Beton br.228
Sreda 24. februar 2021.
Piše: Anke Vandereet

Priče ljudi u pokretu koji žive izvan kampova

Mnogi ljudi u pokretu biraju ili su prisiljeni da žive izvan zvaničnih kampova za smeštaj migranata koje su napravile vlasti. Nažalost, oni se zbog toga suočavaju sa mnogim problemima i često ih nazivaju „ilegalnim migrantima“, dok su „legalni migranti“ oni koji žive u tim kampovima.

Umesto da ih nazivamo „ilegalnima“, pitanje koje treba postaviti je zašto oni ne žive u kampovima. Ukoliko bismo poslušali njihove priče, shvatili bismo da su ti „ilegalni migranti“ u stvari ljudska bića koja jednostavno pokušavaju da žive u najhumanijim mogućim uslovima.

U ovom članku, ljudi u pokretu sami objašnjavaju različite razloge zašto su izabrali ili morali da žive izvan izbegličkih kampova.

Kada sam bio u izbegličkom kampu, nakon nekoliko nedelja, pokušao sam da pomognem u kontrolisanju redova i oko prevoda. Pitao sam da li mogu da volontiram, što je prihvaćeno, i počeo sam da pomažem svakog dana, po više od šest sati. Prebacili su me iz šatora u sobu, jer sam im pomagao. Posle dve ili tri nedelje, jedan od naših cimera pobio se u džungli sa nekim. Obezbeđenje je ušlo u našu sobu, pretreslo svaku osobu, a zatim nas odvelo u kancelariju da nas ispita o tuči i nekim drugim stvarima. Zatim su nas odveli u policijsku stanicu radi davanja otisaka prstiju i rekli nam da više ne možemo da živimo u ovom kampu i da moramo da odemo u neki drugi kamp. Pokušao sam da ih pitam u čemu je problem, ja sam bio nov u ovom kampu i sobi, zašto ovo radite, a oni su rekli da je to po naređenju njihovog šefa, i da moramo da napustimo kamp. Rekao sam im: ukoliko sam napravio neko krivično delo, možete me poslati u zatvor, ako nisam, to onda nije fer, ali nikoga nisu poslušali.

  • D.A., napustio Avganistan 2019. godine, živeo je 4 meseca u Srbiji

Nakon što se ovo dogodilo, D. A. i njegovi cimeri bili su prinuđeni da žive u šumama dok nisu sami pronašli rešenje za odlazak u drugi kamp.

Žive izvan kampova kao u džunglama, po železničkim stanicama i raznim drugim prostorima, jer im ljudi iz obezbeđenja u kampu ne daju lako identifikacione kartice. Ako žele da obezbede identifikacione kartice, treba im puno vremena pa su prisiljeni da žive izvan kampova. Ponekad su kampovi puni pa onda ne mogu da prihvate druge izbeglice; i, šta onda da rade?

  • R.K., napustio Pakistan 2017. godine, živeo je 5 meseci u Srbiji

Čak i kada uspeju da dobiju identifikacionu karticu jednog od kampova, za mnoge od njih život u šumi ili u skvotu je prijatniji.

Nije bilo mesta za spavanje. Nekoliko noći nisam imao pokrivač. Spavao sam sa svojim malim bratom bez pokrivača, itd. Oko 130 ljudi živelo je u šatoru namenjenom za 50 ljudi. Hrana nije bila dobra, nije bilo mesta za spavanje, a većinu vremena nismo smeli ni da izađemo.

  • A.J., napustio Avganistan 2020. godine, živio je sa bratom u Srbiji 2 meseca

Situacija sa šatorima je veoma loša, a kreveti vrlo prljavi, dugo nisu menjali ćebad i dušeke, a u kupatilima nije bilo tople vode. Ponašanje obezbeđenja kampa svakako nije dobro, ponašaju se kao životinje prema izbeglicama. Svakog dana tuku ljude u redovima za hranu, u dvorištu, prosto tretiraju ljude kao robove. Ne vidim humanost i pravdu u ovim zemljama. Molim vas, Evropa mora nešto da preduzme jer svi ti ljudi u tim kampovima postaju ludi, svi koji žive u tim kampovima suočavaju se sa mentalnim problemima. Ni meni takođe nije dobro, pišem ovaj tekst plačući.

  • D.A., napustio Avganistan 2019. godine, živeo 4 meseca u Srbiji

Tamo ima mnogo tuča, tako da sistem bezbednosti uopšte nije dobar. Što se tiče hrane, u većini slučajeva, ona nije dobra. Kada je reč o smeštaju, najčešće je bilo previše ljudi, na primer, rekao sam ranije da smo imali sobu za osmoro ljudi, a dešavalo se da tu bude i mnogo više ljudi. Ostali ljudi su bili ispred naše sobe, u hodniku i spavali samo sa pokrivačima.

  • J.D., napustio Avganistan 2019. godine, živeo je 14 meseci u Srbiji

Kampovi su puni šuge zbog starih dušeka i kreveta. Oni se ne odnose prema izbeglicama kao prema ljudima. Obezbeđenje kampa uzima poslove koje bi trebalo da obavljaju čistači i daje ih izbeglicama, ali ih oni nasilno primoravaju da to rade. Ako neko to odbije, uzmu mu identifikacionu karticu i on mora da ode iz kampa. Ne osećamo se prijatno u kampovima, pa smo prinuđeni da ostajemo izvan njih.

  • R.K., napustio Pakistan 2017. godine, živeo je 5 meseci u Srbiji

Konačno, ljudi u pokretu prelaze granice, ono što nazivaju „ulaskom u igru“ i život u kampu im to otežava.

Ulazak u igru nije bio lak zadatak. Najgore i najteže putovanje bilo je ući u igru i preći granicu. Odlazak na ta mesta nije bio moguć iz kampova.

D.A., napustio Avganistan 2019. godine, živeo 4 meseca u Srbiji

Ako uporedimo kamp i džunglu, mislim da je džungla dobra za nas, jer znamo sve što treba kako bismo otišli u evropske zemlje.

  • J.D., napustio Avganistan 2019. godine, živeo je 14 meseci u Srbiji

Ovi citati predstavljaju samo nekoliko primera onoga što ljudi u pokretu doživljavaju u kampovima. Svaka osoba u pokretu ima svoju priču, ima razloge za izbore i odluke koje je on ili ona napravio/la, i treba joj pružiti priliku da ih podeli.

Armatura arhiva

2022.

2021.

2020.

2019.

2018.

2017.

2016.

2015.

2014.

2013.

2012.

2011.

2010.

2009.

2008.

2007.

2006.