Beton br.239
Ponedeljak 24. januar 2022.
Piše: Minel Abaz

Dodavanje i oduzimanje

Bio je lijep i sunčan dan i već sam par dana provodio na prvom putovanju izvan granica Bosne i Hercegovine otkako je počela pandemija. Neopterećen, na odmoru, nisam toliko pratio vijesti iz Bosne i Hercegovine. Jedno poslijepodne, po povratku sa plaže, upalio sam neki od web portala iz BiH, i vijesti su većinom bile: reakcija na odluku Inzka, reakcija na donošenje Zakona, saopštenje povodom odluke o Zakonu. Iako se prethodnih dana govorilo da bi se takva jedna odluka mogla donijeti – jer je izabran novi visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu - od silnih reakcija na odluku, nisam odmah uspijevao naći šta je to tačno doneseno.

Radi se o tome da je tada odlazeći visoki predstavnik, Valentin Inzko, promijenio (nametnuo) zakonske odredbe Krivičnog zakona BiH, koje se odnose na zabranu negiranja zločina genocida, zločina protiv čovječnosti ili ratnog zločina. Cijelu odluku možete pročitati na web stranici Ureda visokog predstavnika.

Odbijajući da stvari nazove svojim imenom, tj. da prizna ratne zločine i odbaci ratne zločince, te preko usta prevali riječ genocid, srpska nacionalistička elita u Bosni i Hercegovini (i pozicija i opozicija), ovu su dopunu Krivičnog zakona BiH dočekali sa mnogo bijesa. Iako dopuna Krivičnog zakona obuhvata sve ratne zločine počinjene u BiH - i one koje su Armija BiH ili HVO počinili nad Srbima, Armija BiH nad Hrvatima ili HVO nad Bošnjacima, VRS nad Bošnjacima i Hrvatima – i Milorad Dodik (SNSD) i opozicija (PDP, SDS) su dopune zakona odbacili, te ga predstavili kao potez usmjeren protiv Srba i entiteta Republika Srpska.

Iako su mišljenja – većinom bošnjačkih političara – nakon izjava i reakcija političarki i političara iz entiteta Republika Srpska bila ta da će se Dodik i ostali nezadovoljni ovom odlukom ljutiti tokom ljeta, ali da će sve proći do početka jeseni 2021. godine, to se nije desilo. Desilo se upravo suprotno. Srpska nacionalistička elita, sa Miloradom Dodikom na čelu (inače članom Predsjedništva Bosne i Hercegovine), i uz pomoć Aleksandra Vučića te Vladimira Putina, krajem ljeta i početkom jeseni uvlači Bosnu i Hercegovinu u najveću krizu od raspada socijalističke Jugoslavije, agresije i građanskog rata. Krizu kojoj se ne nazire kraj. Krizu koja je stavila Bosnu i Hercegovinu – da se sjetim na ovom mjestu fizičara i filozofa Ivana Supeka – nad ponor.

Ovaj ponor nad kojim se nalazi Bosna i Hercegovina, pred sve nas postavlja ono najteže pitanje: hoće li biti rata?

Isto pitanje smo si postavili i na njega pokušali dati odgovor Arnel Šarić Sharan i ja u epizodi podcasta Pank Trepezarija, prije nekoliko mjeseci. Rekao sam tada, a isto mislim i sada, da se ne radi o pukoj predizbornoj kampanji kakvih smo se u prošlosti nagledali u BiH, već o ozbiljnim postupcima, ali da smatram da rata neće biti. Svi postupci Dodika i njegovog SNSD-a nakon su potvrdili da se ne radi samo o predizbornoj kampanji.

Prvenstveno, Narodna skupština Republike Srpske (NSRS) je 20. oktobra donijela zakon o lijekovima i medicinskim sredstvima koji predviđa osnivanje entitetske agencije za lijekove, koja od 2009. godine djeluje na državnom nivou.

Zatim slijedi najozbiljniji potez, onaj od 10. decembra 2021. godine, kada je Narodna skupština Republike Srpske (NSRS) – nakon podrške Viktora Orbana i Olivér Várhelyija - usvojila informacije kojim je pokrenut proces rušenja insitucija Bosne i Hercegovine i formiranja sopstvene vojske Republike Srpske, nakon što bi se raspustile Oružane snage BiH koje postoje od 2005. godine na temelju zakona donesenog u Parlamentarnoj skupštini BiH. Zastupnici i zastupnice Narodne skupštine Republike Srpske usvojili su više zaključaka kojima NSRS nastoji praktično destruirati institucije u oblasti pravosuđa, odbrane, sigurnosti, te indirektnih poreza. Usvojena je i Deklaracija o ustavnim principima RS, koja zadužuje institucije RS da sastave ustav po kojem bi Banja Luka bila glavni grad entiteta, a Pale, nedaleko od Sarajeva, prestonica. U Deklaraciji se precizira da su „svi zakoni koje je nametao visoki predstavnik neustavni“. Za informacije i zaključke je glasalo 49 zastupnika i zastupnica (od 83), inače članova vladajuće koalicije okupljene oko SNSD-a. Zaključke je predložio i osmislio sam Milorad Dodik. U ovim zaključcima stoji i da bi vlada RS-a u razdoblju od šest mjeseci (smatram da nije slučajno da ovo pada u junu 2022. godine) trebala predložiti zakone kojima bi se ova područja uredila na entitetskoj razini.

Ovo, kako dobro naglašava drug Franjo Šarčević, urednik portala Prometej.ba i viši asistent na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu „znači dodatno slabljenje institucija Bosne i Hercegovine i jačanje institucionalnih, državotvornih kapaciteta Republike Srpske, koja ionako funkcionira kao srpska država u državi."

Nakon ovih poteza, Sjedinjene Američke Države (SAD) uvele su sankcije za Milorada Dodika „zbog Dodikove destabilizirajuće koruptivne aktivnosti i pokušaja demontaže Dejtonskog mirovnog sporazuma, motivirani vlastitim interesom, a što ugrožava stabilnost Bosne i Hercegovine i cijelog regiona“. U obrazloženju odluke se ističe da je Dodik „potkopao institucije BiH pozivajući na oduzimanje državnih nadležnosti i pokretajući stvaranje paralelnih institucija u entitetu Republika Srpska“. „Dodik je iskoristio svoju zvaničnu poziciju kako bi akumulirao lično bogatstvo kroz korupciju, mito i druge oblike korupcije. Njegova etnonacionalistička retorika koja izaziva podjele odražava njegove napore da unaprijedi ove političke ciljeve i odvrati pažnju od njegovih korumpiranih aktivnosti.“ Pored Dodika, sankcije su uvedene i Alternativnoj televiziji (ATV) zbog povezanosti sa Dodikom, kao i bivšem predsjedniku Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH (VSTV), Milanu Tegeltiji, koji trenutno obnaša funkciju Dodikovog savjetnika.

Sankcije je Dodik proslavio uz piće i hranu, pa je onda uslijedila i neustavna proslava 30. godišnjice osnivanja Republike Srpske, 9. januara. Uz ratne zločince, politički vrh Republike Srbije, desničarske parlamentarce iz Francuske, ambasadore Rusije i Kine, patrijarha SPC-a Porfirija, Milorada Pupovca, te Bratislava Dikića, optuženika za terorizam u Crnoj Gori, Banja Lukom se orilo “Srba ima kao lista, nema više komunista. Za krst, za krst, Nemanjića, za slavu, za slavu, Obilića”. Ovo je bilo popraćeno okupljanjem četnika i proruskih „humanitaraca“ u Brčkom, slavljenjem Ratka Mladića u Prijedoru, a u mjestu Janja kod Bijeljine čak pucnjima iz pištolja i vrijeđanjem muslimana koji su se vraćali iz džamije sa sabah namaza.

ŠTA DA SE RADI?

Šta onda da se radi sa srpskim nacionalizmom i Bosnom i Hercegovinom?

Kao što je drug Adnan Muminović u svom tekstu naglasio, cilj nije da se na ovu priču o ratu doda, već da se od nje oduzme. Ovo su već počeli mnoge građanke i građani Bosne i Hercegovine, kako unutar države, tako i izvan nje, širom Evrope i svijeta. Shvativši da se ne treba i ne može osloniti samo na tzv. međunarodnu zajednicu i prijatelje na zapadu, mnoge građanke i građani Bosne i Hercegovine koji su protiv rata, koji su za mir, počeli su doprinositi ovom oduzimanju. Počeli su organizovati proteste u Sarajevu (ispred Ureda visokog predstavnika), širom Bosne i Hercegovine, a 10. januara su protesti održani širom Evrope i svijeta. Mnoge organizacije civilnog društva, čak i one koje nisu orijentisane ka društvenom i političkom radu su se pokrenule i uključile, ako ne većim akcijama, onda potpisujući peticije i pisma ka raznim institucijama u državi i izvan, slanjem saopštenja, organizujući press konferencije, organizujući kampanje.

Raspad Bosne i Hercegovine, primjećuje Slavoj Žižek, ne bi donio tri nacionalne države, već nešto mnogo gore. To ne bi bile "normalne" države, koje garantuju jednakost svih svojih građana bez obzira na njihovu etničku ili religijsku pripadnost, već prije plemenske zajednice koje odlikuje neki specifičan način života, i koje se održavaju kroz isključivanje drugih načina života. Zbog toga današnja Bosna i Hercegovina stavlja nas pred alternativu koja važi za cijeli globalizirani svijet: ili mirna koegzistencija i zajednička borba protiv velikih opasnosti koje nam prijete ili ludilo nove tribalizacije.

Naravno, u ovoj borbi protiv srpskog nacionalizma i za Bosnu i Hercegovinu, nema mjesta za „državotvorni“ nacionalizam. Ono što odlično naglašava Andrej Nikolaidis u slučaju Crne Gore, isto važi i za Bosnu i Hercegovinu. Bosna i Hercegovina koja nije koja nije antifašistička, socijalno pravedna, internacionalistička ne može dugoročno opstati. Efikasan odgovor na velikosrpski nacionalizam ne može biti ništa nacionalističko. Bosna i Hercegovina bez slobode, jednakosti, ravnopravnosti, bez pravde, tačno je onakva Bosna i Hercegovina kakvu je srpski nacionalizam priželjkivao – ranjiva i slaba. Stoga se valja potruditi da se spasi što više od progresivne i ZAVNOBiHovske Bosne i Hercegovine, a nacionalizam tome ne pomaže. Bosna i Hercegovina neće biti odbranjena tako što će Draži Mihailoviću, Ratku Mladiću i Radovanu Karadžiću simbolički biti suprotstavljeni bošnjački zločinci i/ili islamski fundamentalisti, nego naspram njih moraju stajati najslavnija imena naše slavne, zajedničke borbe protiv fašizma i nacizma, okupacije i domaće kolaboracije.

Armatura arhiva

2022.

2021.

2020.

2019.

2018.

2017.

2016.

2015.

2014.

2013.

2012.

2011.

2010.

2009.

2008.

2007.

2006.