da nezakonito otpušta radnike i rastura državnu imovinu u „Pretisu“. Sada, kad isti (?) taj čovjek, nakon što je doživio katarzu čitajući sve te istine o sebi u „Avazu“, biva promovisan s mjesta direktora jednog preduzeća iz oblasti namjenske industrije u ministra pod čiji resor spada cijela namjenska industrija Federacije, „Avaz“ ga hvali kao iskusnog eksperta u toj oblasti.

Identificiranje i veličanje onoga što je do jučer (u doslovnom i nedoslovnom smislu) najoštrije napadao, „Avaz“ odnosno SBB je doveo do karikature. Istorija njihove političke prakse, koja obiluje najrazličitijim kontadiktornostima i jezuitskom beskompromisnošću u suočavanju s pol. protivnicima, ne daje nam ni najmanjeg razloga da vjerujemo kako je njihova politička djelatnost motivisana moralnim idejama odnosno željom da bh. društvo usklade sa tim idejama.


55d64edc-7900-4eb8-a7e5-06440a0a0a64-naslovna-14-718x446


 

SDA-ov MINI MI


Radončić voli isticati da nije u politiku ušao da bi se obogatio, jer on je već bogat čovjek. Moguće je da je tako, čak je vjerovatno. Ali jedno je biti bogat, drugo je biti medijski slugerjan vladajućih stranaka, a nešto posve treće nosilac vlasti koji kontroliše društvene procese. Za razliku od zapadnih zemalja, gdje su političari uglavnom pod snažnom kontrolom volje krupnih posjednika, u tranzicijskoj, post-privatizacijskoj BiH su krupni posjednici to što jesu uglavnom zahvaljajući politici (Radončić nije izuzetak) i još uvijek su oni kontrolisani, da ne kažem reketirani, od strane politike, i nisu u stanju da nametnu svoju volju politici. Politika je još uvijek njihov veliki brat: od početka rata nema jačeg konzorcija u BiH od SDA.


SBB je od osnivanja do danas bilježio rast na izborima, zato što je organizacijski jačao i gradio povjerenje kod birača uz pomoć činjenice da je bio jedina „velika“ stranka koja nije punim kapacitetom ušla u vlast. (SBB je participirao samo 2 godine u Vijeću ministara i to samo sa jednim ministrom (sigurnosti) – samim Radončićem. Pomoću mehanizma zaštite vitalnog nacionalnog interesa na Domu naroda FBiH – SDA, koju je tada vodeći SDP izbacio iz koalicije, nije dopustila SBB-u tada da uđe u Vladu FBiH.)

Sada kad je izvjesno da će, 3 godine prije općih (i godinu prije lokalnih) izbora, SBB ući na sve nivoe vlasti, postavlje se pitanje njihove izborne budućnosti. Sigurno je da će, neovisno o količini njihovog propagandnog napora, dobar dio njihovih birača biti razočaran činjenicom da su (konačno!) ušli u vlast. I to u vlast sa SDA, koju su od svog osnivanja pa sve do prije neki dan podvrgavali najoštrijoj kritici, i koja (SDA) je – kako to pokazuju svaki novi izbori – uspijevala da u koalicionom zagrljaju polomi kosti svim svojim probosanskim političkim konkurentima: i SzBiH, i SDP, i DF su izlazili iz koalicije sa SDA kompromitirani. Izvjesno je i da će SBB mnogo dobiti ulaskom u vlast (i na državnom, i na federalnom, i na kantonalnim nivoima). Zaposlit će mnoštvo svojih kadrova u državne institucije i javna preduzeća. Njihov kadar će se konačno institucionalno namiriti. Ali ako je cilj SBB-a bio da u jednom trenutku preuzme od SDA ulogu najjače bošnjačke stranke, onda je teško, gotovo nemoguće očekivati da se to desi po završetku mandata u kojem su bili u vlasti sa SDA. Iz koalicije sa SDA SBB može izaći samo kao SDA-ov zli mali brat, tj. otprilike onakav kakav je i ušao u nju.


 

Šta očekivati od nove vlasti


Što se tiče same države, od ponuđenih opcija najbolja je ona da SBB ostane u vlasti do kraja mandata. (Ne samo zato što će to najvjerovatnije značiti izborni pad Saveza jednog lica.) Jedino gore od toga je i – zasad se čini – jedino moguće: da SBB izađe iz koalicije prije kraja mandata i da država ponovo uđe u političku krizu, da uđemo u stanje gdje od 4 godine 2 ili više godina nećemo imati parlamentarnu većinu i stabilnu vladu, tj. stanje koje šalje poruku da je BiH kao država neodrživa.


Ako država ne upadne u krizu, čekaju nas dva temeljna procesa.


Prvi je provođenje neoliberalnih reforme, kojim EU i međunarodne finansijske institucije uvjetuju dodjeljivanje novih kredita za krpljenje budžetskih rupa u BiH. Vlasti (SDA-SBB-HDZ) trebaju ti krediti, jer će u protivnom doći u situaciju da ne mogu ispunjavati obaveze prema budžetskim korisnicima. Ali isto tako, te reforme znače i ukidanje dominacije politike nad ekonomijom, a teško je očekivati da se SDA i HDZ olako odreknu te postsocijalističke administrativno-legislativne pozicije gdje su privrednici (kapitalisti) njima potčinjeni, da ne kažem podložni reketiranju. Nemoguće je očekivati da se ta borba u iduće tri godine porodi opipljivim ekonomskim rastom, te će glavna zadaća, koju će vlast postaviti pred sebe, biti da kredite koje dobije predstavi kao finansijsku stabilizaciju.


Drugi važan proces je borba vlasti sa građanskom opozicijom. Opozicija će koristiti navedenu nemogućnost brzog ekonomskog razvoja, tešku socijalnu i finansijsku situaciju. Ali ono što će biti i što je uvijek u BiH zanimljivije jesu etnički osjetljiva pitanja. Svjesni opasnosti koja im prijeti od konsolidacije građanske opozicije (SDP, DF, NS), članice vladajuće koalicije već su najavile izmjenu izbornog zakona, a vrlo vjerovatno je da će ista biti provođena u skladu sa SDA-SBB-HDZ-ovskim principom „da svaki od tri naroda treba da bira svoje predstavnike“. Takvo što je nemoguće učiniti bez podjele FBiH na hrvatsku i bošnjačku izboru jedinicu, na ovaj ili onaj način, i jedino sredstvo pomoću kojeg bi opozicija mogla politički profitirati biće narativ o tome kako etničke stranke žele da podijele Bosnu i Hercegovinu i uvedu treći entitet.


Ukoliko građanska opozicija pokaže da je dostojna tom zadatku, ukoliko napravi dovoljan pritisak i spriječi tu vrstu promjene izbornog zakona, i ukoliko konsolidirana uspije napraviti i dobru „socijal-demokratsku“ kampanju protiv vlasti koja je „odgovorna za tešku ekonomsku situaciju“, moglo bi na izborima 2018. ostvariti rezultat, kakav je mogla ostvariti 2010, a kakav nije mogla ostvariti 2014., nakon 4 godine „teške ekonomske situacije“ i nakon što je 4 godine bile u neprincipijelnim koalicijama sa etničkim strankama.

Armatura arhiva

2018.

2017.

2016.

2015.

2014.

2013.

2012.

2011.

2010.

2009.

2008.

2007.

2006.