Beton br.141
Sreda 17. februar 2016.
Piše: Goran Cvetković

Vuk dlaku menja, ali govor nikako

Govorna mana, autor i reditelj Goran Marković

koprodukcija Narodno pozorište – Srpska drama, Priština (sa sedištem u Gračanici) i Zvezdara teatar

Beograd, 12. februar 2016.

 


Slučajno sam, ako slučaj uopšte postoji, baš jutros na facebook-u video jedan vrlo duhovit spot u kome Hitler govori na jednom od partijskih mitinga, a zvučna matrica tog spota je neka zgodna rock kompozicija. Tako se duhovito spaja zlokobni Hitlerov performans vatrene emocije i sugestivnog, minimalističkog ali razigranog mizanscena – pokreta, mahanja rukama, glavom, telom, sevanja očima, naglašenim isturanjem brade i usana, tako da deluje kao strašilo-plašilo i kao klovnovska maska istovremeno. Možda bi baš taj duhoviti spot mogao da se pušta kao nedvosmisleni uvod u predstavu Gorana Markovića Govorna mana.


Govorna-mana-plakat


Posle mnogo godina od premijere ovog teksta 1997. godine, došlo je do toga da ga režira sam autor i to u pozorištu Srba sa Kosova – u Gračanici. Posle predstave Hotel Kosovo koja se duhovito i oporo obračunava sa jednim slojem problema, vezanih za lažne uloge na Kosovu i za posledice igranja tih uloga, mudro i hrabro rukovodstvo ovog pozorišta, pozvalo je Gorana Markovića da postavi svoj duhoviti komad o političarskom presvlačenju. Marković sklopa kompleksnu priču i smešta je iza kulisa jednog imaginarnog pozorišta u Beogradu i u priču uvodi molijerovske motive glumačkih ljubavnih zavrzlama. Tako izukrštana radnja daje bogate mogućnosti za raslojeno razmatranje obe teme: ljubavne, sa aspekta trajanja i raspada veze između starijeg glumca i mlade starlete, ali sa posebnim osvrtom na ulogu novog ljubavnika i zaštitnika u liku novokomponovanog političara. E baš taj političar postaje centralna ličnost i sasvim sveža dramska figura u ovom komadu, kao uostalom i u našem savremenom životu.


U garderobu velikog grlumca i pedagoga upada anonimni i diskretni mladić sa molbom da mu bard održi časove glume, da mu ispravi govornu manu, ali i da mu usadi sigurnost u nastupu pred masom. Profesor odbija, iako mu se nudi neuobičajeno veliki novac za te časove, ali nekako ipak pristane i mi u nekoliko navrata gledamo kako se ti časovi odvijaju. Mlada glumica treba da dobije jednu važnu ulogu, ali pojavljuju se druge pretendentkinje i njihovi moćni zaštitinici. Kad je skoro izgubila tu ulogu, pomoć iz senke pruža joj mladi političar, zapravo opasan moćnik koji povezuje policijsku, kriminalnu i političarsku strukturu društva, i ona ulogu dobije. Ali, izgubi političara, koji joj je, naravno, postao ljubavnik i glumačkog barda, kao i oreol moralne čistunice – sve je postalo banalna trgovina u kojoj je moneta politička moć i sila opasne pretnje, u zamenu za seksualne usluge.


U savremenoj postavci ovaj komad Gorana Markovića deluje sasvim sveže i savremeno. Pogotovo je taj komad interesantan za kosovsku političku situaciju, gde se već dugo ne zna ko igra koju ulogu – Predsednik Vlade samoproklamovanog Kosova svakodnevno trpi optužbe za teške ratne zločine, a lider jedne srpske političke stranke je već osuđen za teror nad civilima. Država Srbija i dalje u Ustavu drži Kosovo i Metohiju u svom sastavu, a ovamo, kad neki političar iz Beograda hoće nenajavljen da dođe u posetu kosovskim Srbima i priča im bajke o budućnosti – policija ga vrati sa granice.


govorna-mana

Scena iz predstave "Govorna mana"


Tihomir Stanić igra velikog glumca i profesora koji podučava mladog političara govoru i glumi, ali od njega uči opšta mesta života u politici, shvaćenoj kao zverinjak. On svoju ulogu igra precizno i tačno, sa velikim iskustvom i ubedljivošću. Mladu glumicu igra Jelena Orlović. Mlada i nežna glumica, koja je unela svu svoju mladost i istančana osećanja u vibrato kompleksne moralne provere. Ali, ipak je centralni lik ove trostruke igre bio mladi političar-policajac-kriminalac, koga sasvim neobično i nepatvoreno, ali moćno igra mladi Nebojša Đorđević. Njegov nastup, tvrd, skoro uličarski, njegov jezik, pažljivo satkan od idioma polusveta i sportskih navijača, govorna faktura polupismenog nasilnika..., sve je to bilo pažljivo proučeno i tačno plasirano, sa naročitom jednostavnošću.


Ova složena, ali sasvim jasna i nedvosmislena priča o lažnom, odnosno spoljnom preobražaju političara – od vuka u ovcu, podvučena je još i direktnim asocijacijama na novi, umiven i ćudoredan izgled, inače neubedljiv i pun kičerskih elemenata sentimentalizma i lažnog altruizma – imidž koji je na sebe uzeo Predsednik Vlade Srbije i sa kojim teži da osvoji simpatije neobrazovane mase, za koju je naravno, taj skrušeno nadobudni izgled i priredio.


Odlična i hrabra predstava iz Gračanice.

AntiCement arhiva

2019.

2018.

2017.

2016.

2015.

2014.

2013.

2012.

2010.

2009.

2008.

2007.